Nedostatak radne snage u turizmu i ove godine prati crnogorsko primorje. Brojni ugostiteljski objekti i prvog dana jula nemaju dovoljno kadra, pa svakodnevno i putem društvenih mreža nude posao sobarica, konobara, šankera, plažnih radnika.
U potražnji sve više je mladih iz Bosne i Hercegovine i Srbije, ali i dalekih destinacija, koji rade sezonski na crnogorskom primorju.
Iako je Zavod za zapošljavanje realizovao niz aktivnosti na afirmaciji mladih za više zanimanja, posebno u ugostiteljstvu, mali je broj onih koji su izabrali taj posao u svojoj zemlji. Poslovni ambijent već duže trpi određene anomalije, a istraživanje Privredne komore Crne Gore nedavno je potvrdilo da su nedostatak radne sange i siva ekonomija dva ključna problema. Iako ugostitelji tvrde da su u ponudi dobri uslovi, odlazak u Hrvatsku za naše sezonce, je sve češći. Mladi tvrde da im osim bolje plate i ostalih uslova, prija i promjena sredine.
Redovni profesor ekonomije i turzma, Ivo Županović, kazao je za Biznis.me da naš turizam definitivno zavisi od velikog broja stranih sezonskih radnika.
“Smatram da su nedovoljno razvijeni mehanizmi zapošljavanja domaće radne snage posebno kad je riječ o animaciji nezaposlenog kadra. Tu prvenstveno mislim na nivo od prvog do četvrtog stepena kvalifikacija koji je najtraženiji u turizmu, te da sistem obrazovanja treba uskladiti u odnosu na potrebe tržišta rada u turizmu, sektorski i po opštinama“, navodi Županović.
Neophodna Strategija razvoja ljudskih resursa
Crnoj Gori već deset godina nedostaje Strategija razvoja ljudskih resursa u turizmu, koja bi definisala sve nedostatke. Turistički radnici problem vide i u, kako navode, nepotrebnom gomilanju mladih sa fakultetskim diplomama koji ne mogu odgovoriti potrebama turističke privrede. Uprkos naporima Zavoda za zapošljavanje, u tom pravcu, ni organizovani sajmovi, na kojima je bilo više od 300 poslodavaca, u potrazi za preko dvije i po hiljade izvršilaca različitih profila nijesu dali značajne pomake.
Iz Crnogorskog turističkog udruženja za Biznis.me kažu da je jun, što se tiče broja gostiju, imao dobru posjećenost i očekuju da tako bude do kraja ljeta. Naglašavaju da je radna snaga u većini hotela, restorana, kafića… iz okruženja, ali da su, tvrde, uslovi rada, zarade i sve ono što prati, poput smještaja i hrane, konkurentni u odnosu na one u regionu.
„U odnosu na isti period prošle godine, sezona je bolja. Ako nastavi ovim tempom premašiće prošlogodišnju što se tiče broja gostiju, a o finansijskim efektima ćemo na kraju. Gosti su iz različitih zemalja, a oko 30 odsto od ukupnog broja čine i oni iz dalekih destinacija, poput Maroka, Kolumbije, Meksika, Egipta, Argentine, Jermenije, Azerbejdžana, Rusije, Turske i drugih zemalja“, kazao je za Biznis.me predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja, Žarko Radulović.
Naglašava da mu nije jasno zašto naši građani nijesu dovoljno zainteresovani za rad na crnogorskom primorju. Zbog nedostatka domaće radne snage, turistički privrednici angažovali su strance, koji, navodi Radulović, imaju iste uslove kao i domaći i vrlo su stimulativni, što potvrđuje podataka da se mnogi od njih nekoliko godina za redom vraćaju u Crnu Goru.
Navodi da je riječ o kvalifikovanim radnicima sa iskustvom iz najelitnijih destinacija poput SAD, Kariba i Singapura.
„Sobarice imaju platu od 1.200 do 2.000 eura, konobari do 1.500 eura, plus bakšiš, koji je značajan, a to niko ne računa“, kaže naš sagovornik.
Ljeto se zahuktava, predlog stalnog sezonca „zaglavljen“ u Skupštini
Kako bi naša zemlja prevazišla problem sa domaćom radnom snagom, Vlada Crne Gore je prije više od četiri mjeseca utvrdila Predlog zakona o radu na stalnim sezonskim poslovima, kojim je uvedena kategorija stalnog sezonskog radnika, što je od posebnog značaja za one koji rade na takvim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda. No, još jedno ljeto odmiče, a taj predlog još se nije našao pred poslanicima.
Kategorija stalni sezonski radnik, kad se, i ukoliko se, predlog izglasa, osiguraće status zaposlenog koji se svake godine angažuje na sezonskim poslovima kod istog poslodavca. Zakon garantuje, ne samo posao, već i penzijsko i invalidsko osiguranje u produženom trajanju za period kada faktički ne radi, a obaveza poslodavca je da lice prijavi u produženom trajanju, u vansezoni.
