Crna Gora ima more, ali ne i zaokruženu pomorsku ekonomiju

Crna Gora je mediteranska država po geografiji, istoriji i kulturi, ali po ekonomiji to još nije u punom smislu. Ima obalu, luke, pomorce, marine, kruzere, Boku Kotorsku, Bar, Kotor, Tivat, prirodnu vezu sa Italijom, blizinu Grčke i izlaz na jedan od najvažnijih pomorskih prostora Evrope. Ali još nema zaokruženu pomorsku ekonomiju koja od mora pravi sistem, a ne samo pejzaž.

Zašto je to tako, za Biznis.me, razgovarali smo sa dr Jovom Rabrenovićem sa Instituta ekonomskih nauka.

„Crnogorska privreda se snažno oslanja na more, ali ga ne koristi dovoljno kao logističku, industrijsku, trgovinsku i institucionalnu platformu. More je kod nas najčešće turistička slika: sezona, hoteli, apartmani, restorani, plaže, marine i nekretnine. U razvijenijim pomorskim ekonomijama more je mnogo više od toga: luka, pruga, brod, kontejner, carina, osiguranje, pomorsko pravo, servis, remont, akvakultura, obrazovanje, digitalna dokumentacija, regionalna trgovina i izvozna veza sa svijetom“, kazao je Rabrenović.

Zvanični podaci jasno pokazuju koliko je Crna Gora oslonjena na primorje. Prema preliminarnim podacima Monstata, u 2025. godini ostvareno je 2.728.564 dolazaka turista i 15.367.166 noćenja. Od ukupnog broja noćenja, 95,8 odsto ostvarili su strani turisti, a čak 92,6 odsto svih noćenja ostvareno je u primorskim mjestima. Rabrenović objašnjava da to nije samo turistička statistika, već ekonomska dijagnoza države koja živi od obale, ali još ne upravlja morem kao cjelovitom razvojnom infrastrukturom.

U strukturi noćenja po vrsti mjesta, statistika za 2025. pokazuje da je primorje imalo apsolutnu dominaciju: primorska mjesta imala su 92,6 odsto učešća, naspram 2,8 odsto za planinska mjesta.

„Ovi brojevi pokazuju da crnogorsko more već nosi ekonomiju, ali ne na način na koji bi moglo. Jedno je imati primorsku ekonomiju, oslonjenu na sezonu i potrošnju gostiju. Drugo je imati pomorsku ekonomiju, u kojoj se turizam povezuje sa logistikom, trgovinom, obrazovanjem, servisima, ribarstvom, akvakulturom, energetikom, digitalnim uslugama i međunarodnim transportom. Crna Gora je prvi model razvila mnogo više nego drugi. Zato zemlja danas ima paradoksalnu sliku: gotovo cijeli turistički impuls dolazi sa mora, ali pomorska privreda ne zauzima mjesto koje bi trebalo da ima u ekonomskoj strategiji države“, istakao je Rabrenović.

On napominje da je Strategija razvoja pomorske privrede 2020–2030. prepoznala taj problem.

„Vlada je taj dokument usvojila 2020. godine, zajedno sa Akcionim planom 2020–2021, i prvi put pokušala da pomorsku privredu posmatra kroz širi okvir plave ekonomije, a ne samo kroz luke i brodarstvo. Strategija obuhvata brodarstvo, lučke usluge, infrastrukturu, ljudske resurse i srodne djelatnosti koje se naslanjaju na more. Problem, međutim, nije u tome što Crna Gora nema dokument. Problem je što dokument nije pretvoren u dovoljno snažan, mjerljiv i kontinuiran sistem sprovođenja“, naglasio je Rabrenović.

Ističe da se to najjasnije vidi u Luci Bar.

„Bar je prirodna kapija Crne Gore prema Jadranu i jedina tačka koja može povezati more, prugu, drum, carinu, slobodnu zonu i regionalno tržište. Njegova vrijednost nije samo u obali i terminalima, već u mogućnosti da bude izlaz za dio robnih tokova Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosova i šireg zaleđa. Ali Luka Bar još nije postala regionalni logistički centar onog nivoa koji bi njena geografija sugerisala“, istakao je naš sagovornik.

Zvanični izvještaj Luke Bar za period januar–septembar 2024. pokazuje da je u tom razdoblju pretovareno 1.388.861 tona tereta. Struktura je još važnija od ukupne količine: rasuti tereti činili su 79,74 odsto, tečni tereti 14,96 odsto, a generalni tereti 5,29 odsto brodskog pretovara. Dvije vrste tereta, koncentrat bakra i boksit, same su činile 64,51 odsto ukupnog brodskog pretovara u tom periodu. To je slika luke koja radi, ali je i dalje snažno oslonjena na masovne terete i uzak broj robnih tokova.

„Rasuti tereti nijesu problem sami po sebi. Svaka ozbiljna luka ih ima. Problem nastaje ako se razvoj zadrži na njima. Prava vrijednost luke nastaje kada se oko tereta razvijaju skladišta, hladnjače, kontejnerski tokovi, Ro-Ro linije, distributivni centri, špedicija, servis, carinske usluge, digitalne procedure i pouzdana željeznička veza. Bez toga luka ostaje mjesto pretovara, a ne motor razvoja“, objasnio je Rabrenović.

