Svakodnevna nenajavljena poskupljenja i cjenovna razlika prehrambenih artikala od sjevera do juga otežavaju život prosječne četvoročlane crnogorske porodice.
O izletima, ljetovanjima, posjetama kulturnim i sportskim događajima mnogi i ne razmišljaju. Osvježenje pored rijeka i jezera, za one sa sjevera i centralnog dijela države, najjeftiniji je vid odmora i okupljanja porodice.
Iako se za ljeto nekad govorilo „sirotinjska majka“ jer ima u izobilju voća i povrća, to se više ne može reći, jer malo je onih koji, na primjer, mogu izdvojiti 10 eura za kilogram smokava. ili pet eura za kilogram grožđa koliko košta u Boki, a malo je jeftinije u ostalim djelovima zemlje.
Pitali smo prodavce i kupce na zelenoj podgoričkoj pijaci o ponudi i potražnji, a njihova zajednička ocjena je da „sve je poskupilo“, jednima proizvodnja i prodaja, drugima trgovina.
„Kupila sam po dva paradajza i krastavca, jednu breskvu i pipun. I to mi je mnogo. Cijene su visoke. Penzija koja je ranije povećana je obezvrijeđena jer ne možemo količinski kupiti hrane kao prije dvije, tri i više godina“, kaže vremešna Podgoričanka koja živi sa suprugom.
Požalila se da više novca potroše na ljekove i odlazak kod doktora nego na hranu. Sličnog mišljenja su i drugi koji su bili raspoloženi da komentarišu. Ipak, tvrde da je život, čak od dvije prosječne plate, naučna fantastika.
„S jednom pokrivamo stanarinu i režje, a druga nam služi za hranu. Uspijemo da pođemo do mora na dan. Imamo dvoje djece, ne prođemo jeftino, ali promijenimo sredinu“, ispričala nam je Mirjana, majka dvoje djece uzrasta četiri i šest godina. „Sad i nekako, ali od septembra, vrtić, škola, treninzi, razvoženje djece… Tek se tu s novcem ne požemo pohvatati. No, nijesmo jedini. Vjerujemo da ima i gorih situacija“.
Za porodice u kojima rade oba supružnika i primaju u prosjeku po 800 eura jedva se pokrije dostojanstven život, kaže za portal Biznis.me, Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka. Tvrdi da je za pristojan život četvoročlane porodice potrebno najmanje dvije hiljade eura.
„Za period april–jun 2026. godine Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja pri Uniji slobodnih sindikata utvrdio je da su prosječnoj crnogorskoj porodici iz ove računice za minimalne uslove dostojanstvenog života potrebna 2.110 eura mjesečno“, ističe Rabrenović i naglašava kako takva porodica ne živi, niti može živjeti luksuz.
Dvije plate od po 800 eura, odnosno ukupno 1.600 eura mjesečno, na prvi pogled djeluju kao solidna osnova za život četvoročlane porodice. Međutim, kada se taj iznos uporedi sa stvarnim troškovima života, postavlja se pitanje da li je riječ o životu dostojnom čovjeka ili o pukom preživljavanju, kazala je za portal Biznis.me ekonomistkinja Marina Medojević, predsjednica NVO Banka hrane.
„Volonterski rad Banke hrane Crne Gore sa socijalno ugroženim građanima traje više od 16 godina, i pokazuje da je mali broj domaćinstava u kojima oba roditelja ostvaruju prosječnu zaradu. Mnogo je više porodica u kojima radi samo jedan član, dok brojne porodice žive od prosječne penzije, koja iznosi oko 550 eura, minimalne zarade od 600 ili 800 eura ili od socijalnih davanja koja se kreću između 100 i 200 eura mjesečno“, ističe Medojević i upozorava da posebnu brigu izaziva položaj dugogodišnje nezaposlenih građana koji su godinama radili bez prijavljenog radnog odnosa, bez uplaćenih doprinosa i bez mogućnosti da ostvare pravo na penziju.
Pita se što država danas nudi tim ljudima kao garanciju dostojanstvene starosti i koja jje njihova socijalna sigurnost nakon decenija rada u sivoj ekonomiji?
„Kako preživljavaju ove porodice najbolje znaju oni sami. Nažalost, sistem ne pokazuje dovoljno odgovornosti prema njima. Ne postoje razvijene mreže besplatnih ili subvencionisanih usluga koje bi ublažile troškove lijekova, specijalističkih pregleda, stomatološke zaštite, školskih udžbenika i pribora, uniformi, ekskurzija, edukacija, hrane i sredstava za higijenu. Kada porodica nema podršku države u zadovoljavanju osnovnih potreba, dostojanstven život postaje nedostižan cilj“, naglašava naša sagovornica i objašnjava da zvanična linija siromaštva za četvoročlanu porodicu u Crnoj Gori iznosi 689 eura.
Međutim, činjenica da je neko statistički iznad te granice ne znači da živi dostojanstveno. Siromaštvo nije samo nedostatak hrane. Ono podrazumijeva i nemogućnost da djeci obezbijedite kvalitetno obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, kulturne i sportske sadržaje, odmor i jednake šanse za razvoj.
