Cijene mnogih proizvoda različite su od regije do regije. Najskuplje je na crnogorskom primorju. Ali, i tu ima odstupanja, pa Kotor, Herceg Novi i Budva prednjače po skupoći.
Iako se namirnice kupuju u istim trgovačkim lancima, cijene u Podgorici, Beranama, Nikšiću ili Kotoru su višestruko različite. Neki artikli ostanu „ispod radara“, jer nijesu svakodnevno na trpezi, ali za to cijena hljeba, i to onog od 500 grama, nikom nije promakla. Iako je poskupljenje najavljeno za sredinu jula, privatni pekari već prodaju hljeb po novim, uvećenim cijenama.
U centralnom dijelu zemlje košta od 85 do 90 centi, a u Kotoru i Herceg Novom, ta osnovna životna namirnica, zavisno od objekta u kojem se kupuje, je od jedan, do jedan euro i 20 centi.
U procentima gledano, cene će porasti 5,8 odsto u pekarskoj i trgovačkoj industriji.
Prije izbijanja rata u Ukrajini i velike svjetske krize, prije pet godina, cijena osnovne vrste hljeba bila je 50 centi. Uslijedio je dogovor pekara i Vlade da oni zamrznu cijene, a da će im za uzvrat država nadoknaditi gubitke od 300.000 eura, nastalih zbog rasta troškova. Tako je ostalo još godinu, ali pošto Vlada nije ispoštovala dogovor, pekari su se odlučili na nove cijene, pa je osnovna vrsta hljeba poskupila prvo na 65 centi.
U međuvremenu, nabavne cijene žitarica i brašna natjerale su ih na nova poskupljenja, pa je od aprila 2022. godine vekna hljeba od 500 grama koštala 80 centi.
Tako je za pet godina zabilježen skok sa 50 na 90 centi u centralnom i sjevernom dijelu, dok je na primorju i preko deset centi više.
Iako je za prosječnog građanina svaki cent velik, kad je riječ o hljebu, sagovornik portala Biznis.me iz pekarske industrije kaže da je riječ o minimalnom povećanju koje je uslijedilo. Kako nam je objasnio od rasta od pet centi, četiri idu na troškove pekara i maržu trgovaca, dok je jedan cent razlika za veći PDV. Navodi da su njihovi troškovi porasli za 20 odsto u odnosu na prošlu godinu, posebno kada je riječ o brašnu iz uvoza.
Za razliku od hljeba, bez kojeg se ne može zamisliti ni jedna trpeza, prvih dana jula slijede nove cijene proizvoda bez kojih se itekako može, ali mnogi ih se ne odriču. U skladu sa kalendarom akciza, za četiri dana, poskupiće cigarete, za po tridesetak centi po paklici. Iz Ministarstva finansija očekuju da će povećanje akciza na cigarete uticati na smanjenje njihove potrošnje, naročito među mladima i osobama sa nižim prihodima.
Građani kažu da svako povećanje akciza najviše pogađa one sa najmanjim primanjima, počev od akciza na gorivo, alkoholna i bezalkoholna pića i duvan. Primjećuju da, uprkos tome što država mehanizmima kontrole nastoji da zaštiti tržište, i dalje je, naglašavaju, prisutan šverc kroz koji osnovni prihod ostvaruju malobrojni pojedinaci za preživljavanje, a oni drugi za bogaćenje.
U junu je zabilježen i rast cijena jaja, pa su ona L klase skuplja za skoro 34 odsto, S za 30 odsto, a nešto manje jaja M klase. To znači da jedno jaje po komadu, u veleprodaji, košta 21 cent, što je 30 odsto više u odnosu na isti period prošle godine.
Poređenja radi sa junom 2025. godine, za 4,17 odsto skuplje je i sirovo mlijeko, čija je prosječna otkupna cijena dostigla 50 centi po litru. Iz Ministarstva poljoprivrede su saopštili da je povećanje te namirnice u samo dva mjeseca ove godine bilo 2,04 odsto. Rast cijena svježeg mlijeka uslovljava i nove cijene sira, pa je kilogram u odnosu na prošlu godinu skuplji 4,85 odsto.
Nedavno je Centar za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja utvrdio sindikalnu potrošačku korpu za drugi kvartal (april-maj-jun) tekuće godine, po kojem njena ukupna vrijednost iznosi više od 2.100 eura. U odnosu na januar, februar i mart sindikalna potrošačka korpa je porasla za 20 eura.
Osim prehrambenih proizvoda koji su skuplji, u drugom kvartalu je primjetan porast proizvoda za ličnu higijenu i njegu zdravlja za pet eura, ili 3,23 odsto, i dostigli iznos od 160 eura.
“Stalni rast cijena u ovoj kategoriji ima poseban značaj, budući da je riječ o neophodnim artiklima čiju je potrošnju teško redukovati, što direktno i dugoročno utiče na životni standard domaćinstava”, istakli su iz Unije slobodnih sindikata.
