Crnagoracoop godišnje preradi oko 500 tona kafe, u planu izlazak na kinesko tržište

Ispijanje kafe nije samo ritual i poziv na druženje, već i dobra zarada od kad je to malo zrno izašlo sa polja. Kafa je danas mnogo više od toplog napitka kojim započinjemo dan. Malo je pića koja su tokom vjekova uticala na kulturu, društvo i privredu u mjeri u kojoj je to učinila šoljica kafe. Danas je ona dio svakodnevnog života miliona ljudi. Omiljeni je napitak i kod Crnogoraca.

Nekada su domaćice kupovale zelenu kafu, i po svom meraku je pržile, danas je toga znatno manje, jer trgovine imaju dobru ponudu raznih prerađivača. Domaći brend zadržala je kafa Crnagoracoop koja postoji skoro šest decenija.

Nedavno su se vratili sa Sajma poljoprivrede u Novom Sadu, ali i Amsterdamu, što im je, kako je kazao za Biznis.me vlasnik ove firme Slobodan Babić, vrlo značajno jer se radi o specijalizovanom sajmu posebne robne marke. U razgovoru za naš portal najavio je nove planove i očekivanja u narednom periodu.

„Sajam u Holandiji specijalizovan je samo za njihove robne marke, što je za nas vrlo značajno jer na njemu mogu samo da uđu ljudi koji su iz biznisa prepoznati. Nadamo se da će pod njihovom robnom markom naša kafa i konditorski proizvodi biti više zapaženi“, istakao je Babić..

On naglašava da bi volio i da se naredne godine nađu na sajmu odabranih.

„Želja nam je da su u Evropi pojavimo pod njihovim brendom. To znači da mi izvozimo njima našu robu, radimo po njihovom robnom markom i ne razmišljamo ni o naplati, ni o pozicijama, niti policama i marketingu. Važno je da je proizvedeno pod njihovim brendom i mi njima to isporučujemo u traženom roku“, objašnjava Babić

Podseća da je fabrika Crnagoracoop nastala kao poznata marka još u bivšoj Jugoslaviji.

„Tri fabrike su bile u cijeloj Jugoslaviji, naša Crnagoracoop, iz Hrvatske Franck i Srbije C kafa“, podsjeća naš sagovornik i naglašava da i sada imaju ozbiljne kapacitete i spremaju se da izađu na rusko i kinesko tržište. „Osim kafe izvozićemo i naš čokoladni brend bez dodataka. Sa Rusijom će to ići brže, dok ulazak u tržište Kine zahtijeva dužu registraciju kod njih, mada smo ušli u proceduru. Nama je Kina vrlo interesanto tržište, osim što je veliko ono je i cjenovno jako“, istakao je.

Kada je riječ o tržištima na kojima su prisutni, Babić kaže da je to Kosovo i da su u toku pregovori sa Sjevernom Makedonijom.

To je kafa koja ima dugu tradiciju, već smo ušli u šestu deceniju i naša kafa je prepoznativ brend u regionu, tako da se mi polako vraćamo na ta tržišta. Još nas nema na policama u Hrvatskoj i Sloveniji, ali se nadamo da će tokom ove godine početi i ta saradnja.

„Obnovili smo opremu, a u planu je da do kraja godine investiramo još pola miliona eura. Imamo potpuno novu opremu sa jakim kapacitetima i spremni da do kraja godine, polako uđemo i na više tržišta u regionu“, kazao je Babić. Istakao je i velike troškove prilikom uvoza i izvoza kafe jer se, kako kaže, akciza duplo naplaćuje pa će pokušati i da to riješe sa Upravom carina.

„Narednih dana obratićemo se Upravi carina, za oslobađanje akciza makar pri izvozu, jer kada uvozimo kafu platimo i akcizu i carinu, i opet kad izvozimo, to su veliki iznosi. Jer za jedan šleper kafe, od 25 tona, plaćam 25 hiljada eura, pa još carina, pa PDV, to su veliki iznosi. Jer ako me ne oslobode akcize koju sam već platio kod nas a treba da preradim kafu i da tu istu kafu izvezem, recimo za Srbiju, moram i njima da platim akcizu koja je slična, ja ne mogu biti konkurentan“, objasnio je naš sagovornik.

Iako su cijene mnogih prehrambenih proizvoda porasle, u fabrici Crnagoracoop, do jeseni neće mijenjati cijene u maloprodaji. Dalje će, kažu, zavisiti od nabavne cijene je je zbog rata poskupio transport.
„Imamo zalihe za ovu godinu, a za narednu ćemo tek znati, jer ne znamo kakva će biti sezona vremena u Brazilu i Indiji odakle je uvozimo. Najteže je bilo prije 3-4 godine kad je u tim zemljama bila velika suša“, objasnio je Babić, naglasivši da firma nema obaveza prema državi, da nijesu kreditno zaduženi,te da im poslavanje ide u zdravom pravcu.