„Razlika između zvanične statistike i svakodnevnog života građana najbolje se vidi kroz različite procjene minimalnih troškova života. Dok MONSTAT koristi metodologiju zasnovanu na statističkim podacima o potrošnji domaćinstava, Unija slobodnih sindikata Crne Gore kroz sindikalnu potrošačku korpu obračunava stvarne troškove potrebne za dostojanstven život. Prema njihovim procjenama, prosječnoj četvoročlanoj porodici nedostaje oko 500 eura mjesečno da bi pokrila osnovne životne potrebe“, naglašava Medojević i kaže da se time otvara pitanje koliko zvanične metodologije zaista odražavaju stvarne potrebe porodica.
Da li se u obračunima uzima u obzir uzrast djece i činjenica da se troškovi značajno razlikuju u zavisnosti od toga da li dijete pohađa osnovnu ili srednju školu ili studira? Troškovi udžbenika, školskog pribora, prevoza, ekskurzija, vannastavnih aktivnosti, privatnih časova i studentskog života višestruko rastu sa stepenom obrazovanja, pa prosječna potrošačka korpa teško može da odrazi stvarne potrebe svih porodica.
„Pored osnovnih troškova života, postavlja se pitanje koliko novca porodici ostaje za ono što život čini kvalitetnim. Može li četvoročlana porodica sa ukupnim mjesečnim primanjima od 1.600 eura da priušti sedmodnevni godišnji odmor? Za mnoge je danas i ljetovanje na crnogorskom primorju ili zimovanje u domaćim ski-centrima postalo luksuz, a ne uobičajena godišnja potreba“, naglašava sagovornica Biznis.me.
Da je to realnost većine građana potvrđuju i podaci MONSTAT-a.
Prema Anketi o dohotku i uslovima života prije tri godine, skoro 60 odsto građana Crne Gore kazalo je da živi u domaćinstvima koja ne mogu da priušte sedam dana godišnjeg odmora van kuće. Ovaj podatak dovoljno govori o stvarnom životnom standardu građana.
Slično je i sa kulturom, sportom i rekreacijom. Koliko nakon plaćenih računa, hrane, kirije ili stambenog kredita, prevoza i školskih obaveza ostaje novca za odlazak u pozorište, bioskop ili na koncert? Mogu li roditelji da finansiraju članarine za sportske klubove ili druge aktivnosti koje su važne za zdrav razvoj djece?
Medojević navodi da poseban finansijski teret predstavljaju troškovi zdravstvene zaštite koji nijesu pokriveni javnim sistemom. Kao primjer navodi ortodontske terapije i ugradnje fiksne proteze, koja često košta nekoliko hiljada eura. To je samo jedan od brojnih zdravstvenih troškova koje građani moraju da finansiraju iz sopstvenog džepa.
„Svaki neplanirani izdatak – kvar kućnog aparata, popravka automobila ili bolest člana porodice – može domaćinstvo dovesti na ivicu siromaštva ili ga gurnuti još dublje u njega. To pokazuje koliko je finansijska sigurnost većine građana krhka. Kada se svi ovi troškovi saberu, jasno je da pitanje nije samo kolika su primanja jedne porodice, već koliko joj nakon podmirenja osnovnih potreba ostaje za dostojanstven život. Razlika između zvanične statistike i svakodnevnog iskustva građana nije samo pitanje metodologije, već pitanje kvaliteta života, socijalne pravde i odgovornosti države prema svojim građanima“, navodi predsjednica NVO Banka hrane i smatra da cilj svake odgovorne ekonomske i socijalne politike mora biti stvaranje uslova u kojima građani neće samo preživljavati.
Život nije samo platiti stanarinu, račune i obezbijediti osnovni obrok. Ljudi u 21. vijeku, u evropskoj državi, imaju pravo da očekuju mnogo više – pravo na zdravlje, obrazovanje, kulturu, odmor, sport i jednake šanse za svoju djecu.
Pročitajte još:
Iz te civilne organizacije pozivaju donosioce odluka da usmjere javne politike ka građanima koji žive na ivici siromaštva, navodeći da su potrebne mjere koje će smanjiti socijalne nejednakosti, unaprijediti dostupnost osnovnih usluga i vratiti dostojanstvo ljudima koji svojim radom ili životnim okolnostima nijesu zaslužili da budu zaboravljeni.
Medojević ističe da se snaga jednog društva ne mjeri visinom prosječne zarade, već načinom na koji brine o svojim najslabijim članovima.
Prema sindikalnoj računici četvoročlana porodica za mjesec potroši 2.110 eura. Ekonomista Jovan Rabrenović navodi da je ta potrošačka korpa u drugom kvartalu obuhvatila deset grupa troškova.
„Najviše novca išlo je na hranu – 670 eura. Kirija za stan oko 390 eura, komunalije 255 eura. Za tekuće održavanje domaćinstva potrebno je 115 eura, a ličnu higijenu i njegu zdravlja 160 eura. Što se tiče drugih izdataka kao što su prevoz, odjeća, obuća, obrazovanje, kultura i sport tu je iznos različit“, objašnjava za Biznis.me Rabranović.
„Prosječnoj crnogorskoj porodici nedostaje oko 17 eura svakog dana, odnosno približno 4,25 eura dnevno po članu, da bi dostigla nivo troškova koji Sindikalna potrošačka korpa definiše kao minimalne uslove dostojanstvenog života“, objašnjava naš sagovornik.
