Kako rešiti pitanje Opšteg kolektivnog ugovora?

Uprkos činjenici da Opšti kolektivni ugovor još nije potpisan, a socijalni partneri željno iščekuju nastavak pregovora i dijalog, pojedini politički subjekti uputili su Skupštini Prijedlog dopune Zakona o radu koji podrazumijeva da radnici jednom mjesečno dobiju slobodan i petak, kako bi ostvarili produženi vikend.

Zaposleni u privatnom sektoru koji su se jedva izborili za slobodnu nedjelju na takvu ideju gledaju kao bajku za laku noć, uoči izborne godine. Građani to posmatraju kao diskriminaciju pojedinih zanimanja, jer se ta ideja ne može primijeniti u zdravstvu. školstvu, socijalnom staranju…

Bilo kako bilo, oba sindikata imaju samo jednu želju, kako riješiti pitanje Opšteg kolektivnog ugovora, a samim tim i povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta. Nadaju se da će o tome biti riječi još jednom, na vanrednoj sjednici Socijalnog savjeta, čiji je rok za održavanje danas, a kojem bi trebalo da prisustvuje predsjednik Vlade Crne Gore ili ovlašćeni predstavnik, kako bi se našlo rješenje.

I Savez sindikata Crne Gore i Unija slobodnih sindikata ostaju pri stavu da potpisivanje Opšteg kolektivnog ugovora nema bez povećanja koeficijenta te da za to imaju opravdane argumente. Podsjećaju da se poglavlje 19 – Socijalna politika i zapošljavanje ne može zatvoriti bez ozbiljnog i pravog socijalnog dijaloga, a ne samo fingiranog. Obećavaju da će uraditi sve da pomognu Crnoj Gori na evropskom putu, ali ne i kršenje radničkih prava.

Gotovo 100.000 zaposlenih je u velikom problemu s obzirom da Vlada nije potpisala novi Opšti kolektivni ugovor, pa radnici nijesu zaštićeni Granskim kolektivnim ugovorom ili Kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Sindikati očekuju podršku Vlade

Iz Unije slobodnih sindikata su za Biznis.me ponovili da su više puta u prethodnom periodu pokazali odgovornost i strpljenje kad je u pitanju socijalni dijalog, te da su dva puta otkazivali već najavljivane proteste ali bili podrška nekim ranijim potezima Vlada, kao što su povećanje minimalnih zarada, akcije limitirane cijene, snižavanje marži i akciza na gorivo. I dalje su uvjereni da su inflatorna kretanja potpuno urušila pozitivan trend nakon usvajanja i primjene Programa Evropa sad 2.

Prema podacima sindikalne potrošačke korpe, za dvije godine rast troškova života prešao je 190 eura, ili 10 odsto, pa stoga traže tačno toliko povećanje zarada kako bi makar minimalno neutralisali one negativne trendove po životni standard građana, stava su iz USSCG. Dodaju da je problem i što 20 odsto stanovništva živi na liniji siromaštva, da svaki peti građanin, odnosno svako treće dijete živi u riziku od siromaštva, te da preko 55,7 odsto građana ne može obezbijediti sedam dana odmora tokom godine.

„Pored toga, imamo preko 23.000 podstanarskih porodica, veliki broj samohranih roditelja koji podižu djecu od jedne zarade, i za to Vlada nema opravdanje da ne poveća zarade“, kazali su nam iz USSCG.

Kako više od pola godine nije postignut dogovor Vlade i socijalnih partnera po pitanju Opšteg kolektivnog ugovora, Savez sindikata Crne Gore i Unija slobodnih sindikata Crne Gore, uz podršku Evropske konfederacije sindikata, početkom juna, uoči Samita EU-Zapadni Balkan u Tivtu uputili su zajedničko pismo predsjednici Evropske komisije Ursuli fon der Leyen i evropskoj komesarki za proširenje Marti Kos, u kojem su izrazili zabrinutost zbog, kako su kazali, alarmantnog urušavanja socijalnog dijaloga i sistematskog podrivanja temeljnih prava radnika u Crnoj Gori. Posebno su istakli da to od tog pitanja zavisi napredak zatvaranja Poglavlja 19 – Socijalna politika i zapošljavanje.