Finansijski rezultat Luke Bar takođe govori o stabilnosti bez velikog proboja. U prvih devet mjeseci 2024. ukupni prihodi iznosili su 12,3 miliona eura, a neto dobit 896.845 eura, u odnosu na 237.420 eura u istom periodu 2023. godine. To je poslovno bolje, ali za stratešku imovinu takvog značaja nije dovoljno da bi se govorilo o transformaciji.

„Crna Gora, međutim, ne smije posmatrati Bar samo kroz sopstvene bilanse. Pravo pitanje je: zašto mala Slovenija, sa mnogo kraćim izlazom na more, preko Kopra pravi logistički sistem evropskog značaja, dok Crna Gora sa Barom još dokazuje da ima potencijal? Luka Koper je ključna uporedna tačka. Prema poslovnim informacijama Luke Koper za 2025. godinu, ukupni prihodi grupe iznosili su oko 380 miliona eura, a neto dobit 81,5 miliona eura. Ukupan pretovar je ostao na nivou od oko 23 miliona tona, dok je željeznica imala udio od 51 odsto u transportu tereta. To je suština slovenačke lekcije: luka nije samo obala, nego sistem zaleđa, pruge, tržišta, terminala, organizacije i dugoročne državne politike“, istakao je Rabrenović.

Naš sagovornik kaže da to poređenje nije uvedeno da bi se Crna Gora obeshrabrila, već da bi se ogolila suština jer Slovenija nema ogromnu obalu, niti mediteransku turističku sliku kakvu ima Crna Gora.

„Ima Koper kao funkcionalan sistem. Crna Gora ima Bar kao mogućnost, ali još nema sistem istog nivoa pouzdanosti, obima i integrisanosti. Hrvatska je druga važna lekcija. Ona ne pokazuje samo snagu jedne luke, nego mreže. Rijeka, Split, Zadar, Dubrovnik, trajektne veze, ostrvske linije, kruzing i nautički turizam čine složen pomorsko-turistički sistem. Hrvatski zavod za statistiku objavio je da je u hrvatskim morskim lukama u 2024. godini ukrcano i iskrcano 36,2 miliona putnika, dok je promet robe iznosio 20,9 miliona tona. U 2025. godini broj putnika ostao je na vrlo visokom nivou, 36,1 milion. To je za Crnu Goru važna poruka. Hrvatska ne živi od jednog modela. Ona kombinuje velike i srednje luke, unutrašnje morske linije, kruzing, trajekte, marine, ostrva, brodogradilišta, remontne kapacitete, nautičku potrošnju i evropske infrastrukturne projekte. Crna Gora, nasuprot tome, ima nekoliko snažnih tačaka, ali ih još nije pretvorila u mrežu“, istakao je Rabrenović, izdvojivši Kotor kao najvidljiviji primjer.

„Kružna putovanja su najatraktivniji dio pomorskog turizma za javnost. Veliki brod u zalivu stvara sliku uspjeha. Putnici izlaze, Stari grad se puni, vodiči rade, ugostitelji i trgovci ostvaruju promet, a destinacija dobija međunarodnu vidljivost. Ali kruzing se ne smije mjeriti samo brojem brodova i putnika. On mora biti upravljan kroz prihode, opterećenje prostora, saobraćaj, zaštitu UNESCO područja i odnos prema lokalnom stanovništvu“, naglašava sagovornik portala Biznis.me.

Prema Monstatu, u 2025. godini ostvareno je 496 kružnih putovanja stranih brodova u Crnoj Gori, sa 630.236 putnika. U 2024. godini bilo je 490 putovanja i 626.087 putnika.

„Kotor zato ne treba samo više kruzera. Kotor treba bolju ekonomiju kruzinga. Ako se ne mjeri koliko novca ostaje u lokalnoj ekonomiji, koliko se troši na zaštitu prostora i koliko se opterećuje grad, onda kruzing može postati privid razvoja. Turista koji dođe kruzerom nije isto što i turista koji ostaje više dana, plaća smještaj, večera, kupuje lokalne proizvode i kreće se kroz širi prostor destinacije. Kružna putovanja imaju vrijednost, ali samo ako su dio šire, pametno upravljane turističke i pomorske politike“, naglašava dr Jovo Rabrenović i dodaje da je najdinamičniji crnogorski pomorski segment danas nautički turizam. Prema Monstatu, u teritorijalno more Crne Gore u 2025. godini ušlo je 4.836 stranih plovila za razonodu, sport i rekreaciju. Od toga su 4.284 plovila doplovila morem, dok su 552 dovezena kopnom. Broj osoba koje su prispjele ovim plovilima iznosio je 25.800. Prema vrsti plovila, najviše je bilo jahti na jedra, 42,7 odsto, zatim motornih jahti, 40,9 odsto, dok su ostali plovni objekti činili 16,4 odsto.

