Na samo 60-ak kilometara od Pljevalja, na Žabljaku, u subotu će biti obilježeno tri i po decenije ekološke države Crne Gore.
Građani Pljevalja, kažu, da imaju po najmanje razloga da slave jer i dan danas udišu zagađeni vazduh sa visokom koncentracijom PM10 i PM2,5 čestica, koje prema riječima stručnjaka predstavljaju ozbiljan rizik po zdravlje, naročito za osjetljive kategorije stanovništva. Maksimalno dozvoljena srednja dnevna vrijednost PM 10 čestica iznosi 50 mikrograma po metru kubnom, a izmjerene koncentracije danima prelaze i deset puta više od propisane vrijednosti.
Stručnjaci upozoravaju da su zdravstveni rizici posebno izraženi kod najmlađih. a da sumpor-dioksid predstavlja ozbiljnu prijetnju djeci, te da dugotrajna izloženost može dovesti do respiratornih problema i povećanog rizika od hroničnih oboljenja. Udružili su se, minulih godina, a posebno u julu i avgustu, nad Pljevljima razni zagađivači, od fabričkih dimnjaka do požara. Već duže i građani i ekološki aktivisti se nadaju da će novi Zakon o zaštiti vazduha donijeti spas, posebno tom kraju.
Profesor geografije, meteorolog i dugogodišnji aktivista, Pavle Čolović, jedan je od onih koji se godinama zalažu za čistiji vazduh i zdraviju životnu sredinu. Za Biznis.me kaže da reljef Pljevalja utiče na to što se zagađenje u tom dijelu Crne Gore dugo zadržava.
„Nalazimo se u kotlini, to je jedna ogromna šerpa u kojoj se sve kuva, ključa i zadržava na tom području. Da bi se riješio problem zagađenja mora da ima vjetrova, a Pljevlja su slaba pod uticajem vjetrova jer su daleko od mora, a znamo da u kotlini vjetrovi rjeđe duvaju, tako da svako, i malo i veliko, zagađenje šteti ovom području“, kaže Čolović i podsjeća na više crnih tačaka zagađivača.
„Krenimo prvo od Termoelektrane, Rudnika uglja, tu su deponije Jagnjilo i Maljevac, imamo i deponiju Vektre Jakić koja gori danima, kad se na to doda i saobraćaj, pa količina individualnih ložišta koja imamo, mada je veći dio prešao na pelet, jasno se što se ljeti u sred bijela dana, nekad, ne vidi prst pred okom“, objašnjava naš sagovornik.
Sreća je, kaže, što se svijest građana mijenja u zaštiti životne sredine, pa je sve manje onih koji koriste ugalj za grijanje.
„Kad bi Rudnik uglja izašao sa saopštenjem koliko se proda uglja građanima Pljevalja, vidjelo bi se da je to iz godine u godinu drastično manje. Kod nas se bliži sezona grijanja, temperature, posebno jutarnje i večernje su znatno niže, a rijetko ćete ispred kuća vidjeti ugalj. Više je onih koji su pripremili drva, mada se ljudi sve više orjentišu na klime. Nema zgrade na kojoj nema desetine klima. To je trenutno najjeftinije. Cijene peleta su prešle 400 eura za jednu tonu, a da bi se ugrijali u Pljevljima potrebna je tona i po, dvije, po domaćinstvu i ispada skuplje nego struja“, objašnjava Čolović.
Naš sagovornik objašnjava da je Evropska unija prepoznala Termoelektranu kao najveći problem zagađenja vazduha u Pljevaljima.
„Zamislite kad dnevno u Termoelektrani sagori pet tona uglja. Koliko god da se uradila sanacija Termoelektrane i smanjilo zagađenje, to je vrlo malo smanjeno. Zamislite, pet tona dnevno, to je pet miliona kilograma kad sagorite u jednom kotlu. Neka se smanjilo zagađenje 20, 30 ili 100 puta, ali opet to ostaje, jer kad sračunate koliko je to hiljada kubika na sat dima iz Termoelektrane, puta 24 sata, i to ostaje jedino u kotlini pljevaljskoj. Jedino kad su vjetrovi, oni rašćeraju taj dim od požara, od Termoelektrane, deponije Vektre i prašine od Rudnika…“ objašnjava sagovornik našeg portala.
