Popisom stanovništva od prije tri godine registrovano je da oko 44 hiljade naših državljana živi u inostranstvu. Procjena Društva statističara i demografa Crne Gore kaže da je ta brojka pet puta veća, što je trećina ukupnog broja stanovnika naše zemlje.
Iako u Ministarstvu dijaspore nemaju tačne podatke o broju crnogorskih državljana koji žive u inostranstvu jer postojeći registri nijesu ažurirani, uvjeravaju da je ta brojka velika. Nadaju se se da će do sredine naredne godine registar biti dostupan sa podacima važnim za razvojne politike zemlje, poput naučne baze dijaspore.
Državni sekretar Ministarstva dijaspore, Aldin Muratović, kazao je za Biznis.me da Crna Gora ima dijasporu u skoro svakoj državi svijeta, te da ono što nas u jednom dijelu čini ponosnim zbog toga,u drugom je tužno zbog odliva mladih ljudi. Podsjetio je na rani period migracija, i blagi pokazatelj zaustavljanja odlaska iz domovine.
„Migracija stanovništva iz Crne Gore počela je jako rano. U 18 vijeku iz južnog i centralnog dijela Crne Gore, prvo pomorskim putem prema Latinskoj Americi , Argentini, Paragvaju, Čileu i Sjevernoj Americi do današnjih dana gdje dijaspora ide ka članicama Evropske unije“, objašnjava Muratović.
Navodi da je ponosan što je veliki broj njih uvijek spreman da pomogne Crnoj Gori kada su teška vremena.
„Ono što danas možemo reći o svojoj dijaspori je da su se oni dobro snašli i da ostvaruju dobre rezultate i to je ta dobra osnova da mi iskoristimo njihovo znanje, iskustvo i kapital. Neophodno je da sistem državnih institucija većim intenzitetom animira našu dijasporu kako bi došli i pokrenuli svoje poslovne aktivnosti“, ističe naš sagovornik.
Podsjeća da je od 2006.godine do danas, dijaspora uložila u Crnu Goru, svojim nekretninama, oko 20 milijardi eura, te da to potvrđuje da naši iseljenici ima veliku ulogu u ekonomiji i razvoju naše zemlje.
„Iseljavanje su pratili ekonomski razlozi. Kada su ljudi u početku odlazili Crna Gora nije imala razvijen turizam, a danas se oslanja na tu granu privrede. Imamo neku drugačiju sliku, da je jug jako razvijen, dok sjever tapka u mjestu“ Ističe Muratović i za to krivi, kako tvrdi neaktivnost lokalnih samouprava prvenstveno, ali i rukovodioce iz tih opština koji, kaže, kad zauzmu funkcije zaborave odakle su došli.
„Poslanici i ministri sa sjevera nijesu pravi borci za razvoj regiona iz kojeg dolaze. Nad sjeverom je napravljen tihi zločin, godinama unazad, to su decenije gdje su ti ljudi sa sjevera prenijeli životne aktivnosti u Podgoricu, i njih zanima sjever kada je izborna godina, kada treba da se pođe za glasove. Taj narativ treba da se promijeni. Sjeveru treba podrška ljudi koji imaju znanje i volju da nešto naprave tamo, a sjever je netaknuti dragulj koji ima veliki potencijal i koji je budućnost Crne Gore u razvoju. To prepoznaju ljudi sa strane i zašto da ne damo prioritet našim iseljenicima koji imaju potencijala da ulažu u svoju matičnu državu, a ne da ulažu neki drugi ljudi koji su samo ekonomski zainteresovani za Crnu Goru“, naglašava Muratović i dodaje da nije protiv stranih investitora ali,iz patriotskih razloga želi dati šansu našim ljudima.
Kao primjere dobre prakse, a ima ih kaže dosta, izdvojio je dvije žene koje su se vratile na sjever i pokrenule biznis.
Eldina Hukić je povratnica iz Švajcarske koja je je u Bijelom Polju otvorila pogon za sječenje pločastog materijala. Hajrija Rečković je iz Plava i nakon decenija provedenih u SAD novac je uložila u hotel Plavsko jezero, koji je godinam propadao zatvore. Renovirala, opremila i odlučila da nekadašnjem ugostiteljskom brendu da priliku da vrati prepoznatljiv brend za odmor. Njena želja nije samo da hotel ponovo bude mjesto susreta i turizma, već i šansa za nova radna mjesta za mlade iz Plava i okoline.
Muratović kaže da želje za ulaganjem u razvoj sjevera ima još, ali i da zajednica mora da im pomogne u administrativnom dijelu.
