Crnogorski turizam se danas nalazi u specifičnoj, ali vrlo važnoj razvojnoj fazi – između potvrđene međunarodne prepoznatljivosti i nedovršene unutrašnje konsolidacije sistema, kazao je u razgovoru za Biznis.me specijalista turizma Petar Golubović iz Centra za istraživanje i razvoj turizma.
Naglasio je da je Crna Gora u protekle dvije decenije napravila kvalitativni iskorak ka savremenoj turističkoj destinaciji, sa globalno prepoznatljivim identitetom, jasno definisanim brendom i značajnim investicionim zamahom, te da se u tom procesu turizam profilisao kao najvažniji mehanizam međunarodne afirmacije države.
Zato pitanje održivosti, istakao je Golubović, danas ne treba posmatrati kao kritiku, već kao priliku – da turizam u narednoj fazi razvoja bude ne samo uspješan, već i dugoročno uravnotežen i stabilan. Crna Gora je po svojoj suštini, strukturi ponude i percepciji na tržištu – nesumnjivo turistička destinacija, a ne tranzitna.
Naglašava da rješavanje infrastrukturnih ograničenja predstavlja, možda, i najdirektniji način da crnogorski turizam uđe u novu fazu razvoja – fazu u kojoj kvalitet više neće biti ograničen logistikom, već će logistika podržavati kvalitet.
Biznis.me: Kako vidite crnogorski turizam danas?
P. Golubović: Upravo kada se napravi vremenska distanca, postaje vidljivo da taj razvoj nije bio u potpunosti linearan niti u skladu sa sopstvenom strateškom logikom. Ključni problem crnogorskog turizma danas nije u nedostatku potencijala, već u činjenici da taj potencijal nije valorizovan u mjeri u kojoj je mogao biti. Drugim riječima, uspjeli smo da postanemo vidljivi, ali još uvijek nijesmo u potpunosti zaokružili model razvoja koji bi tu vidljivost pretvorio u dugoročnu, stabilnu i održivu ekonomsku vrijednost.
Biznis.me: Kakva je struktura turističkog prometa?
P. Golubović: U posljednjih nekoliko godina suočavamo se sa pojavom koja na prvi pogled djeluje kontradiktorno – rast broja dolazaka, ali bez proporcionalnog rasta noćenja i ukupnih prihoda. Suštinski, to nije kriza turizma, već korekcija strukture. Nakon perioda kada su statistiku dominantno „punili“ dugoročni boravci određenih tržišta, dolazimo u fazu u kojoj imamo realniju sliku turističkih tokova – više klasičnih turista, ali sa kraćim boravkom.
Biznis.me: U kojoj je fazi crnogorski turizam?
P. Golubović: U tom kontekstu, važno je ne donositi pogrešne zaključke. Crnogorski turizam nije u padu – on ulazi u novu fazu u kojoj se mijenja struktura potražnje i u kojoj se sve jasnije vidi šta su njegove stvarne snage, ali i ograničenja. Sa jedne strane, i dalje imamo snažan prirodni kapital, prepoznatljiv brend i rast interesovanja sa novih tržišta, posebno zapadne Evrope. Sa druge strane, suočavamo se sa gotovo istim strukturnim slabostima koje su prepoznate još prije petnaest ili dvadeset godina – infrastrukturom, sezonalnošću, kadrovima i nedovoljnom koordinacijom sistema. Zato bih rekao da crnogorski turizam danas nije ni precijenjen ni potcijenjen – on je jednostavno nedovoljno dovršen.
Biznis.me: Koji je sljedeći razvojni ciklus našeg turizma?
P. Golubović: Naredni razvojni ciklus biće mnogo zahtjevniji od prethodnog. U prvoj fazi bilo je dovoljno imati resurse i pozicionirati se na tržištu. U narednoj fazi presudno će biti kako upravljamo tim resursima, koliko smo sposobni da kontrolišemo razvoj i da li možemo da napravimo jasan otklon od modela koji počiva na kvantitetu ka modelu koji zasniva konkurentnost na kvalitetu i vrijednosti. Zato ključno pitanje danas više nije da li je crnogorski turizam uspješan – već da li smo spremni da ga iz faze rasta prevedemo u fazu zrelosti.
Ključna riječ za ovu sezonu je organizacija
Biznis.me: Što treba hitno uraditi?