Zajedno sa manjim prrerađivačima kafe, Crna Gora godišnje uveze oko četiri miliona kilograma pržene i nepržene kafe, a država potroši nepunih deset miliona eura za njen uvoz.

Statistika potvrđuje da kafu uvozimo iz dalekih zemalja, ali i iz evropskih, i našeg regiona. Minulih dodina najviše kafe uvezeno je iz Brazila, preko dva miliona kilograma, za šta država potroši 4,17 miliona eura. Na drugom mjestu je Indija iz koje godišnje stigne 412.500 kilograma za koje se plati 2,9 miliona eura. Potom slijede Italija, Sjeverna Makedonija, Vijetnam, Austrija i Srbija. Naša država se može pohvaliti i kao izvoznik kafe, ali u malim količinama. Prema posljednjim podacima Monstata, izvezemo oko hiljadu i po kilograma kafe.

Prema važećem Zakonu o porezu na kafu, poreska osnovica za kilogram nepržene kafu je jedan euro, za kilogram nepržene taj iznos je 0,80 eura. Na kilogram ljuspica i opni od kafe plaća se jedan euro poreza, a na ekstrakte, esencije i koncentrate od kafe 1,30 eura. Porez od 2,5 eura plaća se na kilogram neto mase kafe sadržane u gotovom proizvodu. Od poreza na kafu, po posljednjim podacima, za osam mjeseci prošle godine naplaćeno je 1,68 miliona eura, a uskoro će biti poznat podatak za cijelu prošlu godinu Iz Uprave carina kažu da se nepravilnosti pokazuju tokom uvoza kafe.

“Prilikom vršenja carinskog nadzora registrovane su nepravilnosti, koje se odnose na neblagovremeno podnošenje prijava, podnošenje prijava sa nepravilnim obračunom poreza na kafu i uzimanjem robe ispod carinskog nadzora”, navode iz Uprave carina.

Dobar rod kafe zavisi od vremenskih prilika u Brazilu. Nova sezona počinje u julu, a rast izvoza bit će vidljiv već u prva dva mjeseca, predviđaju tamošnje agencije. Sa druge strane poljoprivrednici i trgovci pomno prate razvoj prirodnog vremenskog fenomena koji se zove El Niño, a koji donosi vlažno i kišovito vrijeme u, inače, suva područja Južne Amerike. Javlja se nepravilno, otprilike svakih 3–5 godina, kroz promjene temperature okeanske vode i smjera vjetrova na Pacifiku.

El Niño takođe može uticati na strategije prodaje, jer bi poljoprivrednici mogli usporiti prodaju ako vremenski uslovi budu nepovoljni. S druge strane, zbog visokih trenutnih cijena, prodaja bi mogla biti brža. Brazil bi u tim okolnostima mogao izvesti čak 50 miliona zelene kafe, najviše otkako postoje podaci.

Dosadašnji rekord bio je prije dvije godine kada su izvezli 46,3 miliona izvezenih vreća, prema podacima udruženja CECAFE. Do sada je prikupljeno oko 5% godišnjeg uroda, procjenjuje čelnik EISA-e, jedne od najvećih trgovačkih kuća u Brazilu.

EISA predviđa da će Brazil u sezoni 2026./2027. proizvesti 75,8 miliona 60-kg vreća kafe. Veći izvozi trebali bi nadoknaditi zalihe u zemljama potrošača, koje su trenutno na istorijski niskim nivoima zbog smanjenja proizvodnje u nekim vodećim zemljama i rasta cijena.

U Evropu kafa stiže u 17. vijeku preko venecijanskih trgovaca koji su poslovali s Orijentom. U početku je izazivala podozrenje i nazivali su je “đavoljim napitkom”. Priča kaže da je papa Klement VIII, nakon što je probao kafu, bio toliko oduševljen ukusom da ju je proglasio “hrišćanskim pićem” i time joj otvorio njen put.. Prve evropske kafane otvorene su u Veneciji i Londonu, a ubrzo i širom kontinenta.Francuska i Beč su razvili sopstvenu kulturu kafe, gdje su uz napitak uvedeni i kolači, mlijeko ili šlag. Kafane su ubrzo postale mjesta gdje su se vodile ozbiljne političke rasprave, sklapali poslovi i rađale nove ideje.

Potražnja za kafom rasla je munjevitom brzinom. Evropske kolonijalne sile vidjele su u kafi veliku priliku za profit i počele su da je uzgajaju u svojim kolonijama. Holanđani su prenijeli sadnice kafe na ostrvo Javu u današnjoj Indoneziji, Francuzi na Karibe, Portugalci u Brazil, a Španci u Centralnu Ameriku.

Brazil je ubrzo postao najveći proizvođač kafe na svijetu – status koji i danas drži. Plantaže kafe oblikovale su privredu, ali i istoriju brojnih zemalja. Nažalost, taj razvoj bio je povezan sa ropstvom i teškim uslovima rada, što predstavlja mračnu stranu istorije ovog napitka.