Špic turističke sezone se zahuktava, a narednog vikenda ulazimo u vrhunac ljeta, kada bi svi kapaciteti trebalo da su popunjeni. Uobičajno za ovu djelatnost je da se jedni žale, a drugi trljaju ruke.
Većina hotela je još lani, sklapanjem ugovora sa turoperatorima, osigurala da im sobe budu pune do sredine jeseni. Zabrinjava privatni smještaj u kojem, prema riječima izdavaoca, ima slobodnih mjesta, pa se, kažu, „julska rupa“, proširila i na avgust.
Naša sagovornica više od dvije decenije izdaje apartmane u Boki. Iako su gosti, kaže, odlazili zadovoljni uslugom i cijenama, koje su ove godine na prošlogodišnjem nivou, dosta njih je odustalo ovog ljeta od mora zbog skoka cijena goriva i prehrambenih proizvoda. Navodi da oni koji dođu ostaju svega nekoliko dana.
„Prije deset godina, gotovo sve porodice ostajale su po deset dana. Vremenom se taj broj smanjivao na sedam, a ovog ljeta na pet dana. To dovoljno govori o finansijskoj krizi“, ispričala nam je Nataša, čiji se apartmani nalaze 150 metara od mora, u naselju bez buke. Dodaje da turisti prilikom interesovanja sve manje pitaju da li sobe imaju klimu, to se podrazumijeva, ali većina ne želi da ih koristi.
„Prvo pitaju ‘imate li uvijek pitku vodu’, potom je vrlo bitan parking, koliko je udaljena plaža, jesu li marketi blizu, a onda da li je apartman klimatizovan“, nabraja naša sagovornica. Najteže joj je, kaže, što je sve tačno kazala, ali se desila neplanirana okolnost da, baš, u dijelu njene kuće, čitavi jul prođe bez vode za piće.
To je iznenadilo i njenu porodicu koja je time pogođena baš kao i svi koji su došli na ljetovanje kod nje, ili bilo gdje drugo na kotorskoj rivijeri.
Kotor bez pitke vode, u Tivtu aerodromski čet, Herceg Novi saobraćajni kolaps
Jul je ovog ljeta u Kotoru počeo neuobičajno, veći dio opštine je bez vode za piće usljed zaslanjivanja cjevovoda sa lokalnih izvorišta. Da stvar bude gora, i oni koji su mogli da otvore slavine, dva dana su suve, zbog velikog kvara na glavnoj distributivnoj cijevi u Stolivu.
Naizgled banalni prekid vode stvorio je muke zaposlenima u kotorskom vodovodu, jer se kvar desio na drenažnoj cijevi u tunelu gdje je došlo do pucanja glavne distributivne cijevi, a teren veoma nepristupačan pa su umjesto bagerom, kopali ručno. Za utjehu je da će se kvar sanirati, pa će mještani i gosti od Strpa do Kostanjice, kao i u Stolivu i dijelu Prčanja, dobiti pitku vodu. Za brigu su oni od Starog grada do Risna, koji skoro mjesec čekaju cistijerne za dobiju bidon vode. To je i najprodavaniji artikal u svim marketima.
Trgovci ne mogu stizati da dopune police. Za popiti su, nekako riješili, ali za brigu im ostaje voda za higijenske potrebe i korišćenje kućanskih aparata, mašina za suđe i veš, jer iz cijevi stiže slana voda, koja će im,plaše se, napraviti havariju.Ništa bolje nije ni sa ručnim pranjem posuđa i odjeće.Mještani negoduju, odgovorni skoro bez objašnjenja kako se desilo da nema alternative za građane tog dijela kotorske rivijere. Poznavaoci prilika kažu da je prekinut podmorski cjevovod, ali i da se onim dijelom koji funkcioniše iz Regionalnog vodovoda, veća količina ispušta za golf terene na Luštici. Iz opštine problem građana gledaju drugim očima i nazivaju politički pritisak, valjda se to njima ne dešava, pa kao u onoj narodnoj „sit gladnom ne vjeruje“.
Foto: Biznis.me
S druge strane u Tivtu se, od gužvi na saobraćajnicima, ne može prići aerodromu. Mnogi zbog toga dolaze nekoliko sati ranije da se čekiraju na let, što je izazvalo druge probleme. Terminal ne može da primi veliki broj putnika, kažu da je predviđen za 600 osoba u vršnom satu, a da je danima taj broj prešao hiljadu i po, što je stvorilo velike kolone ispred aerodromske zgrade i proteže se do magistrale.
