Elhanan Helpman, izraelski ekonomista i profesor međunarodne trgovine na Harvardu, održao je u okviru XXI Svjetskog kongresa ekonomista u Beogradu predavanje o ograničenjima aktuelne globalne ekonomije.
Harvardski stručnjak posmatra globalizaciju prije svega kao jedan od ključnih pokretača ekonomskog napretka, koji je značajno doprinio smanjenju globalne nejednakosti i izvukao milione ljudi iz siromaštva.
Zajedno sa nobelovcem Polom Krugmanom (Paul Krugman) Helpman je bio jedan od pionira takozvane „Nove teorije trgovine“, koja je fokus međunarodne trgovine pomjerila sa tradicionalnog koncepta komparativnih prednosti na ekonomiju obima, sklonost potrošača ka većem izboru proizvoda i takozvanu nesavršenu konkurenciju na tržištu.
Iako se Helpman u svom radu primarno fokusira na ekonomske mehanizme, a kulturološke poremećaje i populistički otpor uglavnom prepušta politikolozima i drugim ekonomistima, on ne zanemaruje njihov uticaj. Zajedno sa dugogodišnjim saradnikom, Džinom Grosmanom (Gene Grossman), u svojim radovima prepoznaje opasnost od političkog i protekcionističkog otpora koji može ugroziti globalnu ekonomiju.
U svojoj kultnoj teoriji „Zaštita na prodaju“ (Protection for Sale), Helpman i Grosman objašnjavaju da protekcionizam ne dolazi nužno iz „kulturološkog šoka“, već iz djelovanja dobro organizovanih interesnih grupa i lobista koji manipulišu političarima kako bi uveli tarife i zaštitili sopstveni profit.
Nekad i sad
Kroz lupu svjetske ekonomije profesor Helpman pokušava da odgovori na pitanje odakle smo došli i kuda idemo.
„Globalizacija je preoblikovala ekonomska shvatanja i državne politike. U posljednjih više od 50 godina teorija i praksa međunarodne trgovine bitno su se promijenile. Globalna konkurencija, kao i lanci snabdijevanja prije pola vijeka nijesu maltene ni uzimani u obzir razmatranja, dok su danas ključni faktori koji utiču na međunarodnu trgovinu, a da ne govorimo o razlici između količine statističkih pokazatelja koje smo imali na raspolaganju sedamdesetih godina prošlog vijeka, u odnosu na danas“, napomenuo je Helpman u svom izlaganju pred beogradskom publikom.
Tri analize različitih setova podataka pomažu u evaluaciji rezultata globalizacije, tvrdi poznati ekonomista:
- poređenje odnosa trgovine sa ekonomskim rastom: brži rast nakon Drugog svjetskog rata u većini slučajeva ostvarivale su one zemlje koje su ranije „otvarale“ svoju spoljnu trgovinu,
- procjena rasta ekonomske nejednakosti: sve do devedesetih godina razvijene zemlje povećavale su svoj jaz u odnosu na države u razvoju, ali se taj trend promijenio naglim rastom ovih potonjih, predvođenih najprije naglim skokom Kine i Indije,
- uticaj na ekstremno siromaštvo: prije 45 godina gotovo 60 odsto svjetskog stanovništva živjelo je u ekstremnom siromaštvu (sa granicom zarade ispod 2,15 dolara po danu, mjerenom paritetom kupovne moći za 2017. godinu), ali do 2019. taj iznos pao je na između 10 i 15 odsto.
„Pad ekstremnog siromaštva najveći je doprinos globalizacije svjetskoj trgovini poslije Drugog svjetskog rata“, napominje Helpman, jer je krivulja rasta globalne trgovine u posmatranom periodu bila tačno obrnuto proporcionalna krivulji siromaštva.
„Pa zašto je onda globalizacija danas toliko kontroverzna?“, pita se čuveni harvardski ekonomista.
Gubitak autentičnosti
Kako objašnjava, istraživanja javnog mnjenja u Sjedinjenim Američkim Državama pokazuju veoma zanimljive trendove. Recimo, 1992. godine samo 44 odsto Amerikanaca smatralo je međunarodnu trgovinu prilikom za rast, u poređenju sa čak 82 odsto s početka 2026. U suštini, najrazvijenija ekonomija svijeta doživljava međunarodnu ekonomiju kao investicionu priliku, dok u isto vrijeme u manjim zemljama povjerenje u te prilike opada.
Razlog leži i u tome da je globalizacija „umiješala“ prste i u identifikacionu politiku, koja je brisala kulturološke razlike, gotovo uvijek u korist velikih država, što sada dolazi na naplatu i kao predmet diskusije akademaca širom svijeta. Globalizacija se krivi za brisanje autentičnosti.
Ovaj politički momenat nije imanentan isključivo manjim ekonomijama – to se posebno vidjelo na primjeru uspona Donalda Trampa (Donald Trump) u SAD.
„Moja poruka je da globalizacija sama po sebi nije bila neuspješna, nego da njen uspjeh zavisi od prilagođavanja svake zemlje ponaosob. Kada su politike prilagođavanja novim trendovima bile zakasnjele i neuspješne, ekonomske posljedice su bile negativne, a tada svi upiru prstom u globalizaciju kao glavnog krivca“, navodi Helpman, i kao najbolji primjer tog prilagođavanja navodi promjene do kojih je došlo zbog naglog usvajanja novih tehnologija. Ko ih je prvi prihvatio, najčešće se bolje snašao i u ekonomskom smislu.
Drugim riječima, i globalizacija je podložna trendovima koji se dešavaju mimo ili u okviru nje.
„Uprkos unilateralnoj poruci prvobitnog globalizma, ničiji put nije bio identičan i ne treba zbog pojedinih loših stvari brisati cjelokupne rezultate“, poručuje Elhanan Helpman.
Opasnost od istorijskog ponavljanja
Helpman često podsjeća na istorijske podatke prema kojima globalizacija nije linearan proces. On navodi primjer perioda između dva svjetska rata (1918–1939), kada su nepovoljne trgovinske politike i protekcionizam drastično srozali globalnu trgovinu (sa skoro 10 odsto na manje od pet odsto svjetskog BDP-a). Time potvrđuje da pogrešne političke odluke mogu unazaditi svjetsku ekonomiju.
Međutim, u svom predavanju u beogradskom Sava Centru, ovaj renomirani harvardski stručnjak istakao je da aktuelna geopolitička i globalna ekonomska situacija najviše podsjeća na „pregrupisavanje“ koje se zbivalo uoči Prvog svjetskog rata.
Pročitajte još:
Trgovinske politike sve više se koriste kao instrument geopolitičkog uticaja (primjer Trampovih carinskih tarifa ili kineskog preplavljivanja jeftinom robom). Upravo su SAD i Kina posljednjih decenija nudile trgovinske subvencije manjim zemljama, u zamjenu za politička savezništva.
„Potrebno je duboko shvatanje postojećih tenzija u internacionalnoj ekonomiji. Uspjeh uvijek dolazi u kombinaciji temeljnih analiza i uspješnih adaptacija. Akademici će i u narednim godinama puno vremena provesti u evaluaciji industrijskih politika različitih zemalja, protekcionizma, automatizacije procesa, trgovinskih ucjena i promjena u lancima snabdijevanja. Trendovi se ubrzavaju, ali ni istraživanja nemaju namjeru da stanu. Naš zadatak, stoga, nije da slavimo niti kritikujemo bez argumenata domete globalizacije, nego da probamo da je razumijemo u njenoj cjelini. Jedino tako shvatićemo odakle dolazimo i kuda idemo“, zaključio je Helpman na kraju svog izlaganja.
