Crna Gora je u godinama prošlog vijeka bila prepoznatljiv brend u oblasti ljekovitog i aromatičnog bilja, a malo mjesto u Boki, Risan, baš po fabrici „Ljekobilje Risan“, svrstalo je našu državu u nacionalni i regionalni centar za otkup, preradu i izvoz ljekovitog bilja. U periodu njenog aktivnog rada hiljade crnogorskih porodica bavile su se sakupljanjem ljekovitih biljaka, dok su otkupni centri postojali u gotovo svim većim gradovima, obezbjeđujući siguran prihod stanovništvu od te djelatnost.
O značaju ljekovitog bilja, uzgoju, preradi, kapacitetima i potencijalima, za portal Biznis.me razgovarali smo sa dr Andrejom Komnenić sa Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Kazala je da je nakon gašenja fabrike u Risnu, došlo do značajnog smanjenja organizovanog otkupa i prerade, te da je proizvodnja danas, uglavnom, na manjim porodičnim gazdinstvima koja se bave preradom sirovine u čajeve, čajne mješavine, etarska ulja, hidrolate, tinkture i različite kozmetičke preparate poput krema, losiona i melema.
Navod da se značajni proizvođači i prerađivači nalaze u Baru, Danilovgradu, Pljevljima, Nikšiću, Šavniku i Tuzima.
Biznis.me: Da li je ova oblast ljekovitog bilja dovoljno razvijena u programu podsticajnih mjera kroz Agrobudžet i IPARD programe? Kakva su iskustva onih sa kojima sarađujete?
A. Komnenić: Sektor ljekovitog i aromatičnog bilja prepoznat je kroz Agrobudžet, prvenstveno u okviru podrške investicijama u primarnoj biljnoj proizvodnji, gdje se finansira nabavka sertifikovanog sadnog materijala i sistema za navodnjavanje. Međutim, značajan broj proizvođača i prerađivača koristi i sredstva iz EU fondova, posebno kroz IPARD programe namijenjene većim investicijama. Ta sredstva omogućavaju izgradnju objekata, nabavku destilatora, sušara, opreme za skladištenje i druge infrastrukturne investicije, uz mogućnost ostvarivanja do 50 odsto bespovratne podrške.
Biznis.me: Koje ljekovito bilje u Crnoj Gori je najviše zastupljeno?
A. Komnenić: Zahvaljujući velikoj florističkoj raznolikosti i relativno očuvanoj životnoj sredini, Crna Gora ima izuzetan potencijal za sakupljanje ljekovitog bilja. Procjenjuje se da se oko 95 odsto sirovine i dalje dobija sa prirodnih staništa. Najčešće eksploatisane vrste su žalfija, smilje, kantarion, kopriva, hajdučka trava, kleka, lovor, uva, lipa, šipurak, dok u plantažnom uzgoju dominiraju žalfija i smilje.
Biznis.me: Koja je namjena ljekovitog bilja koje se prikuplja i prerađuje u Crnoj Gori?
A. Komnenić: Iako Crna Gora ima odlične uslove za proizvodnju ljekovitih, aromatičnih i začinskih biljaka, na međunarodnom tržištu se uglavnom pojavljuje kao izvoznik neprerađene sirovine. Međutim, posljednjih godina raste broj malih preduzeća koja proizvode etarska ulja, hidrolate, tinkture, macerate, kozmetičke preparate, začine i čajeve. Iako su količine koje se prodaju na ovaj način još uvijek neznatne, interesovanje za ovu djelatnost lagano raste, i upravo u tome vidim najveću razvojnu šansu ovog sektora.
Crnoj Gori je potreban veći prerađivački pogon koji bi organizovano otkupljivao sirovinu od gazdinstava i prerađivao je u proizvode više tržišne vrijednosti. Pored toga, smatram da je neophodno jačati udruživanje proizvođača kroz asocijacije i zadruge, kako bi se obezbijedile dovoljne količine za konkurentan nastup na tržištu. Na taj način, naša zemlja bi u potpunosti iskoristila svoj potencijal, baš onako kako je to činila za vrijeme postojanja nekadašnje kompanije „Ljekobilje Risan“. Trenutno su u toku i aktivnosti na otvaranju Instituta za ljekovito bilje u Nikšiću. Realizacijom tog projekta bio bi dat značajan doprinos razvoju nauke u ovoj oblasti, ali i intenziviranju same plantažne proizvodnje.