P. Golubović: Ako govorimo isključivo o najkraćem roku i tekućoj turističkoj sezoni, onda ne govorimo više o strategiji – već o operativnoj sposobnosti sistema da funkcioniše na terenu. U tom smislu, postoji nekoliko segmenata koji zahtijevaju hitnu reakciju. Prije svega, pitanje javnog prevoza i povezivanja aerodroma sa ključnim turističkim zonama mora biti značajno bolje riješeno. Prvi kontakt turista sa destinacijom ne smije biti neorganizovan ili prepušten improvizaciji. Efikasna, jasna i dostupna veza između aerodroma i primorskih opština nije luksuz, već osnovni standard jedne ozbiljne turističke destinacije.
Drugi važan segment odnosi se na uređenje prostora i komunalnu organizaciju. Nije riječ o velikim investicijama, već o elementarnim stvarima – čistoći gradova, uklanjanju divljih deponija uz saobraćajnice, uređenju javnih površina. To su stvari koje direktno oblikuju percepciju destinacije i koje se ne mogu nadoknaditi nikakvom promotivnom kampanjom.U tom kontekstu, posebno ističem potrebu za uređenjem i opremanjem vidikovaca i frekventnih punktova na atraktivnim lokacijama. Crna Gora raspolaže izuzetnim pejzažnim vrijednostima, ali te vrijednosti često nijesu adekvatno prezentovane. Minimalna ulaganja – informativne table, parking, osnovna infrastruktura – mogu značajno unaprijediti iskustvo turista i produžiti njihovo zadržavanje.
Treći, i možda dugoročno najvažniji segment, jeste turistička statistika i praćenje tokova. Trenutno imamo situaciju u kojoj se odluke često donose na osnovu nepotpunih ili metodološki nedovoljno preciznih podataka.
Neophodno je uspostaviti jedinstven, uvezan sistem evidencije koji će obuhvatiti sve vidove smještaja i minimizirati uticaj sive ekonomije.
Bez toga, nije moguće realno sagledati stanje sektora, niti planirati njegov dalji razvoj.
Zato bih rekao da je ključna riječ za ovu sezonu – organizacija. Ne govorimo o velikim strateškim iskoracima, već o sposobnosti da se postojeći kapaciteti stave u funkciju na način koji je uređen, predvidiv i dostojan destinacije koja pretenduje na viši kvalitet.
Biznis.me: Da li je naš turizam dovoljno održiv?
P. Golubović: Ako održivost sagledamo u njenom punom značenju – kroz ekonomski, ekološki, društveni i institucionalni aspekt – onda je jasno da crnogorski turizam ima solidnu osnovu, ali još uvijek značajan prostor za unapređenje. Ekonomski aspekt održivosti i dalje je opterećen izraženom sezonalnošću. Model u kojem se najveći dio prihoda ostvaruje tokom dva ljetnja mjeseca dugoročno nije stabilan. Takva koncentracija stvara pritisak na infrastrukturu u kratkom roku, a istovremeno ostavlja ostatak godine nedovoljno iskorišćenim. Uz to, nedovoljna povezanost turizma sa drugim sektorima, prije svega poljoprivredom, dovodi do toga da značajan dio vrijednosti „curi“ van sistema. Upravo tu postoji prostor za najveći iskorak – u podizanju ukupne ekonomske multiplikacije turizma.Ekološki aspekt je vjerovatno najosjetljiviji. Crna Gora i dalje raspolaže izuzetno vrijednim i u značajnoj mjeri očuvanim prostorom, ali pritisak na obalni pojas, dinamika izgradnje i sezonska opterećenja ukazuju da taj resurs nije neograničen.
Održivi turizam ne podrazumijeva zabranu razvoja, već njegovo usmjeravanje – u kapacitetima koje prostor može da podnese, bez narušavanja njegovog dugoročnog potencijala. Društveni aspekt odnosi se prije svega na odnos turizma i lokalne zajednice. Turizam mora biti razvojna šansa za lokalno stanovništvo, a ne samo sezonski ekonomski impuls. U tom kontekstu, posebno je važno pitanje radne snage i sve veće oslanjanje na uvoz radnika. Dugoročno, održiv turizam mora imati snažnu lokalnu komponentu – jer turizam nije samo usluga, već prenos identiteta, kulture i načina života.
Institucionalni, odnosno upravljački aspekt, možda je i najvažniji. Crna Gora je imala kvalitetne strategije i jasno definisane ciljeve, ali ključni izazov bio je u njihovoj dosljednoj implementaciji. Nedovoljna koordinacija između različitih nivoa vlasti i aktera sistema često je dovodila do parcijalnih rješenja, umjesto sveobuhvatnog upravljanja destinacijom.Međutim, važno je naglasiti da svi ovi problemi nijesu znak slabosti sistema, već prije njegova faza razvoja. Crna Gora još uvijek ima ono što mnoge razvijenije destinacije više nemaju – prostor, autentičnost i mogućnost korekcije sopstvenog modela.