A da vjetrovi znače Pljevljima, navodi i to da je, prije neki dan, zahvaljujući vjetru grad imao najbolji vazduh, čak bolji od primorja. „Dan prije najgori u Evropi, a dan kasnije najčistiji“, to se mora rješavati, upozorava Čolović.
Zbog većeg broja dana u godini zagađenih vazduhom, mještani Pljevalja se, mimo drugih u Crnoj Gori, raduju da novi Zakonu o zaštiti vazduha zaživi u praksi. Predsjednik ekološkog društva Breznica, Milorad Mitrović, za Biznis.me kaže da jedva čeka konkretne efekte njegove primjene.
„Donošenje i usvajanje novog zakona i njegovih odredbi posmatram kao jedan iskorak ka čistijem i kvalitetnijem vazduhu, ne samo u Pljevljima, već i čitavoj Crnoj Gori. Novi Zakon o zaštiti vazduha predviđa i strožiji sistem kontrole zagađenja, što znači da će veća pažnja biti usmjerena i prema nadležnim institucijama kako bi se utvrdilo da li sprovode mjere za smanjenje emisija štetnih materija, sa krajnjim ciljem postizanja nultog zagađenja i zdravije životne sredine u Crnoj Gori do 2050. godine“, istakao je Mitrović.
Naglašava da se u dokumentu navodi da izvori zagađivanja moraju biti izgrađeni, opremljeni i održavani tako da ne ispuštaju štetne materije iznad propisanih graničnih vrijednosti, odnosno u količinama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi i životnu sredinu. No, da li je to moguće u Pljevljima sa Termoelektranom, naš sagovornik nije siguran.
Prošle zime je i prvi čovjek grada kazao da je koncentracija sumpor-dioksida u vazduhu bila višestruko iznad dozvoljenih vrijednosti, a Termoelektranu Pljevlja označio kao glavnog krivca.
Inače, sumpor-dioksid se ubraja među najopasnije zagađivače vazduha, a njegova najveća vrijednost izmjerena u Pljevljima bila je 805 mikrograma po metru kubnom vazduha, što je neslavni rekord od kada se rade mjerenja u najsjevernijem gradu Crne Gore.
Da je Zakon o zaštiti vazduha neophodan, saglasan je i ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić ističući da će se njegovom primjenom znati prava slika zagađenja vazduha, naročito u urbanim sredinama i mjestima u kojima se bilježe prekoračenja propisanih vrijednosti, te se blagovremeno preduzimati mjere sprječavanja.
U subotu će sa Žabljaka poslati konkretne poruke, ali građani i Pljevalja i Danilovgrada ne žele obećanja. Imaju, kažu, činjenice koje govore da je životna sredina zagađena. Rijeka Zeta je, poručuju Bjelopavlići, doživjela ekocid, te da nemaju vremena da čekaju. Isto je i sa Ćehotinom, nego Pljevljaci imaju hiljadu problema pa ne znaju od kojeg prije da krenu, upozoravaju mještani.
Za ekološke aktiviste posebno je zanimljiva odredba zakona kojom se predviđa, pored ostalog, i ažurnije informisanje javnosti o kvalitetu vazduha, digitalni registri i informacioni sistem zaštite, kao i pravo građana da na sudu traže naknadu štete zbog zagađenja vazduha.
Iz NVO Breznica podsjećaju na slučaj Elzane Hrković koja je tužila državu zbog, kako je tvrdila, ugrožavanja zdravlja usljed zagađenog vazduha.
Pročitajte još:
Pitanje je da li će još građana poći njenim stopama. Ima ih dosta, ali je malo onih koji imaju snage da uđu u borbu sa sistemom. Spas vide u Evropskoj uniji, jer da bi ušli u tu porodicu građanima se moraju stvoriti uslovi da udišu zdrav vazduh.
Iz resornog ministarstva kažu da je Zakon usklađen sa Aneksom 1 Programa pristupanja Crne Gore EU 2024–2027 u okviru Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene, Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila u Poglavlju 27, Nacionalnom strategijom održivog razvoja i Agendom održivog razvoja do 2030. godine kada mora dostići strože granične vrijednosti za zagađujuće materije poput čestica PM2,5 i PM10, prateći preporuke Svjetske zdravstvene organizacije.
Od papira, građanskim aktivistima i mještanima važniji su podaci sa terena, pa će na tome, kažu stalno insistirati, jer zdravlje građana je na prvom mjestu.