Što donosi predloženi produženi vikend? Evropska iskustva podijeljena

Pojedini političari traže da se u Zakonu o radu poslije člana 76 doda novi član 76a koji glasi: “produženi vikend jednom mjesečno“ a to pravo zaposleni bi koristili u sedmici koja prethodi posljednjem vikendu u mjesecu, počev od petka.

Navode da to rješenje predstavlja moderan i odgovoran iskorak u oblasti radnih prava, usmjeren na očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja zaposlenih, jačanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života, kao i stvaranje uslova za veću motivisanost i produktivnost na radnom mjestu. Predlagač navodi da savremena istraživanja potvrđuju da duži periodi odmora doprinose smanjenju stresa i profesionalnog sagorijevanja, povećavaju zadovoljstvo zaposlenih i pozitivno utiču na efikasnost rada.

Tvrde da predložena mjera može imati i značajne društvene i ekonomske benefite kroz jačanje porodičnih veza, veće učešće građana u kulturnim, sportskim i društvenim aktivnostima, kao i dodatni podsticaj domaćem turizmu i lokalnoj privredi.

Unija poslodavaca: Sud i ministarstvo različito tumače istu normu

Dok političari predlažu lagodnije radno vrijeme i produženi vikenda za zaposlene, praksa pokazuje i drugačiju radničku stvarnost, uprkos sudskoj odluci. Naime, Unija poslodavaca Crne Gore izrazila je ozbiljnu zabrinutost povodom postupanja Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga u ponovnom postupku vođenom nakon presude Upravnog suda Crne Gore od 3. aprila 2026. godine kada je taj pravosudni organ poništio prethodno rješenje Ministarstva i „zauzeo jasan i izričit pravni stav da se zaposlenima koji rade šest radnih dana sedmično subota, kao njihov radni dan, uračunava u dane godišnjeg odmora, te da zakonski minimum od 24 radna dana ne predstavlja uvećano pravo u odnosu na zaposlene koji isto puno radno vrijeme ostvaruju kroz petodnevnu radnu sedmicu“, navode iz Unije poslodavaca.

Objašnjavaju da je sud pri tome posebno ukazao da zaposleni koji rade puno radno vrijeme od 40 časova sedmično ne mogu biti dovedeni u povoljniji položaj samo zbog različitog rasporeda radnog vremena, jer bi takvo tumačenje dovelo do nejednakog tretmana zaposlenih koji ostvaruju isto puno radno vrijeme, istakli su iz Unije i upozoravaju da Upravni sud u ovom predmetu nije ostavio prostor za različita tumačenja.

Tvrde da taj spor nije proizvela nejasna norma već promjena njenog tumačenja.

Nauka i struka različito o kraćoj sedmici ili radnim satima

Pandemija COVID-a natjerala je mnoge zemlje da razmišljaju o kraćoj radnoj sedmici, od četiri radna dana. Dok neki to vide kao revolucionarnu alternativu uobičajenom ritmu od ponedeljka to petka, za druge je radna nedjelja od četiri dana nepremostiv problem.

Praksa sa četiri radna dana nedeljno je testirana širom svijeta, a neke kompanije su je čak i trajno usvojile nakon detaljnih ispitivanja, jer se pokazalo da je tako poboljšano blagostanje zaposlenih i da su srećniji, dok su zadržali isti nivo produktivnosti.

U mnogim firmama, ipak, četvorodnevna radna nedjelja se pokazala neodrživom. U nekim industrijama je jednostavno nemoguće imati slobodan petak, dok je u onima u kojima je radnicima bio dozvoljen trodnevni vikend, slobodno vrijeme često dolazilo nakon iscrpljujuće radne nedjelje tokom koje su zaposleni morali da rade više nego inače, kako bi nadoknadili „izgubljeni“ dan.

Takve radne kombinatorike istraživali su naučnici sa britanskog Univerziteta i došli do zaključka da je za zaposlene bolje da imaju kraći radni dan nego četvorodnevnu radnu nedelju.

