Posljedice odlaska ljekara su izražen nedostatak doktora u određenim gradovima i specijalnostima (na primjer Nikšić, drugi grad po veličini u Crnoj Gori, povremeno nema nijednog specijalistu iz određenih oblasti), duge liste čekanja, pritisak na hitnu medicinsku pomoć i urgentne centre, potreba za čestim transportima, medicinski neopravdano slanje pacijenata u Klinički centar Crne Gore koji radi na granici kapaciteta.
Ocijenio je ovo u razgovoru za Dan predsjednik Sindikata zdravstva, doktor Vladimir Pavićević.
– Mora se pomenuti i odlazak medicinskih sestara i tehničara iz javnog sektora koji već postaje problem koji se ne može zaobići. Potpuno je jasno da su medicinske sestre i tehničari obrazovani i inteligentni mladi ljudi koji u drugim djelovima javnog sektora i u privatnom sektoru vrlo lako nađu zaposlenje sa boljim platama i sa mnogo manje odgovornosti – izjavio je Pavićević.
Poručuje da trenutno posvećeni kroz nacionalnu sindikalnu centralu (Uniju slobodnih sindikata Crne Gore), potpisivanju Opšteg kolektivnog ugovora i povećanju obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura što bi zaposlenima povećalo zarade za oko 10 procenata, te u tom pravcu podržavaju predlog za organizaciju generalnog štrajka upozorenja 1. septembra ove godine, prenosi Dan.
Dodaje da Sindikat zdravstva duži niz godina predlaže dugoročna rješenja kada je u pitanju politika zarada i organizacija javnog sektora.
– U tom pravcu smo više puta tražili od Ministarstva zdravlja da formira široku radnu grupu koja bi na pravi način sagledala sve nivoe kvalifikacija i koeficijente složenosti poslova u sektoru zdravstva i napravila jedno zdravo i pošteno poglavlje o zaradama u granskom kolektivnom ugovoru. Takođe, kada je u pitanju organizacija zdravstvenog sektora dugi niz godina ukazujemo na potrebu restrukturiranja sistema i izradu ozbiljne strategije koja bi anticipirala migratorne trendove stanovništva, tehnološku tranziciju sistema (integralne informacione sisteme i nove tehnologije), uticaj razvoja saobraćajne infrastrukture na optimizaciju mreže zdravstvenih ustanova itd. – istakao je Pavićević.
Navodi i da duži niz godina ukazuju na potrebu izgradnje novog savremenog kliničkog centra u Podgorici sa pristupačnim prilaznim drumskim saobraćajem i heliodromom za brz transport pacijenata iz drugih centara i iz saobraćajnog i drugog traumatizma, koji bi u najvećem dijelu riješio pružanje zdravstvenih usluga tercijernog nivoa i konačno na pravi način riješio problem Urgentnog centra.
Upitan za zdravstvenu politiku koja se vodi sa najvišeg nivoa, Pavićević ocjenjuje da ona nije dobra i to je tako dugi niz godina.
– Nema prave strategije, nema iskrene želje da se javni sektor organizuje na pravi način. Šta da kažete o sistemu u kojem Vlada izabere direktore najveće zdravstvene ustanove (Kliničkog centra Crne Gore), a oni nakon prestanka mandata pređu da rade u privatni sektor. Šta da kažete kada direktor Fonda zdravstva radi u privatnoj ustanovi sa kojom je u ime države potpisao ugovor o saradnji. U toj politici nema karaktera, vodi se od danas do sjutra. Preovlađuje politička trgovina i nedostatak autoriteta – izjavio je Pavićević.
Govoreći o položaju zaposlenih u javnom zdravstvenom sektoru, Pavićević smatra da je on nezavidan iz više razloga.
– Kao prvo, zarade nisu na zadovoljavajućem nivou. Kada su u pitanju medicinske sestre i tehničari, njihova zarada sa dvadeset godina staža iznosi oko 700 eura. Zarada ljekara specijaliste sa dvadeset godina staža iznosi oko 1.600 eura. Zarade su, iako su nominalno povećane programom Evropa sad 1 i 2, zbog inflacije koja za zadnjih pet godina kumulativno iznosi oko 36 %, ostale praktično iste. Kao drugo, uslovi za rad u velikom dijelu zdravstvenog sistema nisu dobri. U pojedinim regijama postoji ogroman priliv pacijenata, a kapaciteti su ostali na nivou od prije četrdeset godina – ukazuje Pavićević.
Pročitajte još:
Kada je u pitanju kontinuirana edukacija zdravstvenih radnika, on kaže da su sredstva koja se izdvajaju vrlo ograničena, tako da najčešće moraju sami da finansiraju svoje edukacije, usavršavanje i odlazak na stručne skupove.
– U zadnje vrijeme i problem deficita kadra postaje sve izraženiji. Najugroženiji su oni zdravstveni radnici koji prirodom posla ne mogu dodatno da uvećaju zaradu po osnovu prekovremenog i dopunskog rada, kao i oni koji zbog deficita kadra i velikog broja pacijenata rade na granici izdržljivosti. Broj zdravstvenih radnika koji se nalaze u teškom položaju je prilično velik. Kreditna opterećenja, neriješena stambena pitanja, neizvjesna perspektiva problemi su koji ih svakodnevno opterećuju – smatra Pavićević.
– Odlazak ljekara iz javnog zdravstva je očekivan jer u javnom sektoru nemaju perspektivu. Neće dobiti stan, neće imati plaćeno usavršavanje niti adekvatne uslove za rad, svjesni su činjenice da njihove kolege specijalisti sa dvadeset godina staža imaju platu 1.600 eura za koju mogu uzeti 0,7 m2 stambenog prostora, tako da traže bolja rješenja, kako u privatnom sektoru tako sve više i u drugim državama, dodao je Pavićević.
