U Crnoj Gori su i dalje najaktuelnije teme „Euro model“ i znatno veće plate od januara za zaposlene sa osnovnom školom do onih sa fakultetskom diplomom. Novčanik će biti deblji i za penzionere, ali ne i za korisnike tuđe njege i pomoći.
Novi model je postao „noćna mora“ za privredu koja puni budžet. I dok će prvi zarađivati i jedva sastavljati kraj s krajem, ovi drugi će iz budžeta nemilice trošiti novac.
Iz Unije poslodavaca ističu da su privrednici nezadovoljni jer ih premijer Milojko Spajić nije konsultovao prilikom kreiranja novog modela, za koji bi i oni dali sugestije, smjernice i očekivane efekte na održivost poslovanja, zaposlenost i ukupnu stabilnost privrede. Tvrde da je time narušen princip socijalnog dijaloga pa predlažu da razgovor o najavljenom modelu treba vratiti u okvir dijaloga socijalnih partnera i sve dobro analizirati, kazao je predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore Slobodan Mikavica.
„Vlada mora da sasluša argumente i prijedloge o realizaciji ovog projekta u etapama ili da, kada uđemo u EU, to bude cilj. Ne može se preko noći popraviti produktivnost. Za to trebaju dvije godine uz podršku fondova i svega ostalog da preporodimo ekonomiju.Istovremeno treba i Vladi da sanira prekomjerno zapošljavanje i neefikasnost“, istako je Mikavica napominjući da socijalni partneri ne mogu blanko da prihvate ponuđeno zakonsko rješenje.
U Uniji poslodavaca su dodatno zabrinuti za primjenu novog ekonomskog modela, za nešto više od tri mjeseca, jer su u iščekivanju potpisivanja kolektivnog ugovora, što bi, tvrde, u ovom slučaju stvorilo dodatni teret poslodavcima na najavljeni paket povećanja zarada.
Dok premijer uvjerava da će svi ići glatko i unaprijed vidi priliv novca koji pokriti dodatne izdatke, privrednici to posmatraju realnije preko digitrona. Oni imaju tačnu računicu koliko mogu zaraditi, a koliko potrošiti, bez očekivanja „što bi bilo, kad bi bilo“.
Za Opštinu Bijelo Polje, prema nezvaničnom obračunu, povećanje zarada zaposlenih predstavljaće dodatni godišnji trošak od oko 2,2 miliona eura. Prvi čovjek grada, Petar Smolović, kaže da od Vlade očekuje jasnu garanciju da ni jedna opština neće biti fiskalno oštećena zbog primjene „Euro modela“. Razumije namjeru premijera da je to zadatak koji treba da prati ulazak Crne Gore u EU, ali naglašava da sve treba preispitati i uskladiti sa privredom.
„Razumijemo i podržavamo potrebu za rastom životnog standarda. Međutim,način sprovođenja reforme mora voditi računa o njenim posljedicama po privredu i lokalne samouprave, a posebno po opštine na sjeveru Crne Gore“, kazao je Smolović, koji je od premijera zatražio da se u zakon ugradi posebna kompenzaciona klauzula, kojom bi država garantovala da će lokalnim samoupravama nadoknaditi eventualni neto gubitak prihoda i povećanje rashoda nastalo kao direktna posljedica primjene „Euro modela“.
Iako predloženi model povećanja zarada pogađa cjelokupnu crnogorsku privredu, posebno je ugrožena ona na sjeveru, jer posluje u težim uslovima, sa manjim tržištem i nižom profitabilnošću, pa nagli rast troškova zarada može predstavljati ozbiljno opterećenje za veliki broj preduzeća, upozoravaju predstavnici lokalnih samouprava, objašavajući da se suočavaju sa dvostrukim pritiskom jer se smanjuju prihodi kroz izmjene sistema finansiranja, uključujući Egalizacioni fond i prihode od poreza na dohodak, dok im sa druge strane značajno rastu rashodi za zarade.
Smolović objašnjava da ukoliko porastu izdaci za zarade, bez mehanizma kompenzacije, tekuća potrošnja i plate pokrivaće se iz kapitalnih budžeta što je neodrživo.