„U pitanju je isti broj dana, i uglavnom standardno vrijeme. Mislim da bi to bio dobar početak. Osmočasovni radni dan je praksa koja traje decenijama, ali nije nužno najpametniji ili najzdraviji način rada. Datira još iz industrijske revolucije, perioda koji, koliko god uticajan bio za istoriju čovječanstva, nije baš bio blagonaklon prema interesima radnika“, naveli su u svom izvještaju.

Sa druge strane postoje i oni zagovornici da usljed rastuće inflacije i sve većih troškova života, kada se mnogi bore da plate račune, kiriju i napune frižider, ljudima bi bilo lakše da nađu dodatni posao ako bi radna nedjelja trajala četiri dana, nego ako bi radni dan trajao šest sati.

„Četvorodnevna radna nedjelja pomaže mnogima da pronađu sporedne poslove. Iako je manji broj sati, takođe, olakšica kada je u pitanju posao, ipak im dodatni slobodan dan donosi više koristi“, objašnjavaju.

U prilog tim objašnjenjima je i nekoliko studija koje su otkrile da fokus i produktivnost radnika opadaju nakon pet sati rada, a britanska anketa iz 2019. godine pokazala je da se kancelarijski radnici osećaju produktivno samo oko pola dana, dok ostatak vremena provode pregledajući društvene mreže, spremajući čaj ili kafu, a neki od njih čak i traže drugi posao dok su na radnom mjestu.

Oko skraćenja radnog dana umjesto radne nedjelje, podijeljena su i mišljenja psihologa.

Jedni vjeruju da bi šest, umjesto osam sati rada, bio izvodljivija opcija za preduzeća, a da bi imao isti povoljan uticaj na zaposlene kao četvorodnevna radna nedjelja. Kod drugih, zabrinutost u vezi skraćenja radnog vremena je briga da mnoge zemlje ne bi mogle da priušte takve eksperimente u vrijeme kada je dobar dio svjetske ekonomije u lošem stanju. Uprkos pozitivnim ekonomskim izgledima u Holandiji, Danskoj i Norveškoj, OECD je prije nekoliko godina, savjetovao kompanije da povećaju svoju produktivnost kako bi ubrzale oporavak od pandemije korona virusa, i upozorili ih da svijet suočava sa rastućom inflacijom i krizom troškova života i zbog ratova u svijetu.

Analize su pokazale da probe za uvođenjem novih praksi, kao što je šestočasovni radni dan su često skupe – a ponekad se desi i da troškovi nadmašuju korist. Prema istraživanjima Vlade Švedske na primjeru doma penzionera pokazalo se da su medicinske sestre kojima su smjene skraćene sa osam na šest sati uz istu platu, bile 20 odsto srećnije od onih koje su zadržale uobičajenih osam sati. Međutim, pokazalo se da je ta inicijativa neodrživa na duže staze, jer je starački dom morao da angažuje još 17 medicinskih sestara kako bi se odgovorilo na potrebe nastale skraćenim radnim vremenom.

Evropska komisija objavila je statističke podatke o sedmičnim radnim satima u Evrospkoj uniji za prošlu godinu. Kako se naveli, u statistiku su ubrajani građani u dobi od 20 do 64 godine, a navedeno je kako je prosječna radna sedmica u Evropskoj uniji iznosila 35,9 sati što je pad u odnosu na 36,9 sati, deset godina ranije.

Posmatrajući zemlje EU, najduže radne sedmice zabilježene su u Grčkoj (39,6 sati), Bugarskoj i Poljskoj po 38,7 sati. Na suprotnoj strani skale nalazi se Holandija, koja beleži najkraću radnu nedjelju od svega 31,9 sati. U toj zemlji zaposleni sa nepunim radnim vremenom čine skoro 43 odsto od ukupnog broja radnika, što je procenat koji daleko nadmašuje bilo koju drugu državu Evropske unije.

Takođe, Holandija ima i jedne od najkraćih radnih satnica koje su definisane putem kolektivnih ugovora. Istraživanje je pokazalo da su najduže radili zaposleni u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, a najkraće zaposleni u administraciji i uslužnim djelatnostima.

Eurostat je objavio podatke za Zapadni Balkan koji pokazuje da je u tim zemljama prosječna radna sedmica 40,9 sati.