„Besplatno školovanje“ zvuči jednostavno dok ne dođe kraj avgusta. Tada roditelji pripremaju popis i krenu redom: torba, pernica, olovke, bojice, patike, sportska oprema, likovni pribor, nova odjeća jer je dijete preko ljeta preraslo staru…
U Crnoj Gori pojedine porodice potrošiće nekoliko stotina eura po djetetu. Isto je i u drugim državama, ali je razlika u podršci sistema od zemlje do zemlje.
Za razliku, recimo, od Austrije, koja za djecu koja u kalendarskoj godini imaju između šest i 15 godina, uz redovni porodičnu pomoć koja iznosi po 148 eura mjesečno, dobiće i školski dodatak od 121,40 eura po djetetu. Za socijalno ugrožene porodice Austrija dodaje još 150 eura.
U Crnoj Gori svi osnovci dobijaju besplatne udžbenike, a pojedine opštine obećale su jednokratnu pomoć prvacima. Ekonomistknja Marina Medojević, za Biznis.me kaže da to nije dovoljno za socijalno ugrožene porodice.
„Socijalno ugrožene porodice, bez obzira na besplatne udžbenike koje dobijaju, ne mogu spremiti djecu za školu. Period pred početak školske godine je izazovan i stresan, i za porodice koje ne spadaju u socijalno ugrožene, jer osim pribora za školu treba nabaviti i druge stvari, izdvojiti novac za vanškolske aktivnosti. Potrebna je i obnova odjeće i obuće, opreme za sport. Kada se u to ukljuci i nabavka drva za ogrijev, spremanje za jesen postaje pravi izazov“, upozorava Medojević, koja kroz decenijsko rukovođenje organizacijom Banka hrane dobro zna kakve su potrebe brojnih porodica.
Upozorenje ljudi od struke da je jesen za mnoge izazovna i teška, potvrđuju i podaci Zavoda za statistiku, MONSTAT-a koji pokazuju da tek dvadeset odsto građana može finansijski „izdržati“ mjesec.
Iako nedostaju informacije koliko je onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem, naša sagovornica kaže da bi država morala da ima te podatke kako bi pomogla porodicama na ivici egzistencije. U suprotnom, tvrdi Medojević, to potvrđuje da briga o porodici nije prioritet države, već da su joj važnije benificije i udobnost funkcionera.
Da je platežna moć građana znatno loša, potvrđuje i podatak da su banke odobrile oko šezdeset odsto nenamjenskih kredita koji se uglavnom koriste za osnovne potrebe, od opremanja djece za školu do spremanja ogrijeva.
„Na osnovu statističkih podataka MONSTATA dobijenih putem upitnika ( a ne realnih nastalih na terenu) da taj problem, većinski imaju nezaposleni, skoro pedeset odsto jednoroditeljskih porodica kao i oko četrdeset odsto višečlanih porodica. Više od četvrtine djece u Crnoj Gori je u riziku od siromaštva, odnosno čak 35 odsto djece u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti“, kaže naša sagovornica.
Navodi da socijalna politika države ne uzima u obzir kolika je razlika u troškovima za dijete koje pohađa osnovnu školu, srednju ili fakultet, jer stepen obrazovanja iziskuje veće troškove od potrebnih udžbenika, školskog pribora, prevoza, ekskurzije, studentskog smještaja.
„Država ignoriše potrebe da pomogne u obrazovanju, makar, socijalno ugroženoj djeci, u nabavci školskoh potreba i ostalih troškova za srednjoškolce i studente. Socijalna politika države ne razumije uzročno posljedičnu zavisnost izmedju obrazovanja i siromaštva. Višegodisnja praksa Sekretarijata za socijalno staranje Podgorice da prvacima obezbijedi jednokratnu pomoc od 50 eura za nabavku školskog pribora je dobra ali ne i dovoljna. Školski pribor se ne kupuje samo jednom na početku školske godine nego i tokom nje, a pribor je potreban i djeci u ostalim razredima“, naglašava sagovornica Biznis.me.
Pročitajte još:
Osim finansijskog, roditelji imaju i drugi pritisak. Djeca često ne žele samo pribor koji im je potreban, već onaj koji je popularan među vršnjacima – određeni brend. Za roditelje to može biti dodatni stres, posebno ako pokušavaju napraviti kompromis između onoga što dijete želi i onoga što porodični budžet može podnijeti.
U odnosu na prošlu godinu, ukupna izdvajanja za osnovni školski pribor, veća su oko 15 odsto. Školski pribor nije jedini trošak, roditelje čekaju i nova odjeća i obuća, troškovi užine, eventualnog prevoza, izleti, ekskurzija…
Zbog toga stvarni trošak početka školske godine za jednu porodicu može biti višestruko veći od iznosa koji se potroši samo u knjižari.
Kada se saberu školski pribor, odjeća i obuća i sve druge obaveze koje dolaze s početkom nastave, septembar za mnoge roditelje ostaje jedan od finansijski zahtjevnijih mjeseci u godini. Dodatno opterećenje na kućni budžet predstavlja pravljenje zimnice i nabavka ogrijeva.
