Čeka li aerodrome politička ili ekonomska računica?

Nakon što je Vlada zvanično obaviještena da se južnokorejski konzorcijum povlači iz daljeg učešća u postupku dodjele koncesije za Aerodrome Crne Gore, u javnosti su i dalje podijeljena mišljenja oko toga da li treba odustati od nje uopšte ili nastaviti tamo gdje se stalo.

Iz izvršne vlasi i dalje uvjeravaju da je proces razmatranja mogućeg davanja aerodroma pod koncesiju pokrenut s ciljem obezbjeđivanja novih investicija, unaprjeđenja kvaliteta usluga i daljeg razvoja vazdušnog saobraćaja, uz puno očuvanje nacionalnih interesa.

Sa druge strane, iz Sindikata Aerodroma Crne Gore navode da povlačenje konzorcijuma mora predstavljati trenutak u kojem će Vlada konačno preispitati ne samo dalji tok koncesionog postupka, već i dosadašnji odnos države prema razvoju sopstvenog aerodromskog preduzeća.

Predsjednik Sindikata Aerodromi Crne Gore Damjan Radulović za Biznis.me kaže da su u toj radničkoj asocijaciji uvjereni da Vlada bez odlaganja, formalno i obrazloženo, okonča postupak kako bi kompanija izašla iz stanja višegodišnje neizvjesnosti.

„Vlada bi trebalo pod hitno razmotri mogućnost da se Aerodromi Crne Gore, potpuno ili najmanje u dijelu strateških razvojnih i operativnih nabavki, oslobode obaveza koje proizlaze iz sadašnjeg režima Zakona o javnim nabavkama. Tražimo da Aerodromima Crne Gore bude omogućena poslovna i investiciona fleksibilnost kakvu već ima nacionalni avio-prevoznik Air Montenegro — ne nužno kroz identičan pravni mehanizam, već kroz rješenje koje će imati isti cilj i efekat: da državno preduzeće koje posluje na otvorenom, međunarodnom i izrazito konkurentnom tržištu može pravovremeno donositi poslovne odluke, zaključivati ugovore i realizovati investicije“, naglašava Radulović i dodajeda se aerodromska djelatnost ne može razvijati tempom klasične državne administracije.

Iz Instituta ekonomskih nauka ističu da povlačenje konzorcijuma predvođenog južnokorejskom kompanijom iz postupka dodjele koncesije za aerodrome Podgorica i Tivat nije samo promjena jednog učesnika u višegodišnjem tenderskom procesu, već kako za Biznis.me naglašava dr Jovo Rabrenović, trenutak u kojem država mora zastati, preispitati dosadašnji model i donijeti odluku zasnovanu na jasnoj pravnoj proceduri, mjerljivoj ekonomskoj koristi i dugoročnom javnom interesu.

„Država mora izbjeći dvije podjednako pogrešne krajnosti. Prva bi bila da aerodrome ustupi samo zato što je postupak dugo trajao i što postoji politička potreba da se konačno završi. Druga bi bila da bez ozbiljne analize unaprijed odbaci svaki oblik saradnje sa privatnim operatorom i nastavi postojeći model upravljanja bez jasnog investicionog plana. Pravo pitanje nije da li smo ideološki za državno ili privatno upravljanje, već koji model Crnoj Gori donosi najveću dugoročnu ekonomsku, razvojnu i društvenu vrijednost, uz prihvatljiv nivo finansijskog, pravnog i operativnog rizika“, naglašava Rabrenović.

Upitan da objasni što zakon u ovom slučaju predviđa, naš sagovornik je izričit. „Zakon daje mogućnost, ali ne nameće obavezu. Zakon o koncesijama ostavlja državi prostor da bira između nastavka postupka i njegovog poništenja. Kada prvorangirani ponuđač odustane od zaključenja ugovora, koncedent može pozvati ponuđače prema redosljedu sa rang-liste ili može poništiti javni oglas“, naglašava i upozorava na kjučnu riječ „može“.