Na društvenim mrežama dijele se fotografije nervoznih turista, kako satima stoje ili sjede na koferima, i sa djecom, čekajući da prođu pasošku kontrolu i dohvate se hladovine. Turistički radnici to vide kao negativnu reklamu za Crnu Goru, kao atraktivnu turističku destinaciju koja je ovog ljeta uvela veću povezanost sa mnogim državama, ali nespremna da to i zaživi u praksi.
Predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja i suvlasnik Montenegro Stars grupe, Žarko Radulović, ocijenio je nedopustivim takav odnos prema putnicima. Situaciju je nazvao alarmantnom i pozvao nadlžene da hitno reaguju kako bi zaštitilii putnike koji satima stoje na suncu bez zaštite.
Kaže da je zbog toga kontaktirao rukovodstvo Aerodroma, ali je povratna informaciju zabrinjavajuća jer su naveli da to preduzeće ima ingerencije samo do trotoara koji pripada zgradi, dok je sve van te zone pod upravljanje Morskog dobra i Opštine Tivat. Iako sličan problem postoji i u Podgorici, on je donekle riješen postavljanjem suncobrana, dok u Tivtu za takvo privremeno rješenje treba odobrenje Morskog dobra i Opštine Tivat, koji izdaju posebne dozvole.
„Ovo nije dobra, niti domaćinska poruka, već loša reklama Crnoj Gori. Svakoga putnika i turistu koji je došao avionom i vraća se kući, zbog ovakvih propusta, okrenuli smo protiv Crne Gore. Na suncu, bez vode, čak i po dva sata je uvreda i mučenje“, istakao je Radulović.
Air Montenegro ne leti iz Tivta za Ljubljanu
Dok putnici i preduzeće Aerodromi imaju svoje muke, nije lako ni domaćem avioprevozniku, kompaniji Air Montenegro, koja je prije neki dan odustala od planiranog obnavljanja sezonske linije Tivat – Ljubljana, zbog, kako su kazali iz kompanije, sve jače konkurencije na tržištu između Crne Gore i Slovenije. Iako su prvobitno, na sva zvona, najavljivali letove od juna do kraja oktobra, pa ubrzo skratili red letjenja na septembar, na kraju su otkazani i ti letovi koji su bili dostupni za rezervaciju.
Tome je prethodila odluka slovenačkog turoperatora, da za razliku od prošle godine, kada su koristili letove Air Montenegra za Tivat, ovog ljeta izaberu čarter kompaniju Trade Air. Nacionalni avio prevoznik našao se ovog ljeta u zahtjevnijem i konkurentnijem okruženju, pa je osim sa tivatskog aerodorma, za slovenačku prijestonicu iz Podgorice leti Wizz Air.
Uprkos cjenovnoj razlici, domaći avio prevoznik je poručio da neće ulaziti u cjenovni rat sa tom kompanijom, da ih ne vide kao konkurenciju, te da će se, za razliku od njih fokusirati na kvalitet usluge, tačnost letova i korisničko iskustvo. S druge strane, mađarski avio prevoznik poručuje da im je Podgorica trenutno prioritet, ali da u budućnosti ne isključuju mogućnost uvođenja letova i prema Titvu.
U Herceg Novom saobraćajni kolaps, raskopana plaža i građevinski radovi
Ko se ovog ljeta odlučio za ljetovanje u Herceg Novom, sačekali su ga lanjski problemi, gužve na graničnim prelazima, kolone na jedinoj, glavnoj cesti-Jadranska magistrala, koja je ujedno i sporedna saobraćajnica, jer druge nema, a o zaobilaznici će, kao i ranije, čim prođe sezona i tako od ljeta do ljeta. Jedno je sigurno, od Debelog brijega do trajekta, nešto više od 20 kilometara, vozi se usporeno sa kratkim zastojima, pa umjesto za pola sata, do krajnje tačke stiže se za dva . Vode ima, struja često nestane, more je čisto uprkos neprijatnom mirisu u Meljinama od nezavšrenog kolektora, decenijske boljke Herceg Novog.