Naša sirova žalfija najkvalitetnija sirovina u svijetu
Biznis.me: Nekada je Crna Gora bila poznata po izvozu žalfije i to na američkom tržištu? Da li se ta biljka dovoljno uzgaja i koristi?
A. Komnenić: Područje Jadrana, uključujući Crnu Goru, daje jednu od najkvalitetnijih sirovina žalfije u svijetu. Nekada je upravo ova vrsta bila prepoznatljiv izvozni proizvod Balkana. Međutim, kao što sam već pomenula, proizvođači se danas suočavaju sa ozbiljnim problemima plasmana, a tržište ljekovitog bilja je nedovoljno razvijeno, čak i najslabije razvijeno u regionu. Može se zaključiti da, iako je žalfija među najeksploatisanijim ljekovitim vrstama, njen stvarni proizvodni i izvozni potencijal je mnogo veći od onoga koji se trenutno koristi.
Biznis.me: U kojem dijelu Crne Gore ima najviše ljekovitog bilja, te da li ga lokalno stanovništvo i turisti nepropisno beru i na taj način uništavaju?
A. Komnenić: Cijela Crna Gora karakteriše se bogatsvom ljekovite flore. Na njenoj teritoriji registrovano je više od 700 biljnih vrsta sa ljekovitim svojstvima, od kojih oko 300 ima širu primjenu u narodnoj i savremenoj medicini. Posljednjih godina, na sreću, bilježimo stabilniju situaciju bez izraženih primjera prekomjerne eksploatacije, poput nekadašnjeg problema sa lincurom. Podsjetiću da su njene populacije svojevremeno bile toliko ugrožene da je preduzeta mjera njenog stavljanja na Listu zaštićenih biljnih vrsta Crne Gore.
Biznis.me: Urbanizacija i betoniranje nisu uzeli maha samo u gradovima, već i šire. Da li je ljekovito bilje kvalitetno kao nekad?
A. Komnenić: Srećom, masovna urbanizacija još uvijek u velikoj mjeri zaobilazi glavna prirodna staništa ljekovitog bilja. Ipak, razvoj infrastrukture može predstavljati potencijalni faktor ugrožavanja ukoliko se ne sprovodi uz adekvatne mjere zaštite. Kvalitet ljekovitog bilja sa područja Balkana i dalje se smatra veoma visokim, zbog čega region ostaje jedan od važnijih snabdjevača evropskog tržišta.
Biznis.me: Koji faktori određuju njegov kvalitet?
A. Komnenić: Ekstenzivan način poljoprivredne proizvodnje u Crnoj Gori, uz relativno malu upotrebu mineralnih đubriva i pesticida, doprinio je očuvanju prirodnih resursa, a samim tim i ljekovitog bilja. Nezagađeno zemljište i vazduh, povoljna klima i veliki broj sunčanih dana predstavljaju ključne faktore koji utiču na visok kvalitet ljekovitih biljnih sirovina na našem području.
Nije sve u prirodi ljekovito bilje
Biznis.me: Može li svako brati ljekovito bilje, koliko je to opasno?
A. Komnenić: Berba ljekovitog bilja regulisana je Zakonom o zaštiti prirode. Pravno lice koje sakuplja bilje sa prirodnih staništa mora posjedovati dozvole Agencije za zaštitu životne sredine i Uprave za šume Crne Gore. Sakupljači moraju imati odgovarajuće znanje kako bi razlikovali ljekovite od otrovnih vrsta, poznavali pravilne tehnike branja, optimalno vrijeme sakupljanja i poštovali higijenske protokole.
Na staništu se nikada ne sakupljaju sve jedinke iste vrste, već se određeni broj zdravih, mladih biljaka mora ostaviti radi prirodne regeneracije populacije. Primjenom ovih principa smanjuje se rizik od plasmana otrovnih biljnih vrsta na tržište, čime se štiti zdravlje potrošača, uz istovremeno očuvanje i nesmetanu regeneraciju prirodnih populacija.
