Trenutno je u Crnoj Gori registrovano osam proizvoda sa geografskom indikacijom koja obuhvata geografsku i oznaku porijekla, među kojima su Njeguški pršut, Pljevaljski sir, Crnogorska goveđa pršuta, Crnogorska stelja, Crnogorski pršut, Durmitorski skorup, Kolašinski lisnati sir i Institutova lozova rakija.
To su Pobjedi kazali iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) ukazujući da ove oznake mogu koristiti samo proizvođači određenog poljoprivrednog i/ili prehrambenog proizvoda kojima je priznat status ovlašćenih korisnika tog naziva porijekla, odnosno geografske oznake i koja su upisana u odgovarajući registar.
– Riječ je o oznakama koje identifikuju određeni proizvod sa porijeklom iz određenog mjesta, zemlje ili regiona i čiji se kvalitet, naziv ili druge karakteristike pripisuju njenom geografskom porijeklu – objašnjavaju iz Ministarstva za Pobjedu.
Benefiti
Na pitanje Pobjede šta to konkretno znači za proizvođače i da li ih čini konkurentnijim na tržištu, iz Ministarstva poljoprivrede navode da je fokus na vrijednostima koje se temelje na dodatnom kvalitetu proizvoda koji proizilazi iz različitih faktora koji se odnose na vezu kvaliteta i geografskog područja proizvodnje.
– Osim informisanja potrošača o dodatnoj vrijednosti proizvoda ovi sistemi štite proizvođače od nepoštenih praksi, nelojalne konkurencije, zloupotrebe reputacije i naziva proizvoda u odnosu na proizvode koji ne nose određene karakteristike, doprinose održivosti malih obima proizvodnje kroz formiranje udruživačkih struktura. Zaštita/registracija oznaka porijekla i geografskih oznaka u velikoj mjeri doprinosi razvoju slabo razvijenih ruralnih oblasti, najbolje se valorizuju kroz lokalni turizam i time doprinose prepoznatljivosti mjesta, regija i države, te su jedan od najboljih mehanizama promocije u poljoprivredi – navode iz Ministarstva poljoprivrede.
Upitani da li su crnogorski proizvođači dovoljno upoznati sa mogućnošću da svojim proizvodima daju dodatnu oznaku kvaliteta, iz Ministarstva naglašavaju da je riječ o dobrovoljnim oznakama koje se dodjeljuju na zahtjev, dodajući da su kreirane mjere podrške za pripremu proizvođača i edukacije te da dodatno informišu proizvođače kroz sastanke, edukacije i medijske kampanje.
Nosioci oznaka
Udruženje Crnogorski pršut trenutno ima šest članova, a koordinator klastera i interni kontrolor Ilija Ševaljević za Pobjedu objašnjava da se ova oznaka odnosi na pršut sa teritorije Cetinja, Nikšića, Danilovgrada, Podgorice, Bara i Budve koji se proizvodi na nadmorskoj visini preko 500 metara. Naglašava da je iz regiona proizvodnje „Crnogorskog pršuta“ izuzet dio teritorije Cetinja koji je već definisan kao region proizvodnje Njeguškog pršuta.
– Po specifikaciji za proizvod sa geografskom oznakom ,Crnogorski pršut propisano je da je to proizvod kojem je skraćeno trajanje faze dimljenja, a produžena faza zrenja. Tako proizvod sa ovom oznakom ne smije izaći na tržište prije isteka 12 mjeseci od dana prijema sirovine u proizvodne pogone – objašnjava Ševaljević.
O tome brinu sami članovi udruženja koji u svim fazama proizvodnje obavljaju samokontrolu i podatke unose u propisane obrasce. Ipak, dodatno se sprovodi i interna kontrola, kao i kontrola ovlašćenih eksternih sertifikatora.
– Jasno je da se radi o vrlo odgovornim subjektima i vrlo ozbiljnom pristupu u poslovanju, što garantuje kupcima da će proizvod biti vrhunski i siguran, jer da bi bio zaista Crnogorki pršut mora zadovoljiti brojne, vrlo stroge kriterijume – navodi Ševaljević dodajući da su među članovima udruženja renomirane firme Gornič, Interproduct, Martex, Mianja, Monstate i Zrnožit, koje u proizvodnji primjenjuju najsavremenije standarde.
Na pitanje Pobjede kako ova oznaka utiče na konkurentnost njihovih proizvoda, Ševaljević navodi da je oznaka Crnogorski pršut prepoznata i na domaćem i na stranom tržištu kao garancija vrhunskog kvaliteta, koji je rezultat sinergije tradicije i savremenih standarda.
– Trud koji se ulaže u proizvodnju našeg Crnogorskog pršuta još nema znatne implikacije na uvećanje ukupne dobiti naših članova, s obzirom da proizvodnja Crnogorskog pršuta još nije masovna. Ali svakako cijena ovog proizvoda mora biti u skladu sa kvalitetom i brojnim zahtjevima koje treba ispuniti da bi naš proizvod sa tom oznakom mogao izaći na tržište – navodi Ševaljević.
Dodatna sigurnost za potrošača
Posljednji proizvod koji je nedavno dobio geografsku oznaku je Institutova lozova rakija, što prof. dr Danijela Raičević sa Biotehničkog fakulteta vidi kao veliko priznanje i potvrdu da je riječ o proizvodu koji je neraskidivo vezan sa određenim geografskim područjem, njegovom tradicijom i načinom proizvodnje. Smatra da geografska oznaka nije samo oznaka na etiketi, već predstavlja zaštitu proizvoda, ali i znanja, tradicije i identiteta iz kojeg potiče.
