Dok turistički radnici ove sedmice očekuju vrhunac sezone, mještani i gosti dijela Boke nemaju pitku vodu. Naselja Dobrota, Ljuta, Orahovac, Perast i Risan ušli su u još jednu sedmicu željni da se napiju vode iz česme. Sudeći prema objavama lokalnog preduzeća, tako će biti i dalje jer je povećan salinitet izvorišta Tabačina i Orahovac.
Umjesto da uživaju u blagodetima sunca i mora, mještani i turisti svakodnevno s posudama čekaju cistijerne da uzmu „kaplju“ vode.
Minule sedmice su protestovali ispred ulaza u Stari grad Kotor, i na rivi u Risnu. Okupljanje je najavljeno i za petak jer, kako nam je rekla jedna od organizatora skupa, rješenja nema na pomolu. Transparenti “Voda je život, ne so”, “Pitka voda iz česme, ne iz cistjerne”, “Voda je naše pravo”, “Vratite nam pitku vodu” su, naglašavaju, vapaji za vodom, te odbacuju pokušaje uplitanja politike.
Jedina podjela među građanima ovog dijela Boke, vrelih julskih dana, dok je na snazi narandžasti meteoalarm je – na one koji imaju i one koji nemaju pitku vodu. U trenutku kada je Opština Kotor izdala Naredbu o sprovođenju mjera zaštite stanovništva od posljedica poremećaja u javnom vodosnadbijevanju i Rješenja o formiranju Operativnog štaba, svima je bilo jasno da će problem vodosnabdijevanja potrajati.
Za danas je zakazana sjednica SO Kotor sa jedinom tačkom dnevnog reda: Informacija o vodosnabdijevanju, sa predlogom mjera za prevazilaženje nastalih problema.
Sagovornik portala Biznis.me, doskorašnji predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić kaže da se problem nedostatka vode za piće, na širem području Kotora, mora sagledati na tri međusobno povezana nivoa: raspoloživost i kvalitet lokalnih izvorišta, transportni kapacitet Regionalnog vodovoda i stanje lokalne distributivne mreže.
„Regionalni vodovod ne snabdijeva kotorska naselja neposredno, već vodu predaje Vodovodu Kotor preko veze u tunelu Vrmac i rezervoarskog sistema Škaljari. Odatle se voda iz Regionalnog vodovoda prvenstveno distribuira prema Škaljarima, Muu, Prčanju i Stolivu, a, zavisno od režima rada mreže, može se usmjeravati i prema Starom gradu, Dobroti i drugim djelovima kotorskog sistema“, objašnjava Lakušić i navodi da je Regionalni vodovod uvijek, u potpunosti, ispunjavao sve ugovorene obaveze prema Vodovodu Kotor i raspoložive količine vode uredno isporučivao na ugovorenom mjestu, u skladu sa zahtjevima lokalnog vodovodnog preduzeća.
Naglašava da aktuelni problem nedostatka zdravstveno ispravne vode u pojedinim djelovima Kotora nije posljedica rada Regionalnog vodovoda, već je prvenstveno povezan sa zaslanjenjem lokalnih izvorišta, ograničenjima lokalne distributivne mreže, nedovoljnim rezervoarskim kapacitetima i visokim nivoom neprihodovane vode.
Naš sagovornik ističe da Regionalni vodovod može dopremiti ugovorene količine vode do mjesta predaje, ali su dalje upravljanje tom vodom, njeno skladištenje, raspodjela po naseljima i održavanje lokalne distributivne mreže u nadležnosti Vodovoda Kotor.
„Kotorski Vodovod je početkom jula saopštio da preuzima oko 140 litara vode u sekundi iz Regionalnog vodovoda, zahvaljujući tome su pojedina naselja imala ispravnu vodu, dok je šire područje od Dobrote prema Risnu ostalo oslonjeno na zaslanjena lokalna izvorišta“, kaže Lakušić i naglašava da zaslanjenje nije jedini uzrok problema.
„Poseban strukturni izazov predstavlja visok stepen neprihodovane vode u lokalnom sistemu. Prema podacima Regulatorne agencije, kod kotorskog Vodovoda taj pokazatelj je posljednjih godina iznosio oko 75 odsto. Važno je sa stručnog stanovišta naglasiti da neprihodovana voda nije isto što i fizičko curenje. Ona obuhvata tehničke gubitke na cjevovodima, ali i komercijalne gubitke, nelegalne priključke, neispravna mjerenja i vodu koja nije fakturisana. Ipak, ovako visok procenat pokazuje da lokalna mreža nije dovoljno efikasna i da se dio dragocjene pitke vode gubi prije nego što stigne do krajnjih korisnika“, istakao je Lakušić.
Iz Regionalnog vodovoda je ranije najavljeno da je u cilju dugoročnog praćenja turističkog i urbanog razvoja Boke, to preduzeće završilo realizaciju druge faze sistema, odnosno izgradnju novog cjevovoda DN 700 na dionici Lastva Grbaljska–Tivat.
Njegovim puštanjem u funkciju, kapacitet bi trebalo da bude povećan sa približno 340 na oko 750 litara u sekundi.
Sagovornik našeg portala kaže da je taj projekat namijenjen povećanju sigurnosti snabdijevanja Kotora, Tivta i Herceg Novog, i da se izvedeni dio nalazi u postupku tehničkog ispitivanja i provjere, dok javno dostupni zvanični izvori potvrđuju projektovani kapacitet, ali još ne pružaju konačnu potvrdu da je cijeli novi sistem pušten u redovan rad.