Biznis.me: Na koji način se izučava ta veoma ozbiljna oblast, kod nas i od kada?
A. Komnenić: Istraživanja tehnologije gajenja ljekovitog i aromatičnog bilja u Crnoj Gori započela su šezdesetih godina prošlog vijeka na vrstama poput lincure, komorača, lavande, kima i korijandera. Intenzivniji razvoj naučnih istraživanja uslijedio je nakon osnivanja Biotehničkog fakulteta 2006. godine, kroz sprovođenje poljskih ogleda na različitim lokalitetima u Crnoj Gori i proučavanje hemijskog diverziteta prirodnih populacija.
Biznis.me: Da li ima dovoljno kadra?
A. Komnenić: Crna Gora raspolaže kvalitetnim stručnjacima iz oblasti agronomije, biologije, farmacije i hemije koji se posvećeno bave proučavanjem ljekovitog bilja. S obzirom na to da je ovaj sektor kod nas još uvijek u ranoj fazi razvoja, smatram da postojeći kadar zadovoljava trenutne potrebe tržišta rada. Ipak, vjerujem da ćemo u skorijoj budućnosti svjedočiti pravoj ekspanziji ove oblasti, što će prirodno nametnuti potrebu za uključivanjem većeg broja mladih stručnjaka i istraživača.
Biznis.me: Širenje različitih oblika turizma, izgradnja etno sela, te prenamjena zemljišta, štete li uzgoju bilja?
A. Komnenić: Smatram da razvoj ruralnog turizma, posebno kroz agro, eko i zdravstveni turizam, predstavlja važan faktor valorizacije proizvodnje ljekovitog bilja i prirodnih resursa Crne Gore. Upravo su te turističke zone idealna mjesta za promociju bogatstva naše flore, lokalnih proizvoda i tradicionalnog znanja. Naravno, to podrazumijeva dosljedno poštovanje zakonskih propisa koji uređuju izgradnju objekata i prenamjenu zemljišta. Ključ je u balansiranju i poštovanju kako pisanih, tako i onih nepisanih zakona koje nam priroda diktira: da joj vratimo onoliko koliko od nje uzmemo. Samo takvim pristupom možemo dugoročno očuvati naše prirodno bogatstvo i istovremeno stvarati nove razvojne mogućnosti.
Biznis.me: U marketima, na policama, 95 odsto su uvezeni čajevi?
A. Komnenić: Taj podatak je, nažalost, tačan i on samo potvrđuje ono o čemu smo ranije govorili – da prirodne resurse kojima Crna Gora raspolaže još uvijek ne koristimo u dovoljnoj mjeri. To jasno ukazuje na neuređenost domaćeg tržišta ljekovitog bilja i nedostatak prerađivačkih kapaciteta. Smatram da na ovom polju ima još mnogo prostora za razvoj, ali da Crna Gora posjeduje sve neophodne predispozicije da izgradi izuzetno uspješan i konkurentan sektor.
Biznis.me: Biotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore je na svojoj eksteritorijalnoj jedinici u Bijelom Polju, gdje se realizuje osnovni primijenjeni studijski program Kontinentalno voćarstvo i ljekovito bilje, prije šest godina uveo i master primijenjeni studijski program iz te oblasti. Kakvo je interesovanje studenata ?
A. Komnenić: Nažalost,Biotehnički fakultet, kao i većina poljoprivrednih fakulteta u Evropi i regionu, bilježi pad broja upisanih studenata. Ipak, značaj ljekovitog bilja prepoznat je kroz kontinuirano jačanje nastavnih sadržaja iz ove oblasti. Ljekovito bilje se izučava ne samo na eksteritorijalnoj jedinici u Bijelom Polju, već i na osnovnim akademskim studijama biljne proizvodnje u Podgorici, kao i na specijalističkim studijama Ratarstva i povrtarstva. Novom akreditacijom studijskih programa predviđeno je uvođenje ovog predmeta i na studijama primijenjene poljoprivrede u Baru, što ukazuje na strateški pristup razvoju ove perspektivne grane poljoprivrede.
Biznis.me: Zašto baš Bijelo Polje?
A. Komnenić: Osnivanje primijenjenih studija Kontinentalno voćarstvo i ljekovito bilje u Bijelom Polju predstavljalo je doprinos Biotehničkog fakulteta razvoju sjevera Crne Gore i podsticanju ruralnog razvoja. Sjever zemlje odlikuje izuzetno bogatstvo ljekovite flore, pa je izbor Bijelog Polja, kao najveće opštine na tom području, bio logičan korak za smještanje eksteritorijalne jedinice fakulteta.
Biznis.me: Kakvo je interesovanje mladih da izučavaju ljekovito bilje?
A. Komnenić: Interesovanje svakako postoji, što najbolje dokazuje podatak da veliki broj studenata bira upravo ljekovito bilje kao temu za svoje diplomske i magistarske radove. U novembru prošle godine na Biotehničkom fakultetu odbranjena je i prva doktorska disertacija iz oblasti gajenja ljekovitog bilja, čiji sam autor, dok su u pripremi još dvije doktorske disertacije sa fokusom na ljekovite vrste. Posebno je značajno što se savremena istraživanja sve više usmjeravaju na organsku proizvodnju ljekovitog bilja, pa će i budući naučni rad fakulteta biti snažno orijentisan ka tom segmentu.
Izučavanje ljekovitog bilja je neiscrpan izvor inspiracije
Biznis.me: Kako ste se Vi odlučili za tu oblast i usavršavanje?
A. Komnenić:: Moje interesovanje za ljekovito bilje počelo je tokom specijalističkih studija, kada sam se kroz teoriju prvi put susrela sa tehnologijom njegovog gajenja. Međutim, ključni trenutak bio je izlazak na teren i početak sopstvenih istraživanja. Kada sam postavila prve poljske oglede sa lavandom, a ubrzo nakon toga, tokom magistarskih studija, ušla i u dublje istraživanje matičnjaka, shvatila sam da je to moj put. Privukla me je direktna veza između polja i laboratorije – proces u kojem prvo pratite rast i razvoj biljke na terenu, a potom kroz fitohemijski profil precizno utvrđujete njen stvarni potencijal. To je neiscrpan izvor inspiracije i naučnih izazova.
Pročitajte još:
Biznis.me: Perspektiva u zapošljavanju nakon završenih studija?
A. Komnenić: Mogućnosti zapošljavanja u ovoj oblasti slične su onima u drugim granama poljoprivrede. Mnogi diplomirani studenti Biotehničkog fakulteta razvijaju sopstvena poljoprivredna gazdinstva, za šta postoje brojni uspješni primjeri u praksi. Pored toga, postoji mogućnost zaposlenja u nekoliko državnih institucija i na samom Biotehničkom fakultetu. Lično smatram da bi dalji razvoj sektora prerade ljekovitog i aromatičnog bilja mogao značajno povećati potrebu za stručnim kadrom i otvoriti nove prilike za naše studente.
Biznis.me: Kakva je laboratorija na Biotehničkom fakultetu?
A. Komnenić: Laboratorija koja se bavi proučavanjem ljekovitog bilja raspolaže osnovnom opremom za izvođenje istraživanja. Međutim, značajan dio istraživanja realizuje se i u Laboratoriji za sjeme Centra za ratarstvo, povrtarstvo i krmno bilje, a u toku su i aktivnosti na nabavci opreme za fitohemijske analize. Time će biti omogućena kompleksnija naučna istraživanja i intenzivnija saradnja sa privrednim sektorom.
Biznis.me: Kakva je saradnja i iskustvo Biotehničkog fakulteta sa sličnim obrazovnim ustanovama?
A. Komnenić: Biotehnički fakultet se može pohvaliti veoma uspješnom saradnjom sa Institutom za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“ iz Beograda, sa kojim realizuje zajednička istraživanja iz oblasti ljekovitog bilja. Pored toga, fakultet sarađuje sa većinom poljoprivrednih fakulteta u regionu, kao i sa međunarodno priznatim institucijama poput Instituta Julius Kühn iz Njemačke, Poljoprivrednog univerziteta u Krakovu, Mađarskog univerziteta za poljoprivredu i prirodne nauke u Budimpešti, i dr.
