Mogu li skladišta spasiti domaću lubenicu od propadanja?

Uprkos tome što proizvođači lubenica vape za podrškom države u plasmanu domaće proizvoda i traže privremenu obustavu uvoza na primjeru proizvođača mlijeka, iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede kažu da nijesu bili upoznati sa problemom uzgajivača lubenice, već da su to čuli iz medija.

Ponudili su im privremeno rješenje. Tačan podatak o tržišnim viškovima i raspoloživim količinama, pomoći će im, kažu, da se odrede za dalje radnje u skladu sa zakonskim mogućnostima, kako bi se problem viškova lubenice prevazišao što prije.

Proizvođač lubenica Valentin Junčaj iz Malesije za Biznis.me kaže da je plasman poremećen uvozom, u trenutku kada je domaća lubenica pristigla za prodaju u velikim količinama. Upozorava da nakupci na pijacama, ali i oni pored puta, takvu lubenicu prodaju kao domaću, a razlika je, tvrdi Junčaj, ogromna u kvalitetu.

„U državi nas tretiraju kao građane drugog reda. Dok naša lubenica trune, na tezgama je uvozna roba pod naznakom domaća. Tražimo da nas država zaštiti i omogući poštene uslove na tržištu“, naglasio je Junčaj, očekujući konkretne mjere nadležnih institucija.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede navode da su obezbijedili skladišni prostor za oko hiljadu i po tona lubenica kako bi proizvođači iz Malesije i Zete prevazišli problem viška.

Poljoprivrednici pak tvrde da nema tog skladišta koji može spasiti ovoliki rod. Ističu da nije dovoljno samo obezbijediti hladnjače, već i transport i smještaj na propisan način kako se u toj fazi ne bi oštetile.

„Nije dovoljno nasložiti lubenice, potrebni su posebni boksovi. To sad niko ne pominje. Mi smo još u šoku od sazanja prije nekoliko dana da je naša država, u najvećem špicu lubenica, uvezla dva-tri šlepera. To je alarmantno, jer se nama kvari roba. Duša me boli, sav trud i uloženi novac trunu pred našim očima. Sjutra nećemo imati novca da školujemo đecu“, upozorava Junčaj i navodi da je na području Malesije dosta onih koji sade lubenice godinama, te da bolje roda odavno nije bilo.

Uprkos tome što je otkupna cijena lubenice niska – tek 0,10 centi – prodajom viškova uspjeli bi, kažu, da pokriju troškove i nešto zarade. Kako dani odmiču, a lubenica sazrijeva, sagovornik našeg portala se plaši da će ove godine biti veća dara nego mjera. Spas ne vidi ni u aktuelnom rješenju resornog ministarstva.

„Niko nam nije rekao koju količinu mogu da prime te komore, a ja nemam predstavu o tome, jer koliko sam u ovom poslu nikad nijesam držao voće i povrće u komorama“, kaže Junčaj i naglašava da bi prije te radnje proizvođače lubenice iz Malesije trebalo da pozovu premijer i resorni ministar i nađu najbolje rješenje, koje je kaže, u svakom slučaju bolje od protesta. „Nama ne odgovara protest, imamo toliko posla na imanjima koja moramo ostaviti da bi pošli ispred Vlade i iznijeli svoje probleme, ali i prezrele lubenice. Hoćemo u Evropsku uniju a ne možemo riješiti problem otkupa lubenica“, upozorava Junčaj.

On pohvalno govori o domaćim trgovinama koje ih, tvrdi, spašavaju od konačnog propadanja jer otkupljuju njihove lubenice.

„Imaju veliku volja da nam pomognu, ali bez podrške države to se ne može riješiti. Posebno je ove godine lubenica po rodu i kvalitetu odlična. Izvozimo nešto u Hrvatsku, Bosnu, čak i Evropsku uniju, ali sve su te zemlje pretrpane lubenicom svojom i uvoznom. Nije nam jasno, kako to da svaka država pomaže domaćim proizvođačima, a naša ne podržava svoj brend. Taman smo uspjeli da zadržimo omladinu i vratimo selu i poljoprivredi, a ovakav odnos će ih, bojim se, demotivisati i natjerati da odustanu“, naglašava Junčaj i broji dane koliko još lubenica može izdržati da ne potpuno ne strune.

