Međunarodni dan siromašnih opomena na rastući problem

Najnoviji podaci MONSTAT-a o stopi siromaštva, nijesu samo statistika, već ozbiljno upozorenje državnoj socijalnoj politici, kazala je ekonomistkinja Marina Medojević, predsjednica NVO Banka hrane. Upozorava da stopa siromašta brzo raste, te je sa 20,1 odsto porasla na 20,9 odsto.

“Čak 26,2 odsto djece je u riziku od siromaštva, dok je 35 odsto djece izloženo tom riziku ili socijalne isključenosti. I umjesto da ovo bude alarm za Vladu, siromaštvo se i dalje tretira kao nešto što će riješiti humanitarne organizacije, donatori i građani koji odvajaju od svojih primanja da bi pomogli drugima”, upozorila je Medojević, ističući da to nije socijalna politika, već, kako tvrdi, odustajanje države od odgovornosti.

Sagovornica portala Biznis.me kaže da sada linija rizika od siromaštva za četvoročlanu porodicu iznosi 851,83 eura, dok je godinu ranije bila oko 789 eura. Uporedo sa tim rastu troškovi života, a veliki broj građana nema primanja koja mogu da prate taj rast.

Zbog toga iz Banke hrane imaju više pitanja za donosioce odluka, između ostalih,traže odgovor kako četvoročlana porodica može dostojanstveno živjeti sa primanjima koja su na nivou ili ispod granice siromaštva?
“Kako žive penzioneri sa najnižim primanjima, nezaposleni, porodice sa troje i više djece, samohrani roditelji, građani na sjeveru i u ruralnim područjima?”, upitala je Medojević, tražeći obrazloženje ko je odgovoran što se siromaštvo povećava.

Naglašava da se iza svake statistike MONSTAT-a nalazi čovjek.

“Iza 26,2 odsto djece u riziku od siromaštva nalazi se dijete koje možda nema adekvatnu ishranu, školsku opremu, mogućnost da ode na izlet ili učestvuje u aktivnostima sa vršnjacima. Iza 44,8% samohranih porodica u riziku od siromaštva nalazi se roditelj koji sam pokušava da obezbijedi ono što bi trebalo da bude minimum dostojanstvenog života”, navodi predsjednica Banke hrane i upozorava na prioritete.
“Novac se pronalazi za službene automobile, reprezentaciju, događaje, razne projekte i druge javne rashode. Ali, kada treba povećati socijalna davanja, pomoći porodicama sa djecom, obezbijediti besplatne obroke za djecu iz siromašnih porodica ili sistemski riješiti problem bacanja hrane – tada se govori o ograničenim budžetskim mogućnostima”, naglasila je naša sagovornica.

Upozorava da, ako država može da pronađe novac za različite privilegije i potrošnju institucija, mora pronaći novac da dijete ne bude gladno.

“Država mora biti jednako odgovorna prema svakom građaninu – bez obzira na političku pripadnost, mjesto stanovanja, obrazovanje, godine ili porodični status. Ako je čovjek siromašan, pomoć mu mora pripasti zato što mu je potrebna, a ne zato što poznaje nekoga u institucijama. Crna Gora ne može govoriti o demografskom oporavku, natalitetu i budućnosti države, a istovremeno dozvoljavati da više od četvrtine djece živi u riziku od siromaštva”, istakla je Medojević.

Kaže da država ne može tražiti od mladih ljudi da zasnivaju porodice ako im ne garantuje minimum sigurnosti.