Predsjednik CTU Žarko Radulović smatra da to rješenje nije održivo. Ističe, da taj model nije dao rezultata ni u Hrvatskoj.
Sa druge strane, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, Srđa Keković, za Biznis.me je kazao da, uprkos nedostacima, to zakonsko rješenje je dobro za zaposlene jer bi bili osigurani tokom cijele godine.
„Biće im povezan radni staž ili penzijski staž. Ostvaruju kao da su na radu i tokom ovog perioda kada nisu angažovani. Dobiće nadoknadu koja je u ovom trenutku projektovana na 120 odsto od obračunske vrijednosti koeficijenta“, objašnjava Keković i podsjeća da je tim predlogom zakona predviđena obaveza poslodavca da istog radnika zaposli i naredne sezone.
Iz Unije poslodavaca Crne Gore podsjećaju da su prije skoro deceniju, upravo oni predložili institut stalnog sezonca i prepoznali kao alat koji može pomoći pri rješavanju problema nedostatka radne snage, posebno u turizmu, ali i drugim sektorima. Uporedo sa tim, iz Unije navode da treba raditi i na drugim evidentnim problemima kroz dodatno unapređenje poslovnog ambijenta, razvoj cjelogodišnje ekonomije, snažnije povezivanje obrazovanja i potreba privrede te fleksibilniji model angažovanja radne snage.
Čekajući zakon ili neko bolje vrijeme, i ovog ljeta usluživaće nas stranci. Evidencija Zavoda za zapošljavanje pokazuje da je najveća potreba za radnom snagom u Herceg Novom, Tivtu i Kotoru – 1.704, u Baru 945, što zajedno čini više od 75% ukupno iskazanih potreba, imajući u vidu da je taj broj u sjevernim opštinama znatno niži.
„Najveći broj iskazanih potreba poslodavaca usmjeren je na zanimanja u sektoru turizma i ugostiteljstva. Najveća potražnja evidentirana je za zanimanjima konobar, sobarica, pomoćni radnik u kuhinji, kuvar/ pomoćni kuvar … što je u skladu sa potrebama poslodavaca uoči turističke sezone“, saopštili su iz ZZZCG.
Iskustva iz drugih zemalja
Hrvatska je imala mjeru „stalni sezonac“, ali je ukinula prošle godine i traži nova rješenja, jer prema objašnjenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ta se mjera pokazala manje relevantnom s obzirom na dužu sezonalnost i promjene u tržištu rada. Prema pisanju hrvatskih medija, a na osnovu izvještaja institucija, razlog ukidanja mjere „stalni sezonac“ bio je što se ona u praksi, tvrde, zloupotrebljavala – sezonci su radili devet mjeseci kod poslodavca i potom koristili naknade Zavoda za zapošljavanje tokom tri mjeseca pauze, što je po ocjeni vlasti dovodilo do nepoželjnih efekata na tržište rada.
U novom sistemu, umjesto posebne mjere „stalni sezonac“, Hrvatski zavod za zapošljavanje usmjerava podršku kroz druge mjere aktivne politike zapošljavanja, uključujući podsticaje za stalno zapošljavanje onih koji su prethodno radili kao sezonci.
I Grčka je suočena sa nedostatkom radne snage u turizmu,pa je za prevazilaženje tog problema zaključivala bilateralne sporazume sa trećim zemljama kako bi unaprijed obezbijedila sezonske radnike. Takvi sporazumi su ima navode omogućili predvidivost i planiranje, kako za poslodavce tako i za radnike.
Pročitajte još:
Austrija je razvila model „crveno-bijelo-crvene kartice“, kojom se sezonskim radnicima iz trećih zemalja omogućava brža i transparentnija procedura dobijanja radne dozvole, posebno u deficitarnim zanimanjima u turizmu i ugostiteljstvu. Sistem je prilagođen realnim potrebama tržišta rada i zasniva se na jasnim kriterijumima i bodovanju. I Njemačka je dodatno pojednostavila zapošljavanje stranih radnika u sektorima sa izraženim nedostatkom radne snage, omogućavajući digitalne prijave i ubrzane procedure kroz centralizovane servise. Posebno je naglasak stavljen na administrativnu efikasnost i skraćivanje rokova odlučivanja.
Slične modele fleksibilnog sezonskog zapošljavanja već godinama primjenjuju i druge turistički razvijene zemlje Evropske unije. U Španiji i Italiji, gdje turizam generiše značajan dio BDP-a, uspostavljeni su posebni programi za privremeno zapošljavanje stranih radnika uz unaprijed definisane godišnje kvote, ali i pojednostavljene administrativne procedure.