Prema metodologiji za izradu sindikalne potrošačke korpe, od ukupno deset kategorija troškova u izvještajnom periodu, izdvajaju se dvije za poskupljenja i jedna smanjenja cijena namirnica. Rast bilježe troškovi prehrambenih proizvoda za 3,88 odsto, i troškovi proizvoda za ličnu higijenu i njegu zdravlja 3,23 odsto, dok je utvrđeno smanjenje troškova stanovanja i komunalija za 3,77 odsto.
Građani Boke, posebno Herceg Novog, kupovinu osnovnih životnih namirnica obavljaju u susjednoj Hrvatskoj, u Kuparima, gdje ima nekoliko trgovačkih lanaca. Naša starija sagovornica kaže da svakog vikenda sa prijateljicom putuje preko granice, i sa troškom goriva, uštedi preko 50 eura.
„Kupujem mlijeko i jogurt, po 40 centi jeftinije, povrće i voće i do dva eura niže po kilogramu, meso, takođe. Različite vrste peciva, pa kupim i stavim u zamrzivač do sljedeće nabavke. Sredstva za higijenu su povoljnija, ali i alkoholna pića, posebno likeri. To piće sa različitim aromama košta oko pet eura, kod nas u Herceg Novom od 12 eura pa skuplje“, nabraja naša sagovornica i dodaje da je velika razlika u kvalitetu proizvoda i usluge. Zapaža da različiti lanci imaju iste cijene proizvoda, pa kilogram mesa ili voća isto košta u najskupljem Dubrovniku i nekom mjestu na kraju Hrvatske. Nema, kaže, regionalne podjele građana u trgovinama.
I mlađi, posebno sa djecom, u Kuparima kupuju hranu i higijenu za čitavu porodicu. Za majku troje djece to je, kaže, velika ušteda.
„Kupujem dohranu za bebu, kašice, pelene….Sve, baš sve. Mnogo jeftinije, isplati se. Idemo petnaestodnevno i od sada nijesmo imali problema na granici. Čak smo u Dubrovniku kupili i kolica za dodacima, i to 30 odsto jeftinije nego u Boki. Oni koji žive u Kotoru, a posebno mještani Herceg Novog, bliže je i jeftinije, obaviti trgovinu u Hrvatskoj nego poći do Podgorice. Litara mlijeka plaćamo do 50 centi jeftinije po pakovanju, jogurta isto toliko, jaja, voće, različiti sokovi i slatkiši za djecu… Za veću porodicu to je značajna ušteda“, kaže naša mlađa sagovornica i pokazuje račun iz trgovine kako njena priča ne bi bila samo nabrajanje reda radi, već činjenice da je hrana u EU jeftinija, a plata veće, za razliku od naše zemlje kandidata. Nada se da ćemo ulaskom u evropsku porodicu imati bolji ekonomski ambijent, te da neće imati potrebu da ide od prodavnice do prodavnice, udaljenih do 200 metara i kupuje isti proizvod po različitoj cijeni, već da će, kao i u Hrvatskoj ista cijena biti živjeli na kopnu ili ostrvu.
Da je odlazak u susjednu Hrvatsku isplativ, brzo su primijetile i turističke agencije. Jedna od njih, iz Boke, specijalizovana za izlete i putovanja, na društvenim mrežama reklamira jednodnevni izlet od 25 eura za šoping u Kuparima. Naveli su i što je sve jeftinije. U opisu ponude imaju i plan putovanja.
„Grupa od 15 putnika kreće u 7 sati ujutro, s mogućnošću polaska iz Budve, Tivta, Kotora ili Herceg Novog. Prva stanica je Cavtat, gdje je predviđeno slobodno vrijeme od dva sata. Nakon toga slijedi odlazak u Lidl, gdje je za kupovinu predviđeno dva i po sata. Nastavak vožnje prema Kuparima, dolazak u trgovački centar Sub City. Slobodno vrijeme za kupovinu dva i po sata, pa povratak“, piše u objavi agencije. Potvrdili su nam da je interesovanje putnika veliko, te da do sada nijesu imali problema na granici.
Pročitajte još:
Potrošačke cijene različite su od daljih zemalja do onih iz okruženja. Novi podaci Eurostata, čiji se indeks zasniva na godišnjim nacionalnim prosječnim cijenama za više od dvije hiljade proizvoda i usluga, pokazuje da su i unutar Evropske unije razlike velike.
Tako je Luksemburg na vrhu liste, dok je dva i po put jeftinije u Rumuniji. Kada se uključe i zemlje kandidati za članstvo u EU, kao i članice Evropskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA), Island postaje najskuplja zemlja, a Sjeverna Makedonija najjeftinija, čime se razlika povećava na 3,7 puta, navedeno je u izvještaju.
U procentima posmatrano, Island je za 83,7 odsto skuplji od prosjeka EU, a Švajcarska za 81 odsto.