Za razliku od parka Boke, u centru grada, nekadašnje botaničke bašte koja je bila primjer svima, i ovog ljeta goste je dočekao zapušten prostor bez sadržaja. U sličnom stanju je i manji parku, nedaleko od njega. S druge strane zelena površina ispod Titove vile ovog ljeta je privedena namjeni, za kratak odmor. Nema više ležaljki, asura, roštilja… to se strogo kažnjava. Turistima se to ne sviđa pa su, vjerovali ili ne, u tuđoj zemlji, protestovali protiv domaćih pravila. Zabranjeno je i šetanje u kupaćem kostimu, a plažni mobilijar, nakon 17 sati, mogu da koriste samo crnogorski državljani uz identifikacioni dokument.
Malo turističko mjesto, Baošići, koje gosti posjećuju ne samo ljeti već i usred februara kada je fešta od mimoze, ribe i vina, ovog ljeta je gradilište.
Turiste su dočekali veliki, nezavršeni, hotel i plaža, koja više liči na građevinsko stovarište nego, u najavi, aktraktivnu lokaciju za goste. Umjesto ležaljki i suncobrana, dio plaže služi za parking automobila. Često se mogu vidjeti turisti koji fotografišu i to „turističko čudo“, kako je plaža od svega hiljadu i po metara kvadratnih prerasla u deset puta v teren. I ništa ne bi bilo strašno da vlasnik hotela ima dozvole za to. Iako mu je sud izdao nalog da plažu vrati u prvobitno stanje, on to nije uradio. Kažnjen je sa pet hiljada eura, ali ne mari za to. Veli, žaliće se kad isrcpi sva domaćna pravna sredstva i međunarodnim organizacijama, a baš je jedna od njih, UNESCO, upozorila na uništavanje kulturnih dobara, te da plaža koju je vlasnik Carina, Čedo Popović zasuo na 12 i po hiljada kvadrata vrati u prvobitno stanje.
I, gle čuda, oglasi se Popović zabrinut da bi vraćanjem plaže u prvobitno stanje, dobio je, navodi, mišljenje struke, napravio veliku ekološku štetu, kao da to već nije uradio „betonirajući“ more s čim je stigao, a to sve gledali iz Opštine, vjerujući, valjda, da će im i taj poduhvat, poput nekih drugih, lagano proći. Ipak, Uprava za zaštitu kulturnih dobara ne prašta, pa će ili Popović, ili neko drugi o njegovom trošku, plažu u Baošićima vratiti u prvobitno stanje, kako bi turisti mogli da bilježe fotografije pored svetionika koji je nekad bio na samoj ivici mora, a radovima pomjeren tik uz šetalište, kao moguće upozorenje investitorima da su se nasukali.
Ranije je za portal Biznis.me, turizmolog Petar Golubović rekao da održivi turizam ne podrazumijeva zabranu razvoja, već njegovo usmjeravanje – u kapacitetima koje prostor može da podnese, bez narušavanja njegovog dugoročnog potencijala.
Pročitajte još:
„Društveni aspekt odnosi se prije svega na odnos turizma i lokalne zajednice. Turizam mora biti razvojna šansa za lokalno stanovništvo, a ne samo sezonski ekonomski impuls. Dugoročno, održiv turizam mora imati snažnu lokalnu komponentu – jer turizam nije samo usluga, već prenos identiteta, kulture i načina života.Institucionalni, odnosno upravljački aspekt, možda je i najvažniji. Crna Gora je imala kvalitetne strategije i jasno definisane ciljeve, ali ključni izazov bio je u njihovoj dosljednoj implementaciji. Nedovoljna koordinacija između različitih nivoa vlasti i aktera sistema često je dovodila do parcijalnih rješenja, umjesto sveobuhvatnog upravljanja destinacijom. Međutim, važno je naglasiti da svi ovi problemi nijesu znak slabosti sistema, već prije njegova faza razvoja. Crna Gora još uvijek ima ono što mnoge razvijenije destinacije više nemaju – prostor, autentičnost i mogućnost korekcije sopstvenog modela“, kazao je Golubović.
Navodi da pitanje održivosti ne treba posmatrati kao kritiku, već kao priliku – da turizam u narednoj fazi razvoja bude ne samo uspješan, već i dugoročno uravnotežen i stabilan.
Za ostvarivanje autentičnosti trebalo bi krenuti od korekcije problema sa početka ovog teksta.