„Paradoksalno je da imamo najljepšu zemlju, da imamo državu sa jako izdašnim resursima, a da nam ljudi odlaze. Ja mislim da treba ljudi da se vraćaju i sa njima znanje, iskustvo i kapital i da ovdje ima prostora da investiraju i pokrenu neke svoje biznise“, ističe naš sagovornik i naglašava da je resornom ministarstvu bila namjera da kroz registar evidentira našu dijasporu i napravi mapu njihovih djelatnosti i obrazovanja u tuđini.
Prateći trend odlaska iz rodnog kraja, Muratović uvjerava da je odliv prema inostranstvu znatno manji, ali su ostale unutrašnje migracije.
Novca ima, nedostaju projekti
Sagovornik našeg portala kaže da Crna Gora ima izražene unutrašnje migracije, sa sjevera prema centralnom dijelu i jugu, ali da je i taj procenat manji jer ljudi vide šansu u svojim zavičajima da ostvare egzistencijalne uslove.
Uvjerava da Crna Gora danas ide naprijed kroz veći kapitalni budžet sa strateškim projektima za taj region.
„To su projekti koji su od velikog značaja za lokalno stanovništvo, ali sjever ima problem u funkcionisanju lokalnih samouprava. Predsjednici opština su jako anemični i oni ranije, a ni danas nijesu dovoljno aktivni da podstaknu ljude iz dijaspore da investiraju u zavičaj. Ne mogu reći da su bili vrijedni da naprave razvojne projekte gdje bi aplicirali prema državi i evropskim fondovima. Mi imamo situaciju da dobijamo novac iz evropskih fondova a da ga u malom procentu koristimo. Dakle, to je zaista nevjerovatna situacija i smatram da bi sa tim novcem riješili brojne probleme u našoj državi“, kaže Muratović.
On ističe da je to velika anomalija sistema jer lokalne samouprve dosta problema delegiraju državi koja, kaže, nije glavni krivac za sve. Prebacujući odgovornost sa jednih na druge, gubi se kaže on, ne mali novac, već milionska sredstva.
„To je slika neaktivnosti, prije svega rukovodilaca koji su u prethodnom periodu dozvolili tolika iseljavanja, ali danas je drugačije jer je standard naših građana bolji, pa se naša dijaspora polako vraća u domovinu“, uvjerava državni sekretar Ministarstva dijaspore.
Jedna od onih koji jedva čeka povratak u Crnu Goru je i mlada Gusinjanka Alma Jakupović. Roditelji su joj napustili taj kraj prije tri i po decenije pa je ona rođena u SAD. Sada sa porodicom živi u Teksasu, ali, kako ističe, srcem je u rodnom kraju.
„Ovdje volim da odmaram, ispijam kafu u nekom lokalu, da se družim, jer u Americi toga nema, tamo je sve kuća- posao“, objašnjava Alma navodeći da samo u domovini ima osjećaj zajedništva i topline a to, uvjerava, nema preko okeana.
Zato je odlučila da lokalno stanovništvo promoviše na svom Instagram profilu koji prate stotine hiljada ljudi, a mnogi su, tvrdi, zahvaljujući toj promociji došli u Crnu Goru, i posebno u Prokletije, Grebaju…
Pročitajte još:
Iz Egalizacionog fonda podijeljeno oko 33 miliona za 18 opština
Iako sjever ima potencijal, država pomaže manje razvijene opštine. Tako je iz Egalizacionog fonda za 13 opština na sjeveru raspoređeno oko 21,2 miliona eura, podaci su Akcije za socijalnu pravdu. Obzirom da su gotovo sve opštine iz tog regiona korisnici sredstava fonda govori da one ekonomski stagniraju.
„Bijelo Polje je dobilo oko 4,4 miliona, Rožaje preko 3,4 miliona, Berane 2,5 miliona, Pljevlja 2,4 miliona, Plav oko 1,5 miliona, Kolašin nepunih 1,2 miliona, Mojkovac oko 940 hiljada, Andrijevica oko 870 hiljada, Plužine oko 860 hiljada, Petnjica oko 800 hiljada, Žabljak oko 790 hiljada, Šavnik oko 740 hiljada i Gusinje oko 680 hiljada“, navode iz ASP.
Iako Ulcinj ima razvijen turizam jedina je primorska opština koja je korisnica novca iz Egalizacionog fonda. Za prvih šest mjeseci dobila je preko 2,1 milion eura. U središnjem regionu Glavni grad Podgorica nije korisnik sredstva, kao ni Prijestonica Cetinje, ali Prijestonica dobija novac po posebnom zakonu vezanom samo za nju. U centralnom regionu su, kako se navodi, četiri opštine dobile više od 9,6 miliona – Nikšić oko 4,5 miliona, Danilovgrad je dobio preko 1,9 miliona, Tuzi nepunih 1,7 miliona i Zeta oko 1,5 miliona eura.