– Za potrošača geografska oznaka predstavlja dodatnu sigurnost, jer garantuje da rakija potiče iz jasno definisanog područja i da se proizvodi u skladu sa utvrđenim pravilima i standardima. Za nas proizvođače, to je priznanje dosadašnjem radu, ali istovremeno i velika odgovornost da očuvamo kvalitet i tradiciju i da ih dalje unapređujemo. Osim toga, daje nam mogućnost da našu lozovu rakiju bolje pozicioniramo na tržištu i predstavimo je kao autentičan i prepoznatljiv proizvod našeg kraja – kazala je Raičević za Pobjedu.
Na pitanje koliko će to uticati na konkurentnost poznate Institutove loze, Raičević navodi da oznaka omogućava da se ne takmiče samo sa cijenom, već prije svega sa kvalitetom, autentičnošću i pričom koju ovaj proizvod nosi.
– To je posebno važno na tržištu na kojem postoji veliki broj različitih rakija i gdje je potrebno jasno izdvojiti proizvod i pokazati po čemu je poseban. Naravno, sama geografska oznaka nije dovoljna. Potrebno je kontinuirano čuvati kvalitet, unapređivati proizvod, ulagati u ambalažu, promociju i izgradnju prepoznatljivog brenda. Ali ona nam daje važnu osnovu i dodatnu vrijednost – jasno razlikuje našu rakiju od drugih proizvoda i doprinosi većem povjerenju potrošača – navodi Raičević, dodajući da je to prilika i za ozbiljnije pozicioniranje kako na domaćem, tako i na međunarodnom tržištu.
To što je rakija zaštićena pod tradicionalnim nazivom Institutova lozova rakija, Raičević smatra posebno značajnim jer predstavlja dio nasljeđa i identiteta kraja iz kojeg potiče.
– Njegova zaštita znači očuvanje naziva koji se generacijama koristio i koji je prepoznatljiv po svom porijeklu, načinu proizvodnje i karakteristikama proizvoda. Na taj način čuvamo ne samo samu rakiju, već i znanje i iskustvo koje su se kroz generacije prenosili. Da taj naziv ima značajnu prepoznatljivost među potrošačima, pokazala je i anketa koju smo sproveli, u kojoj je veliki broj ispitanika rakiju prepoznao upravo pod tim imenom. Dodatno, tradicionalni naziv se nalazi i na kartama pića ugostiteljskih objekata, što potvrđuje da je već prisutan u svakodnevnoj ponudi i da ga tržište prepoznaje – kazala je Raičević.
Nešto drugačija situacija je sa Pljevaljskim sirom, koji se, iako je registrovan, pod tom oznakom još nije pojavio na tržištu. Božidar Jašović je Pobjedi objasnio da Pljevaljski sir jeste dobio oznaku geografskog porijekla, ali da su zbog komplikovane procedure vođenja evidencija poljoprivredni proizvođači tražili izmjenu specifikacije i pratećih dokumenata. Sada čekaju da im Ministarstvo poljoprivrede tu izmijenjenu dokumentaciju odobri.
– Tako da mi do današnjeg dana nemamo ni jedan sertifikat za Pljevaljski sir. S tim u vezi i ne mogu dati konkretan odgovor vezano za konkurentnost i samu cijenu proizvoda jer se brendirani Pljevaljski sir još nije ni pojavio na tržištu – kazao je Jašović.
Procedura
Svi Pobjedini sagovornici saglasni su u ocjeni da je procedura zaštite geografskog porijekla izuzetno zahtjevna. Ševaljević ocjenjuje da je potrebno mnogo znanja, truda i dosljednosti, ali naglašava da je bitno da se javnost što više edukuje koliko je ovo pitanje značajno, posebno imajući u vidu skoro članstvo u EU.
Pročitajte još:
– Potrebno je da svi naučimo i naviknemo se da je poštovanje standarda i propisa nešto što će uskoro postati naša svakodnevica – naglašava Ševaljević.
Raičević takođe smatra da je procedura zahtjevna i da traži dosta vremena, dokumentacije, stručnog rada i usklađivanja sa propisanim standardima.
– Međutim, sav taj trud je vrijedan, jer rezultat nije samo zaštita proizvoda, već i potvrda njegove autentičnosti, kvaliteta i posebnosti. S druge strane, sama zaštita nije dovoljna ukoliko potrošači nijesu upoznati sa njenim značajem. Zato je važno da se geografska oznaka promoviše i da se javnosti približi šta ona zapravo znači i šta potrošaču garantuje. Na taj način se gradi povjerenje u proizvod i njegova prepoznatljivost – kazala je Raičević dodajući da je potrebno dodatno raditi na promociji i brendiranju proizvoda sa geografskom oznakom.
Za Jašovića je, kako je kazao Pobjedi, procedura veoma komplikovana. Ipak, nada se da će uskoro imati prve proizvođače Pljevaljskog sira koji će ući u proceduru sertifikacije te da će se cijela priča oko geografskog porijekla više popularisati u javnosti.
– Komisija daje prijedlog Ministarstvu za prihvatanje ili odbijanje zahtjeva. Nakon prihvatanja zahtjeva i upisa u registar, udruženje predaje zahtjev sertifikacionom tijelu za otpočinjanje procesa kontrole i sertifikacije proizvoda – kazali su iz Ministarstva poljoprivrede.