Zato pitanje održivosti danas ne treba posmatrati kao kritiku, već kao priliku – da turizam u narednoj fazi razvoja bude ne samo uspješan, već i dugoročno uravnotežen i stabilan.
Biznis.me: Koliko infrastrukturni problemi koče razvoj turizma?
P. Golubović: Infrastruktura u turizmu nije pomoćni element – ona je njegova osnovna funkcionalna pretpostavka. Ako turizam posmatramo kao organizam, onda su saobraćajnice njegov krvotok. Sve što ulazi u destinaciju – turisti, roba, usluge – i sve što iz nje izlazi, zavisi od kvaliteta tog sistema. U tom smislu, infrastrukturna ograničenja direktno određuju i domet razvoja turizma.
Kada je riječ o Crnoj Gori, najosjetljivija tačka tog sistema danas su aerodromi. Još prije skoro dvije decenije, strateški dokumenti su jasno prepoznali Crnu Goru kao avio-destinaciju, što je bilo potpuno logično imajući u vidu strukturu tražnje i geografski položaj. Međutim, kapaciteti aerodroma u Podgorici i Tivtu nijesu u dovoljnoj mjeri pratili taj razvoj.Danas imamo situaciju da rast turističke potražnje i širenje tržišta, posebno ka zapadnoj Evropi, nijesu adekvatno ispraćeni infrastrukturnim kapacitetima. To postaje ograničavajući faktor – ne samo u kvantitativnom smislu, već i u kontekstu kvaliteta destinacije i njene dostupnosti tokom cijele godine.
Drugi sloj problema odnosi se na drumsku infrastrukturu. Jadranska magistrala i ključni primorski pravci već godinama funkcionišu na nivou opterećenja koje prevazilazi njihove realne kapacitete. Nedostatak alternativnih pravaca dodatno pojačava taj pritisak, što utiče i na kvalitet turističkog iskustva, ali i na svakodnevno funkcionisanje lokalnih zajednica.
Željeznički saobraćaj predstavlja vjerovatno najslabiju kariku tog sistema. Njegov trenutni kapacitet i nivo modernizacije nijesu u funkciji savremenih turističkih tokova, iako bi, u drugačije postavljenom modelu, mogao biti važan element održivog i alternativnog povezivanja.
Konačno, vodeni saobraćaj i povezivanje sa drugim obalnim destinacijama Mediterana ostaju daleko ispod potencijala koje Crna Gora ima. U zemlji koja ima izrazito razuđenu obalu i razvijen nautički turizam, ovakav vid transporta morao bi imati daleko značajniju ulogu – ne samo u funkciji dolazaka, već i kao dio ukupnog turističkog proizvoda.
Međutim, važno je istaći da infrastrukturni problemi nijesu prepreka koju je nemoguće prevazići – oni su prije svega pitanje prioriteta i kontinuiteta u razvoju. Upravo zato, rješavanje infrastrukturnih ograničenja predstavlja možda i najdirektniji način da crnogorski turizam uđe u novu fazu razvoja – fazu u kojoj kvalitet više neće biti ograničen logistikom, već će logistika podržavati kvalitet.
Biznis.me: Crna Gora kao turistička ili tranzitna destinacija?
P. Golubović: Crna Gora je po svojoj suštini, strukturi ponude i percepciji na tržištu – nesumnjivo turistička destinacija, a ne tranzitna.Teza o „tranzitnosti“ dijelom proizlazi iz površnog tumačenja statističkih kretanja u posljednjih nekoliko godina, a ne iz realnog karaktera turističkog prometa. Naime, promjene u prosječnoj dužini boravka nijesu rezultat toga što se Crna Gora koristi kao usputna destinacija, već prije svega promjene u strukturi gostiju.U periodu nakon 2020. godine, značajan dio turističke statistike bio je opterećen dugotrajnim boravcima stranih državljana koji su u Crnoj Gori boravili kao rezidenti ili u formi produženog boravka.
Takav model generisao je natprosječno visok broj noćenja, koji nije bio rezultat klasične turističke potražnje. Sa njihovim postepenim odlaskom, dolazimo u fazu u kojoj turistička kretanja reflektuju realniju sliku tržišta – imamo veći broj „pravih“ turista. Smatram da je važno naglasiti da kraći boravak sam po sebi ne znači slabost destinacije. Kod nas on konretno znači promjenu strukture tražnje. Ono što je najbitnije zapravo je kakav je kvalitet njegovog boravka i koliki je ekonomski efekat tog boravka.