“Porodica ne može biti samo tema predizbornih kampanja. Dijete ne može biti samo broj u demografskoj statistici. A roditelj ne može biti prepušten humanitarnom paketu kao osnovnom obliku socijalne zaštite”, upozorila je i predložila konkretne poteze: “Banka hrane traži hitno povećanje socijalnih davanja i uskladi ih sa realnim troškovima života; donese Nacionalni program za smanjenje dječjeg siromaštva; uvede snažnije ciljane mjere za samohrane roditelje i višečlane porodice; obezbijedi besplatne ili subvencionisane obroke za djecu iz siromašnih porodica; uvede sistemsku podršku porodicama koje ne mogu obezbijediti osnovne životne potrebe; posebno podrži sjever i ruralna područja; konačno uspostavi efikasan sistem doniranja viškova hrane i napravi dugoročnu strategiju borbe protiv siromaštva sa jasnim ciljevima, rokovima i odgovornim institucijama”, kazala je Medojević i napominje da Banka hrane Crne Gore ne prihvata da humanitarne organizacije postanu socijalna služba za građane koje je sistem zaboravio.

Pozvala je Vladu da o siromaštvu ne govore samo kroz statistiku, i probleme počne rješavati kroz budžet, zakone i konkretne mjere.

Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka kaže da, i u slučajevima, gdje oba supružnika primaju po 800 eura jedva sastavljaju kraj s krajem..Tvrdi da je za pristojan život četvoročlane porodice potrebno najmanje dvije hiljade eura. Iz Centra za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja pri Uniji slobodnih sindikata izračunali su da je za prosječan život četvoročlane porodive potrebno 2.110,00 eura mjesečno.

Pšenica slabije rodila u Zeti i Malesiji

Na rast cijena poljoprivrednih proizvoda utiču i suša i slaba žetva pšenice i ostalih žitarica. U zetskoj ravnici privodi se kraju, a poljoprivrednici upozoravaju da je rod prepolovljen u odnosu na prošlu godinu. Tvrde da su posijali istu količinu sjemena kao i lani, ali da je suša učinila svoje.

Sagovornici našeg portala se žale da, uprkos dobroj mehanizaciji, i mnogo lakšim uslovima za rad na njivi, u odnosu na ranije, najveći problem je nedostatak radne snage, što je , navode, i razlog da su mnoga polja ostala neobrađena.

Vremenske nepogode zadale su problem i stočarima, jer je slab prinos sijena. Iz danilovgradskog udruženja su nam kazali da je situacija alarmantna. Upozoravaju na nedovoljnu reakciju države na bolest životinja, odnosno pojavu Q groznice, jer tvrde, na njihova upozorenja iz 2024.godine, nijesu preduzete adekvatne mjere kako bi zaštitili i sačuvali stočni fond.

Međunarodna godina pašnjaka i stočara u sjenci suše

Ovu godinu Ujedinjene nacije proglasile su Međunarodnom godinom pašnjaka i stočara, i ona za mnoge zemlje predstavlja priliku da ukažu na značaj održivog upravljanja pašnjacima i očuvanja stočarskih zajednica. Na katunima se nadaju da ova godina može postati početak ozbiljne politike njihove zaštite, jedinstvenih planinskih naselja koja vjekovima predstavljaju srce crnogorskog stočarstva.

Katuni, prema riječima farmera, nisu samo privremena skloništa za stočare tokom ljetnje ispaše, već autentična planinska naselja sa svojom arhitekturom i organizacijom života. Ljudi koji se opredijele da, po nekoliko mjeseci provedu na planini nadaju se da je to dobra prilika da skrenu pažnju na svoj život a zemljište i ljudstvo postanu dio nacionalnog programa obnove katuna. Ne žele da se katuni pretvore u vikend naselja, već da im se stvore bolji infrastuktrni uslovi, kako bi očuvali prošlosti i razvili budućnosti crnogorskih planina. Uvjereni su da bi nestankom katuna i država izgubila identitet.

Dakle, vratimo se na početak priče. Rastući problem siromaštva sadašnjih četvoročlanih porodica u gradu, prema MONSTAT-ovoj statistici, biće izraženiji ukoliko ljudi na selu budu zapostavljeni kroz različite vidove podrške. Često im dobar saveznik, kao ovog ljeta, nijesu vremenske prilike, a to lančano utiče na proizvodnju, zavisnost od uvoza i nove, veće cijene prehrambenih proizvoda.