Iako ljudi ne mogu opstati bez saosjećanja, podrške, empatije i ljudskosti – bez međusobnog pomaganja, humanost ne može biti zamjena za odgovornu socijalnu politiku države, kazala je za Biznis.me, ekonomistkinja Marina Medojević, predsjednica organizacije Banka hrane.
„U Crnoj Gori više od dvije trećine građana prima manje od 1.000 eura. Podatak o prosječnoj zaradi ne odnosi se na sve zaposlene već se obračunava za firme koje imaju deset i više zaposlenih.Velike razlike u primanjima zaposlenih razlog je za varljivu sliku prosječne zarade, medijalna zarada bi odražavala realnu sliku životnog standarda gradjana. Zabrinjava i struktura zaduženosti građana: oko polovine kredita čine nenamjenski gotovinski krediti, što govori i o tome da se građani zadužuju kako bi pokrili tekuće, svakodnevne potrebe“, objašnjava Medojević.
Navodi da socijalni programi ne prate rast troškova života. Pomoć se u brojnim slučajevima kreće između 100 i 200 eura, a mnogi građani, tvrdi, ostaju izvan sistema jer su kriterijumi za ostvarivanje prava strogi i često eliminatorni.
„Posebno zabrinjava činjenica da linija rizika od siromaštva za četvoročlanu porodicu iznosi 851,83 eura. Ona je viša od minimalne zarade za zaposlene sa visokim obrazovanjem, a za oko 250 eura viša od minimalne zarade za zaposlene sa nižim nivoom kvalifikacija. Kada je minimalna potrošačka korpa veća od 2.000 eura, postaje jasno da veliki broj građana, uključujući i zaposlene, ne živi životom dostojnim čovjeka, već svakodnevno pravi izbor između onoga što mora platiti i onoga čega će se odreći“, ističe naša sagovornica.
Prema posljednjim podacima MONSTAT-a, stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori iznosi 20,9 odsto. Posebno je alarmantan položaj djece jer je 26,2 odsto njih u riziku od siromaštva, dok je 35 odsto djece izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.
Pitali smo našu sagovornicu da iz svoje višedecenijske humanitarne aktivnosti kaže šta država nudi porodicama koje ne mogu da obezbijede osnovne potrebe?
„Nemamo sistem besplatnih školskih obroka za svu djecu kojima su potrebni. Nemamo dovoljno razvijenu podršku u hrani, adekvatne subvencije za kirije, hranu i školovanje djece, niti dovoljnu podršku za troškove lijekova i drugih osnovnih potreba. U takvom sistemu humanitarne organizacije postaju posljednja adresa za pomoć. Banka hrane i druge humanitarne organizacije svakodnevno pokušavaju da popune praznine koje država ne uspijeva da popuni. Ali moramo jasno reći:Humanitarne organizacije ne mogu i ne smiju biti zamjena za državu“, naglašava sagovornica našeg portala.
Upozorava da, dok se običan građanin svakodnevno bori da plati hranu, kiriju, struju, lijekove i školovanje djece, funkcioneri imaju visoka primanja, dodatke, dnevnice i druge privilegije. Kaže da ta razlika u životnim uslovima ne smije postati normalnost.
„Humanost nije samo dati paket hrane, obezbijediti jedan obrok.Humanost je i stvoriti društvo u kojem čovjek ne mora da moli za osnovne životne potrebe. Država mora razvijati socijalnu politiku koja će spriječiti siromaštvo, a ne samo ublažavati njegove posljedice. Potrebni su veća dostupnost socijalnih prava, besplatni obroci za djecu iz siromašnih porodica, podrška u hrani, socijalno stanovanje, pomoć u troškovima školovanja i liječenja, kao i efikasniji sistem zaštite najugroženijih“, ističe Medojević i upozorava da je Svjetski dan humanosti podsjetnik da svijet činimo boljim upravo onoliko koliko smo spremni pružiti ruku jedni drugima. Naša sagovornica zaključuje da je solidarnost građana vrijednost, a odgovornost države je obaveza.