Biznis.me: Konkurentnost kroz ponudu i cijene sa susjednim zemljama – Hrvatska i Albanija?
P. Golubović: U regionalnom trouglu Hrvatska – Crna Gora – Albanija, Crna Gora danas ima izuzetno jasno i prepoznatljivo mjesto. Nedavna objava BBC Travel, koji je Crnu Goru uvrstio na listu preporučenih evropskih destinacija za 2026. godinu, dodatno potvrđuje tu poziciju – smještajući je, uslovno rečeno, u „zlatnu sredinu“ između infrastrukturne zrelosti i visokog cjenovnog nivoa Hrvatske, te investicionog zamaha i ekspanzije Albanije, koja još uvijek nosi određene elemente nedovoljno kontrolisanog razvoja.Upravo tu leži i naša ključna komparativna prednost.
Crna Gora se sve jasnije profiliše kao destinacija koja nudi vrijednost za novac – spoj izuzetnog pejzažnog potencijala, autentičnosti iskustva, kulturne slojevitosti i prostorne raznolikosti, ali bez ekstremne komercijalizacije i cjenovnog pritiska koji su karakteristični za razvijenije mediteranske destinacije.
Biznis.me: Kako, po uzoru na druge zemlje, učiniti da tokom godine imamo različite vidove turizma?
P. Golubović: Ključ je u planskoj diverzifikaciji ponude – razvoju sjevera, ruralnih područja, eno‑gastronomije i aktivnog turizma, uz funkcionalno povezivanje regiona i stvaranje proizvoda koji su atraktivni van ljetnje sezone. Suština je da turizam ne posmatramo kao sezonu, već kao sistem koji nudi različita iskustva tokom cijele godine i u tom smislu cjelogodišnja avio povezanost sa glavnim emitivnim trzistima Evrope je neophodna.
Biznis.me: Postoji li dovoljno sinergije između lokalne i državne vlasti?
P.Golubović:Sinergija postoji, ali i dalje nije na nivou koji zahtijeva kompleksnost turističkog sistema, što se često vidi kroz parcijalna i neujednačena rješenja. Upravljanje turizmom mora biti koordinisan proces, jer bez jasne vertikalne usklađenosti nema ni stabilnog ni održivog razvoja.
Pročitajte još:
Biznis.me: Vlada Crne Gore je usvojila Predlog Zakona o radu na stalnim sezonskim poslovima i time formalno uvela kategoriju stalni sezonski radnik. Može li taj model osigurati stabilnost na tržištu rada?
P. Golubović: Uvođenje kategorije stalnog sezonskog radnika svakako predstavlja važan institucionalni iskorak i treba ga posmatrati kao pozitivan signal – prije svega zato što je problem tržišta rada u turizmu konačno jasno prepoznat na sistemskom nivou. Međutim, teško je očekivati da jedno zakonsko rješenje, samo po sebi, može osigurati dugoročnu stabilnost. Problem radne snage u turizmu znatno je dublji i povezan je sa nizom faktora – od sezonalnosti i visine primanja, do opšte atraktivnosti rada u sektoru i odliva domaće radne snage. Zato ovaj model treba posmatrati kao korak u dobrom pravcu, ali ne i kao konačno rješenje. Stabilnost tržišta rada može se postići tek kroz širi, sistemski pristup koji podrazumijeva unapređenje uslova rada, jačanje domaćih kadrova i smanjenje izražene sezonalnosti turističkog sektora.
Biznis.me: Kriza na Bliskom istoku unosi nesigurnost u mnogim turističkim destinacijama, vidi li Crna Gora, kao zemlja koja je daleko od rata, priliku da ova sezona bude dobra?
P. Golubović: Krize ovog tipa uvijek imaju dvostruki efekat na turizam. Sa jedne strane, dio turističke tražnje se preusmjerava ka sigurnijim i stabilnijim destinacijama, što Crnoj Gori svakako otvara određeni prostor i može pozitivno uticati na sezonu. Međutim, to ne treba posmatrati kao razvojnu prednost, već kao kratkoročni kontekst. Dugoročna konkurentnost mora se zasnivati na kvalitetu ponude, dostupnosti i upravljanju destinacijom – a ne na okolnostima koje su van naše kontrole.
Biznis.me: Da li organizacija velikih muzičkih festivala može korigovati turističku sliku i produžiti sezonu?
P. Golubović: Veliki muzički festivali mogu imati značajnu ulogu u produženju sezone i jačanju vidljivosti destinacije, posebno u periodima predsezone i postsezone.