„Država, dakle, nema obavezu da koncesiju automatski ponudi drugorangiranom ponuđaču. Ona ima pravo da tu mogućnost razmotri, ali istovremeno ima i odgovornost da postupak obustavi ili poništi ukoliko procijeni da nastavak više nije ekonomski, razvojno ili pravno opravdan. Prije bilo kakvog poziva drugorangiranom ponuđaču mora se utvrditi da li njegova ponuda i dalje pravno i finansijski važi, da li su bankarske i druge garancije aktivne i naplative, da li ostaju nepromijenjene obaveze u vezi sa investicijama i koncesionim naknadama i da li su u međuvremenu nastupile okolnosti koje mijenjaju finansijsku održivost projekta. Posebno je važno utvrditi da li bi eventualni pregovori sa drugorangiranim ponuđačem ostali u granicama prvobitne tenderske dokumentacije. Naknadna promjena ključnih finansijskih, investicionih ili ugovornih uslova otvorila bi pitanja jednakog tretmana učesnika, transparentnosti i zakonitosti cijelog postupka“, ističe dr Jovo Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka.

Naglašava da zakonska mogućnost nije isto što i ekonomska opravdanost. Tvrdi da odluka može biti formalno dopuštena, a ipak dugoročno nepovoljna za državu.

Sagovornik našeg portala ističe da bi Vlada prije narednog koraka trebalo da sprovede nezavisnu pravnu, tehničku i finansijsku reviziju i uporedi nastavak sa drugorangiranim ponuđačem, novi tender, reformisano državno upravljanje i hibridno strateško partnerstvo.

„Koncesija je opravdana samo ako transparentna analiza pokaže da donosi veću ukupnu vrijednost od najbolje realno ostvarive javne alternative. Odluka da aerodromi ostanu pod državnim upravljanjem opravdana je samo ako je prati obavezujući investicioni program, profesionalizacija menadžmenta i mjerljiva odgovornost. Najgori ishod ne bi bio ni koncesija ni javno upravljanje. Najgori ishod bio bi da se odluka donese bez računice ili da se, nakon još jedne kontroverze, ponovo ne uradi ništa“, naglašava naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, Crna Gora ima dovoljno snažnu tržišnu poziciju da ne prihvata aranžmane po svaku cijenu, ali, ističe, nema vremena da razvoj svojih najvažnijih saobraćajnih kapija odlaže bez jasnog plana.

„Za konačnu procjenu nedostaju sadržaj i konkretni razlozi povlačenja Incheona, važenje ponude i garancija Corporación América Airportsa, detaljno bodovanje, revidirani finansijski izvještaj Aerodroma Crne Gore za 2025. godinu i nezavisna analiza javnog modela finansiranja investicija. Najveći rizik je da se zbog političke potrebe za brzom odlukom prihvati slabiji aranžman bez nove provjere njegove vrijednosti i pravne održivosti. Jednako ozbiljan rizik bilo bi poništenje postupka bez neposrednog i obavezujućeg investicionog plana“, uvjeren je Rabrenović.

Profitabilnost daje vrijeme, ali ne opravdava pasivnost

„Aerodromi Crne Gore posljednjih godina bilježe snažan promet putnika i rast prihoda. Kompanija je 2024. godinu označila kao rekordnu po broju putnika i bruto poslovnim prihodima. To pokazuje da država ne pregovara iz pozicije preduzeća pred stečajem, bez tržišta ili bez sposobnosti da samostalno posluje“, objašva naš sagovornik i naglašava da je važna pregovaračka prednost., jer dobro tekuće poslovanje ne znači da su postojeći kapaciteti dovoljni niti da je sadašnji model upravljanja optimalan.

„Aerodrom Tivat suočava se sa ozbiljnim prostornim, infrastrukturnim i sezonskim ograničenjima, dok su i Podgorici potrebni veći kapaciteti, savremenija oprema, bolji putnički procesi i efikasnije upravljanje komercijalnim sadržajima. Država zato ne smije iz profitabilnosti izvući zaključak da investicije mogu čekati. Jednako bi pogrešno bilo tvrditi da potreba za investicijama automatski opravdava prihvatanje bilo koje koncesione ponude“, dodaje.

Takođe, tvrdi da je transparentnost uslov legitimnosti.

„Vlada bi prije nove odluke trebalo da objavi sve dokumente koji ne predstavljaju zakonom zaštićenu poslovnu tajnu. To podrazumijeva razloge povlačenja Incheona, pravno mišljenje o nastavku postupka, status ponude i garancija drugorangiranog ponuđača, bodovanje po kriterijumima, projekcije saobraćaja i prihoda, investicione planove, fiskalnu analizu i procjenu javne alternative. Razlozi povlačenja Incheona za sada nijesu detaljno predstavljeni javnosti. Bez te informacije nije moguće procijeniti da li je riječ o komercijalnoj odluci, nesaglasnosti oko ugovora, promijenjenim tržišnim okolnostima ili procjeni političkog i regulatornog rizika“, zaključio je dr Jovo Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka.