Vlada Crne Gore usvojila je Predlog zakona o socijalnoj ekonomiji, koji je, kako su kazali iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, prvi sistemski pravni okvir za razvoj socijalne ekonomije u državi. Navode da će njime, prvi put jasno urediti status, prava i obaveze subjekata socijalne ekonomije, uspostaviti institucionalne mehanizme za praćenje njihovog rada i stvoriti uslove za dugoročan i održiv razvoj sektora koji, kako navode, istovremeno ostvaruje društvenu i ekonomsku vrijednost.
“Predlog zakona predviđa uspostavljanje Registra subjekata socijalne ekonomije, formiranje Savjeta i mehanizme koji će doprinijeti većoj transparentnosti, odgovornosti i efikasnijoj koordinaciji javnih politika u ovoj oblasti”, naveli su iz resornog ministarstva.
Sagovornica portala Biznis.me, ekonomistkinja Marina Medojević, predsjednica Banke hrane Crne Gore, kaže da socijalna ekonomija obuhvata mnogo više od socijalnih preduzeća ili registra koji predviđa zakon.
„Ona podrazumijeva da država, lokalne zajednice, zadruge, fondacije, udruženja i odgovorna preduzeća zajednički stvaraju vrijednost koja ostaje u zajednici, a ne služi isključivo ostvarivanju profita“, naglašava Medojević i upozorava da će uspjeh tog zakona zavisiti, manje od osnivanja registra i savjeta, a više od toga hoće li donijeti konkretne rezultate: više radnih mjesta, dostupnije socijalne usluge, jače zadruge i socijalna preduzeća, bolje uslove života u lokalnim zajednicama i veću sigurnost za ljude tokom cijelog životnog vijeka.
Iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga naglašavaju da socijalna ekonomija predstavlja model poslovanja u kojem se ekonomske aktivnosti razvijaju sa ciljem ostvarivanja pozitivnog društvenog uticaja, uvjereni da zakon donosi značajne koristi za građane i društvo u cjelini.
Pored, kako su naglasili, većeg zapošljavanja osoba sa invaliditetom, dugoročno nezaposlenih lica, mladih bez radnog iskustva, žena iz ruralnih područja i drugih teže zapošljivih kategorija, Zakon će, uvjeravaju, podstaći razvoj društvenih inovacija, novih usluga i poslovnih modela usmjerenih na rješavanje društvenih izazova, jačanje lokalne zajednice kroz korišćenje lokalnih resursa i doprinijeti ravnomjernijem regionalnom razvoju.
„Za zemlju veličine Crne Gore, Zakon može imati pozitivan efekat jer je lakše povezati državu, opštine, privredu i nevladin sektor. Međutim, najveći izazovi standarda građana i dalje ostaju visoke cijene, niske plate i penzije, nedostatak pristupačnog stanovanja i kvalitetnih javnih usluga. Nijedan zakon o socijalnoj ekonomiji ne može sam riješiti te probleme“, ističe Medojević.
Ona naglašava da bi najrealnija ocjena bila da zakon može pomoći određenim grupama. „Osobama sa invaliditetom, dugoročno nezaposlenima, mladima bez iskustva i ženama iz ruralnih područja – ali ne treba očekivati da će sam po sebi značajno podići životni standard većine građana. Njegov uspjeh će se mjeriti konkretnim rezultatima: brojem održivih socijalnih preduzeća, novim radnim mjestima i kvalitetnijim uslugama u lokalnim zajednicama, a ne brojem usvojenih propisa ili osnovanih tijela“, objašnjava naša sagovornica.
Sa druge strane, žene iz ruralnih područja očekuju obećanu zakonsku regulativu Ministarstva poljoprivrede koji predviđa da će žene koje žive i rade na selu, i poljoprivrednici, moći da ostvare starosnu penziju i naknade sa navršenih 60 godina, uz minimalnu naknadu od 315 eura.
Edita Bećirović iz bjelopoljskog sela Kukulje za Biznis.me je kazala da bi, kao žena koja živi i radi na selu, voljela da se što prije usvoje oba zakona, jer, uvjerena je, mogu osigurati ekonomsku stabilnost.
„Meni, kao majki troje djece, ne znači ništa da mi država ponudi posao u nekoj administraciji ili bilo gdje drugo, jer ja ne mogu ostaviti selo, stoku, poljoprivredu, malu djecu. Neko mora da proizvodi i prodaje i od toga živi. Za mene, možda, teži ali sada jedini put. Željela bi da kroz tu socijalnu ekonomiju pokrenem mali biznis na selu, poput eko ponude domaćih proizvoda, ali je papirologija komplikovana. Mislim, da bi administracija trebalo da bude dostupnija kako bi sve formalnosti brže završavali“, kaže naša sagovornica i uvjerava da je život na selu bolji od podstanarskog u gradu.
