Najava premijera Milojka Spajića da će od januara 2027. godine zarade zaposlenih sa osnovnom školom biti uvećane za 66 odsto, a preko 106 odsto srednjoskolcima, 75 odsto za visokoškolce, otvorila je mnogo pitanja za građane i struku, kazala je za portal Biznis.me, ekonomistkinja Marina Medojević.
Sa stanovišta građanina, povećanje plata je, samo po sebi, dobra vijest, jer je, kaže, vrlo važno da svaki građanin bude pošteno plaćen. Upozorava na zamke predloženog modela i pita: „Na čemu se zasniva tako veliko povećanje zarada i da li ga prate proizvodnja, produktivnost, izvoz i stvaranje nove vrijednosti?“
Medojević, koja više decenija prati socijalnu politiku države kroz rad NVO Banka hrane, navodi da je zabrinjavajuće da se ekonomski model nudi uoči narednih parlamentarnih izbora. Smatra opravdanim pitanje građana koji traže da im se objasni da li je riječ o ekonomskoj odluci zasnovanoj na održivom rastu ili o političkoj čije će posljedice doći na naplatu nakon izbora?
„Već smo jednom dočekali povećanje zarada kroz program „Evropa sad“ sa nadom da će ono donijeti bolji život. Međutim, istovremeno smo gledali kako rastu cijene hrane, stanovanja i drugih osnovnih troškova. Za građane koji nemaju dovoljno novca nije presudno koliko iznosi plata na papiru, već koliko se za tu platu može kupiti“, objašnjava Medojević i pita se šta će biti sa onima koji platu uopšte nemaju. „Tu dolazimo do problema koji Banka hrane godinama ukazuje – novi ekonomski programi ponovo ne stavljaju najugroženije među prve kojima država mora pomoći. Samohrane majke, nezaposleni, porodice sa djecom, ljudi koji žive sa bolešću, starije osobe bez adekvatnih primanja i oni koji nemaju nikakav prihod morali bi biti prva linija brige svake odgovorne socijalne politike“, naglašava naša sagovornica.
Umjesto toga, kaže, avgustovsko usklađivanje socijalnih davanja pokazalo je kako je država malo spremna da izdvoji za ljude koji nemaju od čega da žive.
„Materijalno obezbjeđenje porodice (MOP) za pojedinca, povećano je na 100 eura, dok je naknada za tuđu njegu i pomoć povećana na 100,54 eura mjesečno. Višečlane porodice žive od 200 eura MOP-a, da li mogu ne zanima Vladu. Socijalna davanja nijesu milostinja. Ona ne smiju zavisiti od nečije dobre volje, pa ni od dobre volje premijera. To je zakonska obaveza države i pitanje ljudskog dostojanstva“, ističe predsjednica NVO Banka hrane i pita Vladu da li će najavljeno povećanje plata pratiti i povećanje socijalnih davanja? Da li će država konačno uskladiti socijalnu zaštitu sa stvarnim troškovima života?
Ekonomija jedne države, kaže naša sagovornica, ne može se mjeriti samo platom zaposlenog čovjeka. već i životom onoga ko tu platu nema.
„Mora se mjeriti životom čovjeka koji čeka pomoć, penzionera koji poslije decenija rada jedva podmiruje osnovne troškove, porodice koja bira između hrane i računa, kao i čovjeka koji stoji u redu za obrok u narodnoj kuhinji“, dug je spisak ljudi koji su u stanju socijalne potrebe, navodi Medojević, a najugroženiji su, kaže, oni koji nikada neće steći penziju jer im radni staž nije uplaćivan, na one koji su decenijama radili u neformalnim ili nesigurnim uslovima, kao i oni koje je sistem ostavio bez adekvatne zaštite.
„Ako govorimo o ogromnom rastu minimalnih zarada, teško je razumjeti zašto bi ljudi koji su decenijama radili i danas primaju skromne penzije trebalo da budu zadovoljni mnogo manjim poboljšanjem svog standarda. Da li se možda misli da penzionerima treba manje hrane, manje lijekova i manje dostojanstva?“, naglašava ekonomistkinja.
Ona upozorava građane da se najavljenom povećanju plata ne raduju unaprijed.
„Ne zato što ne želimo veće plate. Naprotiv. Ali, želimo da rastu zato što raste ono što ova zemlja proizvodi, stvara i zarađuje. Želimo da znamo od čega ćemo ih isplaćivati kada prođu izbori, vlade i premijeri. I želimo da, dok računamo koliko će više dobiti oni koji imaju posao i platu, ne zaboravimo one koji nemaju gotovo ništa“, upozorava sagovornica Biznis.me i dodaje da pravi razvoj nije samo povećanje plata. „Pravi razvoj znači povećanje proizvodnje i produktivnosti, stvaranje nove vrijednosti, razvoj domaće privrede, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i stvaranje uslova da čovjek od svog rada može dostojanstveno da živi.Ali jednako tako, prava ekonomska politika mora voditi računa o onima koji nijesu u mogućnosti da rade“, upozorava Medojevićka i ističe da niko ne smije biti nevidljiv zato što nema platu.
Pročitajte još:
Godinama naša sagovornica upozorava na nesrazmjer između rasta zarada i penzija, sa jedne strane, i nedovoljnog rasta socijalnih davanja, sa druge strane. Ponavlja da socijalna pomoć ne može ostati na nivou koji ne prati ni približno stvarne troškove života.
Godišnja socijalna pomoć jedne ugrožene porodice, kaže, ne smije biti manja od mjesečnih primanja pojedinih funkcionera kao što,tvrdi, danas svjedočimo.To nije samo pitanje ekonomije – to je pitanje prioriteta društva. Zato Banka hrane traži hitnu reformu sistema socijalne zaštite.
„Socijalna davanja moraju biti vezana za realne troškove života, a ne određivana tako da čovjeku ostane tek toliko da formalno nije bez ičega. Ako država može da planira veliko povećanje zarada, mora moći da napravi i ozbiljan plan za ljude koji nemaju zaradu. Ako možemo govoriti o milijardama i procentima, moramo moći govoriti i o čovjeku koji danas ne zna kako će kupiti hljeb, lijek ili platiti kiriju.Ne smijemo graditi državu u kojoj će prosječna plata biti sve veća, a broj ljudi koji ne mogu dostojanstveno da žive ostati problem koji se ne vidi u budžetskim tabelama. Najvažnije pitanje za svaku vlast nije samo koliko će povećati plate. Najvažnije pitanje je: Šta će biti sa onima koji nemaju platu?“ naglašava Medojević i ističe da Banka hrane očekuje da odgovor na to pitanje konačno bude sastavni dio svake ozbiljne ekonomske politike Crne Gore.