„Puštanjem ovog cjevovoda u punu funkciju stvoriće se važna infrastrukturna pretpostavka da Bokokotorski zaliv u narednim godinama raspolaže znatno većim količinama vode i da sistem može pratiti rast broja stanovnika, hotelskih kapaciteta i turističke potrošnje. Ipak, novi cjevovod sam po sebi nije dovoljan da trajno garantuje uredno vodosnabdijevanje. Povećanje transportnih kapaciteta mora pratiti očuvanje izdašnosti izvorišta „Bolje sestre“, obezbjeđivanje dodatnih izvora i postrojenja za preradu jezerske vode, kao i osposobljavanje lokalnih sistema da veće količine vode prihvate, akumuliraju i ravnomjerno dostavljaju“, ističe Lakušić.
Upozorava da je neophodno paralelno povećavati rezervoarske kapacitete lokalnih vodovoda, koji su trenutno nedovoljni za ublažavanje dnevnih i sezonskih oscilacija potrošnje.
„Rezervoari nijesu samo skladišta vode. Oni stabilizuju pritisak, obezbjeđuju rezervu tokom kvarova i omogućavaju da se voda dopremljena u periodima manje potrošnje koristi u časovima najvećeg opterećenja. Regionalni vodovod je i u svojim strateškim dokumentima izgradnju nedostajućih rezervoarskih kapaciteta definisao kao jedan od ključnih uslova održivog vodosnabdijevanja Primorja“, naglašava Lakušić i dodaje da trajno rješenje mora obuhvatiti završetak i puštanje u rad druge faze Regionalnog vodovoda, izgradnju novih rezervoara, rekonstrukciju dotrajale lokalne mreže, formiranje mjernih zona, kontrolu pritiska, otkrivanje skrivenih kvarova, zamjenu neispravnih vodomjera i suzbijanje nelegalne potrošnje.
Dodaje da se tek povezivanjem svih tih mjera može govoriti o dugoročno sigurnom i kvalitetnom vodosnabdijevanju Kotora i cijele Boke.
Koja je ura u Kotoru gradu?
Sagovornik Biznis.me kaže da nezadovoljstvo građana treba razumjeti, jer je uredno snabdijevanje zdravstveno ispravnom vodom osnovna komunalna usluga, pitanje javnog zdravlja i jedan od ključnih preduslova za normalan život i funkcionisanje turističkog grada.
Građani koji redovno plaćaju račune imaju pravo da od lokalnog Vodovoda, Opštine Kotor i nadležnih državnih institucija dobiju precizne informacije: zbog čega je došlo do problema, kakav je kvalitet vode u svakom naselju, koliko će poremećaj trajati i koje se hitne i dugoročne mjere preduzimaju.
„Protest građana ne bi trebalo posmatrati kao napad na institucije, već kao upozorenje da se višegodišnji infrastrukturni problemi više ne mogu rješavati samo privremenim mjerama. Cistjerne su neophodne dok traje vanredna situacija, ali ne mogu biti zamjena za funkcionalan vodovodni sistem. Potrebni su otvoren dijalog sa građanima, svakodnevno objavljivanje laboratorijskih rezultata, jasan plan raspodjele pitke vode i precizni rokovi za normalizaciju vodosnabdijevanja“, naglasio je.
Naš portal nezvanično saznaje da je podmorski cjevovod između Prčnja i Dobrote oštećen ili prekinut usljed prolaska kruzera. Iz Regionalnog vodovoda tu informaciju nijesu potvrdili niti demantovali. Jedno je tačno da je taj cjevovod, Regionalni vodovod ustupio Opštini Kotor na korišćenje, dok su njegovo održavanje i upravljanje u nadležnosti lokalnog sistema.
Podmorski cjevovod koji povezuje Verige i Strp funkcioniše.
Pročitajte još:
Kotorane koji negoduju zbog dugog nedostatka pijaće vode, uznemirila je informacija da Regionalni vodovod trenutno isporučuje vodu za potrebe golf terena na Luštici. Traže da se u ovim vrelim danima ta voda privremeno preusmjeri prema kotorskom vodovodnom sistemu.
Posebno je ozbiljno ukoliko je riječ o vodi za piće iz tivatskog ili Regionalnog vodovoda, a ne o tehničkoj ili prečišćenoj otpadnoj vodi. U jeku turističke sezone, naglašavaju, ta količina nije zanemarljiva, jer odgovara potrošnji nekoliko hiljada domaćinstava. Ako su projektovane potrebe golf terena oko 2.500 m³ dnevno, računica je sljedeća: za jun i jul (61 dan) ukupna projektovana potreba je 152.500 m³.
Ako je u stvarnosti potrošeno 80.000 m³, to predstavlja približno polovinu ukupnih projektovanih potreba golf terena. To znači da je riječ o veoma velikoj količini vode, ali i da se, prema projektovanim potrebama, golf teren vjerovatno nije navodnjavao punim kapacitetom ili cijelom planiranom površinom.
Potrošnja od 80.000 m³ vode za jun i jul približno je jednaka ukupnoj potrošnji između 2.700 i 4.000 domaćinstava tokom ta dva mjeseca (pri prosjeku od 12 m³ mjesečno, to je potrošnja oko 3.300 domaćinstava).