Iz resornog ministarstva navode da se poseban značaj zakona ogleda u unapređenju transparentnosti rada subjekata socijalne ekonomije, kroz obavezu izvještavanja o ostvarenom društvenom uticaju.
„Na taj način građani, institucije i partneri imaće jasan uvid u doprinos koji ovaj sektor daje zajednici, čime se dodatno gradi povjerenje u njegov rad“, istakli su.
Predsjednica Banke hrane Marina Medojević naglašava da socijalna ekonomija nije trošak budžeta već ulaganje u društvenu koheziju, ljudsko dostojanstvo i održiv razvoj.
„Socijalna ekonomija nije isto što i socijalna država koja obezbjeđuje prava i javne usluge (zdravstvo, obrazovanje, socijalnu zaštitu). Socijalna ekonomija obuhvata organizacije i preduzeća koja posluju na tržištu, ali ostvareni višak prvenstveno ulažu u društvenu korist, a ne u maksimalnu dobit vlasnika. U praksi, ta dva koncepta se dopunjuju. Realno, sam Zakon neće značajno poboljšati socijalnu zaštitu niti životni standard. Može biti koristan alat, ali nije rješenje samo po sebi“, naglašava Medojević.
Upozorava da, ako ostane na registrima, savjetima i deklarativnoj podršci, efekti će biti ograničeni, a da bi građani zaista osjetili promjene, potrebno je da zakon prati više faktora.
„Finansijska podrška socijalnim preduzećima i zadrugama; poreske i druge olakšice za poslodavce koji zapošljavaju teže zapošljive osobe;javne nabavke koje daju prednost subjektima socijalne ekonomije kada ispunjavaju uslove; razvoj lokalnih usluga poput pomoći u kući, dnevnih centara, socijalnog stanovanja i drugih servisa; kontinuirana kontrola rezultata – koliko je ljudi zaposleno, koliko je novih usluga otvoreno i koliko su one održive“, ističe Marina Medojević.
Građane, koji su podstanari, brine kako na pravičan način doći do stana. Iako je to samo jedan segment predloženog Zakona o socijalnoj ekonomiji, za one koji nemaju svoj krov nad glavom, to je početak svih ostalih pitanja, od obrazovanja, socijalnih davanja, osoba sa invaliditetom, koji žive kao podstanari. Za Biznis.me, predsjednik Udruženja podstanara Dragan Živković ponavlja da se problem stanovanja ne može trajno riješiti jednim projektom, te da prvo treba napraviti registar podstanara.
„Već duže vrijeme zagovaramo dosljednu primjenu principa iz Nacionalne strategije socijalnog stanovanja, koja podrazumijeva razvoj trajnog javnog stambenog fonda, priuštivog zakupa i dugoročne stambene sigurnosti za građane koji nijesu kreditno sposobni ili ne žele da budu opterećeni višedecenijskim zaduženjem. Država je morala paralelno razvijati Nacionalni stambeni fond i modele socijalnog i priuštivog zakupa, kako bi pomoć bila dostupna i onim građanima koji ne mogu ispuniti uslove za stambeni kredit. U suprotnom, postoji opasnost da se stambena politika svede na rješavanje pitanja za jedan dio stanovništva, dok desetine hiljada podstanara ostaju bez sistemskog rješenja“, objašnjava naš sagovornik i raduje se primjeni zakona koji će rješavati ekonomski status građana, a posebno ranjivih kategorija.
Iz resornog ministarstva uvjeravaju da će Predlog zakona biti usklađen sa evropskim politikama u oblasti socijalne ekonomije, uključujući Evropski akcioni plan za socijalnu ekonomiju, kao i sa nacionalnim strateškim dokumentima koji promovišu održivi i inkluzivan razvoj.
Podsjećamo da je Vlada krajem prošle godine usvojila Predlog strategije razvoja socijalne i solidarne ekonomije 2025-2029 s Predlogom akcionog plana 2026-2027, navodeći da su socijalna i solidarna ekonomija jedan je od ključnih gradivnih blokova zajednice.
Prema ocjeni Evropske komisije, socijalna ekonomija značajno doprinosi kreiranju i razvoju kvalitetnih radnih mjesta, povećava učešće stanovništva na tržištu rada, omogućava stvaranje jednakih mogućnosti za sve, doprinosi održivom ekonomskom razvoju, promoviše aktivno građanstvo i razvoj društvenog blagostanja. Istovremeno, socijalna ekonomija može dati konstruktivan doprinos zelenoj i digitalnoj tranziciji i razvoju participativnih poslovnih modela i društvenih inovacija.