Socijalno ugroženim povećano primanje za manje od jedan i po euro
Banka hrane Crne Gore negoduje zbog najnovijeg, avgustovskog usklađivanja materijalnih davanja za socijalno najugroženije građane, koje je, tvrde iz te organizacije, još jedan dokaz da država ne prati stvarne troškove života ljudi koji od nje zavise.
„Avgustovskim usklađivanjem, materijalno obezbjeđenje za pojedinca povećano je sa 99,97 eura na svega 101,32 eura, dok će korisnici dodatka za tuđu njegu i pomoć umjesto dosadašnjih 99,20 eura primati 100,54 eura mjesečno. Za Banku hrane ovakvo povećanje nije socijalna politika. To je simbolično povećanje koje ne može suštinski promijeniti položaj čovjeka koji nema dovoljno novca ni za hranu, lijekove, račune i druge osnovne potrebe“, naglašava za Biznis.me predsjednica te organizacije, ekonomistkinja Marina Medojević.
Podsjećamo, Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti donesen je prije 13 godina, kada su definisani iznosi materijalnih davanja. Tada su se oni kretali oko jedne trećine minimalne zarade za pojedinca, dok su za porodice sa pet i više članova dostizali oko 63 odsto minimalne zarade.
Za više od decenije troškovi života značajno su porasli, ali su apsolutni iznosi socijalnih davanja ostali gotovo zarobljeni u vremenu. Zbog zakonskih usklađivanja, od donošenja zakona povećani su svega četrdesetak eura za pojedinca i korisnike tuđe njege, odnosno oko 70 eura za porodice sa pet i više članova.
„Kako očekivati dostojanstven život sa 101,32 eura mjesečno kada samo osnovne životne potrebe višestruko premašuju taj iznos? Banka hrane smatra da država mora hitno preispitati način određivanja socijalnih davanja. Ona moraju biti vezana za realne troškove života, a ne za zastarjele iznose propisane prije 13 godina“, kaže Medojević.
Ističe da posebno zabrinjava nesrazmjer između odnosa države prema socijalno ugroženim građanima i odnosa prema nosiocima javnih funkcija.
„Dok se socijalno ugroženima povećava pomoć za 1,35 eura, parlamentarci su tokom 2025. godine, mimo plate, primali i do 700,80 eura mjesečne varijabile. Uz majsku platu 2026. godine novčano su nagrađena 32 poslanika, a najveća isplaćena varijabila iznosila je 809 eura. Dakle, za jednog čovjeka koji živi od materijalnog obezbjeđenja država nalazi opravdanje za povećanje od 1,35 eura, dok za pojedine poslanike postoje stotine eura dodatnih primanja. Godišnja socijalna pomoć ugroženoj porodici jednaka je mjesečnoj ministarskoj ili poslaničkoj plati . Ovaj podatak najbolje pokazuje koliko su duboke socijalne nejednakosti u Crnoj Gori“, upozoravaju iz Banke hrane.
Pročitajte još:
Navode da ne prihvataju obrazloženje da „nema novca“ za socijalno ugrožene građane, penzionere, veće dječije dodatke i dostojniju materijalnu podršku porodicama. Ističu da novca mora biti za one kojima je pomoć životno potrebna.
„Ako novca ima za varijabile, privilegije, službene automobile, reprezentaciju i različite pogodnosti nosilaca vlasti, onda mora biti i za čovjeka koji od 101,32 eura treba da preživi cijeli mjesec. Socijalna davanja nijesu milostinja. To je zakonska obaveza države i pitanje dostojanstva čovjeka“, istakla je Medojević.
Ona zahtijeva da se hitno uradi ozbiljna reforma sistema socijalne zaštite, da se visina davanja uskladi sa stvarnim troškovima života, te da se socijalno najranjivijim građanima obezbijedi minimum dostojanstvenog života. Jer, ističe naša sagovornica, država se ne mjeri samo po tome koliko zarađuju oni na vrhu, već kako žive oni na njenom dnu.