„Time bismo došli u paradoksalnu situaciju da reforma koja treba da zaustavi odlazak ljudi sa sjevera, ide u drugu krajnost i smanji sredstva za puteve, infrastrukturu, razvoj privrede i nova radna mjesta, sve ono što je neophodno da se zadrže ljudi na sjeveru“, objašnjava Smolović, i naglašava da nije protiv povećanja zarada, ali jeste da se takav model primjenjuje na račun razvoja manje razvijenih opština.
Model povećanja zarada koji je najavljen od 2027. godine donio je i brojna pitanja za privatni sektor. Najavljeni rast životnog standarda izazvaće veće troškove i pitanje održivosti njihovog poslovanja, upozorava dr Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka i ističe bojazan da će manji preduzetnici teško nadomjestiti rast produktivnosti i prihoda.
„Realni BDP je u drugom kvartalu 2026. bio 3,8 odsto veći nego u istom periodu prethodne godine. Prosječna neto zarada u julu iznosila je 1.037 eura. Ali,stopa rasta BDP-a i jednokratno povećanje minimalne zarade nijesu veličine koje treba jednostavno porediti i na osnovu toga zaključiti da je povećanje održivo ili neodrživo. Mnogo važnija je produktivnost jer ako zaposleni tokom vremena stvara više vrijednosti po satu rada, postoji realna osnova da njegova zarada raste. Ako zarade duže rastu znatno brže od produktivnosti, povećavaju se troškovi rada po jedinici proizvoda ili usluge“, objašnjava za Biznis.me Rabrenović, navodeći da posljedice mogu biti različite od niže profitabilnost, viših cijene, slabije konkurentnost ili svega po malo.
Naš sagovornik upozorava da ključni test neće biti samo početak primjene novog modela, odnosnoo januarska plata koju će zaposleni primit 1. febuara, već će to biti kretanje produktivnosti, zaposlenosti, investicija, cijena i javnih finansija tokom 2027. i narednih godina, upozorava Rabrenović i objašnjava da predstavljeni model predviđa dalje smanjenje poreskog opterećenja rada.
Vlada je navela primjer zaposlenog koji sada prima 1.600 eura neto, za šta poslodavac ukupno izdvaja 1.980 eura. Prema predstavljenom modelu, isti ukupan izdatak poslodavca omogućio bi neto zaradu od 1.870 eura.
Pročitajte još:
U tom primjeru neto zarada raste, a ukupan trošak poslodavca ostaje isti, ali postoji još jedan važan kanal, a to je potrošnja, upozorava.
„Ako veliki broj zaposlenih odjednom raspolaže znatno većim prihodima, dio tog novca biće potrošen. Povećaće se tražnja za robom i uslugama. Crna Gora značajan dio dodatne tražnje ne može zadovoljiti domaćom proizvodnjom. Zato će dio povećane kupovne moći završiti u većem uvozu, umjesto da se u cjelosti pretvori u pritisak na domaće cijene“, i to, ističe naš sagovornik, može ublažiti dio inflatornog pritiska, ali istovremeno povećati spoljnu neravnotežu.
Cijena proizvoda ili usluge ne sastoji se samo od troška rada, objašnjava Rabrenović i nabraja da su tu nabavka robe ili sirovina, energija, zakup, transport, finansiranje, porezi i drugi troškovi pa bi nakon početka primjene reforme trebalo pratiti ne samo cijene već i troškove i marže u sektorima u kojima dođe do većih poskupljenja.
Dosadašnja inflacija u Crnoj Gori imala je, navodi, više uzroka. U ranijoj fazi veliki uticaj imali su spoljni faktori, uključujući međunarodne cijene hrane i energije a kasnije domaća tražnja i rast zarada.
Zato je, navodi, pitanje finansiranja jedan od ključnih testova cijelog programa.
„Ako se prihodi od oporezivanja rada smanje, održivost modela zavisiće od toga koliko će taj gubitak biti nadoknađen većom ekonomskom aktivnošću i drugim prihodima, a koliko će zahtijevati prilagođavanje rashoda ili dodatno zaduživanje“, ističe naš sagovornik.