Što je socijalna ekonomija?
Zamjenica šefa Odjeljenja za saradnju Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Liselot Isakson (Liselotte Isaksson) je lani na jednom panelu govorila o modelu razvoja koji u temelju ima socijalnu ekonomiju koja spaja ekonomski rast s društvenom odgovornošću i solidarnošću. Objasnila je da socijalna ekonomija označava posvećenost onih koji poslovanje i profit usmjeravaju ka ljudima, zajednici i očuvanju planete.
„To je model koji daje priliku svima, posebno onima koji su do sada bili na marginama društva, da budu aktivni učesnici ekonomskog i društvenog života. Iskustva širom svijeta pokazuju da socijalna preduzeća doprinose inkluziji, inovacijama i održivosti. U Baskiji su pokazali kako zajednica može biti temelj ekonomskog razvoja; u Italiji, socijalna preduzeća pružaju podršku najugroženijima; u Francuskoj, ovaj model postaje sve značajniji stub nacionalne ekonomije“, kazala je Isakson.
Uvjerena da je socijalna ekonomija ključni dio savremene i pravedne ekonomije.
„Posebno je ohrabrujuće što Crna Gora prepoznaje važnost ovog koncepta. Već imamo aktivne nevladine organizacije, udruženja i građanske inicijative koje pokazuju da postoji potencijal. Ali da bismo taj potencijal u potpunosti iskoristili, potrebno je izgraditi jasan zakonodavni i institucionalni okvir“, rekla je Isakson.
Bez definisanih pravila, socijalna preduzeća ostaju u „sivoj zoni“ – nijesu ni prepoznata, ni zaštićena. Zato je, kazala je ona, potrebno precizno definisati što je socijalno preduzeće, koja su njegova prava, obaveze i mogućnosti, kako se može finansirati, kakav pristup ima javnim sredstvima i programima podrške. Isakson je poručila da vjeruje da Crna Gora, uz podršku Evropske unije i međunarodnih partnera, može izgraditi snažan sistem koji će prepoznati, ojačati i zaštititi socijalna preduzeća.
Socijalna ekonomija u Hrvatskoj i evropskim državama
U Hrvatskoj, 47 odsto stanovništva smatra da socijalna ekonomija nije baš dobro razvijena, 30 odsto smatra da je dobro razvijena, dok 16 odsto kaže da uopšte nije razvijena. Istraživanje je pokazalo da 18 odsto Hrvata uopšte nije uključeno u organizacije socijalne ekonomije.
Pročitajte još:
Kada je riječ o uticaju socijalne ekonomije na društvo ili zajednicu, 47 odsto Hrvata smatra da smanjuje siromaštvo, npr. nudeći pristupačne usluge, stanovanje, hranu ili finansijsku pomoć, 35 odsto smatra da socijalna ekonomija podržava socijalnu uključenost, dok 33 odsto misli da štiti životnu sredinu, npr. smanjujući otpad i razvijajući recikliranje.
Hrvatska socijalna ekonomija ne definiše se nikakvim posebnim okvirnim zakonom. Navode da se određeni subjekti de facto mogu smatrati dijelom socijalne ekonomije, ali da je teško prikupiti pouzdane statističke podatke o broju socijalnih ekonomija u zemlji.
Socijalna ekonomija sve važnija u Evropi
Prema evropskim istraživanjima skoro 90 odsto Evropljana podržava jačanje socijalne ekonomije kroz veću finansijsku podršku, edukaciju i programe pomoći. Najviše njih su za pružanje podrške organizacijama socijalne ekonomije (88 odsto), povećanje osviješćenosti (86 odsto), programima pomoći za osnivanje organizacija socijalne ekonomije (86 odsto) i direktnoj javnoj finansijskom podršci (80 odsto).
Istraživanje pokazuje da znatan broj Evropljana, njih 93 odsto smatra da bi preduzeća trebala stavljati naglasak na socijalne i ekološke ciljeve, preraspodjeljivati dobit i poslovati putem demokratskih upravljačkih struktura.
Prema tim rezultatima polovina Evropljana se posljednjih pet godina uključila u socijalnu ekonomiju, obično putem aktivnosti kao što su volontiranje (18 odsto) i donacije (18 odsto) te kao klijenti (15 odsto). Svaki treći Evropljanin prima pomoć iz socijalne ekonomije u područjima kao što su obrazovanje, osposobljavanje i stanovanje.