„Ne mogu ja tražiti da se moja lubenica skladišti, a da komšiji propada. Ako dođe do toga da se bira kome da se čuva, nek se sve pokvari. Katastrofa je zbog novca, vremena, truda, dobrog roda… Ali ljudska riječ je najvažnija, mi u Malesiji držimo do riječi“, naglašava Junčaj.

Tvrdi da skladištenje nije rješenje ako država nastavi da uvozi. „Niko nije objasnio ni kad bi krenulo preuzimanje lubenica, niti da li je organizovano preuzimanje. Nemamo informaciju đe su za to viljuškari, koševi, to je jedna velika i ozbiljna organizacija. Ne možeš reći nekom evo izvolite, ponesite lubenicu. Ljudi su na njivama, oni ginu na 40 stepeni u hladu, zamislite koliko je na suncu, a ne da tovarimo, istovaramo, ređamo u komore…“, objašnjava sagovornik našeg portala.

Preduzeće koje je resorno ministarstvo odredilo za lokaciju skladištenja ima kapacitet za oko 1.500 tona lubenice i čuvala bi se do 30 dana. Iz Vlade vjeruju da proizvođačima na taj način daju dodatni prostor za plasman proizvoda i osiguravaju uslove do stabilizacije tržišta.

Iz Ministarstva objašnjavaju da su Agrobudžetom predviđene i određene mjere koje se mogu primijeniti u slučaju ozbiljnog poremećaja tržišta, uključujući mogućnost intervencija sa tržišnim viškovima. Međutim, prije donošenja bilo kakve odluke neophodno je raspolagati pouzdanim podacima o obimu problema i količinama koje je potrebno zbrinuti te da će, u skladu sa svojim nadležnostima i zakonskim mogućnostima, uložiti maksimalne napore da se nastali problem riješi u što kraćem roku. Iz ministarstva navode da će cjelokupni troškovi skladištenja ići na teret Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

I region dijeli slične probleme

Sezona domaćih lubenica u punom jeku je i u Srbiji i Hrvatskoj. Stručnjaci tvrde da su ovogodišnji plodovi među najslađim u poslednjih nekoliko godina.

Dok kupci uživaju u kvalitetu, proizvođači upozoravaju da su otkupne cijene preniske i da bez veće podrške države proizvodnja postaje sve neodrživa. Cijena otkupa je oko 0,15 centi, a maloprodajna deset centi više. I jedni i drugi žale se na uvoznu lubenicu koja je preplavila tržište, i na tezgama se prodaje kao domaća roba što guši domaće proizvođače.

Navode da, uprkos tome što lubenica vodi porijeklo iz Afrike, i ima jak korijenov sistem i mogućnost da se odbrani od velikog zagrijavanja i nedostatka vode, potreba za navodnjavanjem je velika zbog prinosa.

Uzgajivači lubenica objašnjavaju da su prinosi ploda znatno manji ako nema vode, a zalivanje je dodatni trošak posebno ako se ima u vidu energija koja se koristi, struja ili gorivo.

Proizvođači su izveli računicu – navode da bi da veleprodajna cijena lubenice od 0,50 centi, po kilogramu, opravdala uloženo i tek tada se govorilo o zaradi i novim ulaganjima. U ovakvoj situaciji su, uvjeravaju, na „ravnoj nuli“.

Zajednički stav proizvođača lubenice i u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj je potreba za snažnijim podsticajnim mjerama država, od subvencija za sisteme navodnjavanja, savremene opreme, mehanizacije i skladišnih kapaciteta. Uvjereni su da bi to osiguralo bolje snabdijevanje domaćeg tržišta, veću konkurentnost i bolji izvoz domaćih lubenica.

I Bosnu i Hercegovinu je sredinom jula zapljusnuo talas lubenica. Početna prodajna cijena, oko 1,20 KM, za proizvođače je bila dobra, ali je kratko trajala jer se desio veliki uvoz iz Albanije i Grčke što je poremetilo domaće tržište i pad cijena do kako kažu proizvpđači, mjere neodrživog.