„Nautički turizam je prostor u kojem Crna Gora zaista ima mediteransku vidljivost. Porto Montenegro, Portonovi, Luštica Bay i ostale marine promijenili su sliku dijela obale i uveli Crnu Goru u krug destinacija koje prepoznaje međunarodna jahting klijentela. Ali i tu postoji opasnost od pogrešnog zaključka. Nautički turizam nije razvojni uspjeh samo zato što se u marini vide skupa plovila. Prava vrijednost nastaje tek kada se oko plovila razviju domaći servisi: remont, snabdijevanje, gorivo, čarter, tehnička podrška, obuka, smještaj posade, pomorsko pravo, osiguranje, carinske usluge i lokalna proizvodnja“, objašnjava Rabrenović i naglašava da ako se u Crnoj Gori samo vežu jahte, zemlja prodaje prostor. Ako se oko njih razvijaju domaće firme i znanje, zemlja razvija industriju. To je razlika između luksuzne slike i ozbiljne pomorske ekonomije.Kao primjer navodi Italiju.

„Italija je u toj priči prirodni partner, ali i dokaz neiskorišćenosti. Bar i Bari su pomorski najlogičnije povezani. Apulija, Ankona, Bari i italijanska jadranska obala trebalo bi da budu jedan od glavnih ekonomskih mostova Crne Gore prema Evropskoj uniji. Međutim, pomorska veza sa Italijom i dalje je previše sezonska, nedovoljno robna i nedovoljno integrisana u širu ekonomsku politiku. Crnoj Gori nije dovoljno da ima povremenu putničku liniju; potrebna joj je stabilna jadranska veza koja povezuje putnike, vozila, robu, Ro-Ro transport, turizam, studente, malu privredu i logistiku“, ističe Rabrenović.

Spoljnotrgovinski podaci dodatno pokazuju slabost. Prema Monstatu, ukupna robna razmjena Crne Gore u 2025. godini iznosila je 5,03 milijarde eura. Izvoz robe bio je 572,3 miliona eura, a uvoz 4,46 milijardi eura.

Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je samo 12,8 odsto. To znači da Crna Gora uvozi skoro osam puta više nego što izvozi. More je povezuje sa tržištima, ali domaća ekonomija još nema dovoljno proizvoda, usluga i logističkih kapaciteta da tu povezanost pretvori u snažniji izvoz.

Naš sagovornik naglašava da Crna Gora nije samo mala ekonomija, već je mala ekonomija koja ima more, ali ga još ne koristi da promijeni strukturu robne razmjene. Napominje da su Italija i Grčka za Crnu Goru važni trgovinski i turistički prostori, ali u ekonomskom smislu još mnogo više funkcionišu kao dobavljači i destinacije nego kao dio crnogorske izvozne strategije.

„Grčka je posebno važna kao ogledalo, iako nije direktno uporediva sa Crnom Gorom po veličini. Prema UNCTAD podacima, Grčka je i dalje vodeća svjetska brodovlasnička zemlja po nosivosti flote, sa 16,4 odsto svjetskog kapaciteta početkom 2025. godine. To ne znači da Crna Gora treba ili može da kopira Grčku. Ali znači da mora razumjeti razliku između zemlje koja ima more i zemlje koja je od mora napravila sistem. Grčka pomorska ekonomija obuhvata brodovlasništvo, luke, trajekte, ostrvske veze, pomorsko pravo, osiguranje, bankarstvo, obrazovanje, remont i akvakulturu. Crna Gora od toga ima pojedine elemente, ali ne i povezanu arhitekturu“, kaže Rabrenović upoređuju sa druge strane sa Albanijom koja je, navodi, bliži i praktičniji regionalni pokazatelj.

„Drač je za Crnu Goru važan ne zato što ga treba posmatrati kao prijetnju, već zato što pokazuje da se južni Jadran infrastrukturno i logistički pomjera. Prema objavljenim podacima operatora luke Drač, u prvih sedam mjeseci 2024. godine ta luka je obradila oko 4,2 miliona tona tereta, uz rast od 15 odsto u odnosu na isti period prethodne godine. To je više nego što Luka Bar ostvari na godišnjem nivou. Zato pitanje nije da li Bar ima potencijal. Ima ga. Pitanje je da li se razvija dovoljno brzo u prostoru u kojem se i drugi kreću“, naglašava Rabrenović.

Da li Crna Gora ima sposobnost da more pretvori u sistem?

Prava dilema nije da li Crna Gora ima more. Ima ga. Nije ni da li ima tradiciju. Ima je. Nije ni da li ima potencijal. To je već dokazano. Prava dilema je da li ima sposobnost da more pretvori u sistem. Ako nastavi da ga koristi uglavnom kao turističku kulisu, Crna Gora će ostati ekonomija sezone, uvozne zavisnosti, skupih nekretnina i povremenih infrastrukturnih obećanja. Ako more poveže sa lukama, prugom, obrazovanjem, servisima, izvozom, digitalnim procedurama, ribarstvom, akvakulturom i regionalnom trgovinom, može postati mala, ali ozbiljna mediteranska ekonomija. More samo po sebi ne razvija državu. Razvijaju je institucije koje znaju šta sa morem rade. Crna Gora ima 295 kilometara razloga da to konačno shvati.