Holandija ima najbolji penzioni sistem na svijetu, prema novom Globalnom penzionom indeksu Instituta Marsh CFA za 2026. godinu, koji je uporedio 55 penzionih sistema koji zbrinjavaju oko dvije trećine svjetske populacije.
Holandija je osvojila 85,8 od mogućih 100 bodova, ispred Danske sa 84,1 i Islanda sa 84. Ovo su ujedno i jedina tri evropska sistema koja su dobila najvišu ocjenu A. Singapur, Izrael i Australija su također u istoj globalnoj kategoriji, izvještava Euronews, prenosi Poslovni.hr.
Najbliža nama Hrvatska je završila u Grupi B sa 66,1 bodom, što je stavlja na 27. mjesto među 55 analiziranih sistema. Među 19 evropskih zemalja uključenih u indeks, Hrvatska je 14., ispred Španije, Poljske, Italije, Austrije i Turske.
Ne radi se samo o veličini penzija
Indeks ne mjeri samo koja zemlja isplaćuje najviše penzije.
Svaki sistem se procjenjuje u tri široka područja: adekvatnost penzionih prihoda, dugoročna održivost i integritet i kvalitet upravljanja sistemom.
Adekvatnost nosi 40 posto ukupne ocjene, održivost 35 posto, a integritet 25 posto. Dakle, sistem s relativno velikodušnim penzijama ne mora nužno završiti visoko ako nema dovoljno stabilan način finansiranja budućih obaveza.
Najbolji pojedinačni rezultat za adekvatnost ove godine dat je Kuvajtu, Danska prednjači u održivosti, a Finska u integritetu.
Kombinacija dobrih rezultata u sva tri područja stavlja Holandiju na prvo mjesto četvrtu godinu zaredom.
Zašto Holandija prednjači?
Izvještaj opisuje holandski model kao robustan sistem u kojem državna penzija pruža osnovnu sigurnost, dok dopunski penzioni sistemi preko poslodavaca pokrivaju gotovo sve zaposlene.
Velika količina unaprijed akumulirane i dugoročno investirane penzione imovine dodatno pomaže u finansiranju budućih isplata, dok sistem takođe dobija visoke ocjene za regulaciju, upravljanje i zaštitu osiguranih osoba.
Istovremeno, Holandija provodi jednu od najvećih reformi svog penzionog sistema.
Prethodni penzioni sistemi, koji su se uglavnom zasnivali na unaprijed definisanim pravima, zamjenjuju se sistemom definisanih doprinosa u kojem će buduće penzije više zavisiti od uplaćenih doprinosa i prinosa ostvarenih njihovim ulaganjima.
Prelazak svih penzionih sistema na nova pravila mora biti završen najkasnije do 1. januara 2028. godine.
Kako se snalazi ostatak Evrope?
Nakon Holandije, Danske i Islanda, Švedska, Finska i Norveška postižu najbolje evropske rezultate, a slijede ih Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Francuska je osvojila 70,3 boda, Irska 69,7, Belgija 68,1, Njemačka 67,9, Portugal 67,3, Hrvatska 66,1, Španija 63,3, Poljska 58,4, Italija 57,4, Austrija 56,9 i Turska sa 46,6 bodova.
Razlike između zemalja postaju posebno vidljive kada se odvoje trenutna prava penzionera od pitanja da li ih sistem može dugoročno finansirati.
Španija, na primjer, postiže vrlo visokih 83 boda za adekvatnost penzija, ali samo 33 boda za održivost.
Francuska postiže čak 85 bodova za adekvatnost, ali samo 49,3 boda za održivost.
Ovo pokazuje da sistemi mogu pružiti relativno snažnu zaštitu današnjim penzionerima, a istovremeno imaju znatno nižu ocjenu za svoju sposobnost finansiranja takvog nivoa prava dugoročno.
Hrvatska: Stroga pravila, slabija održivost
Hrvatski rezultat je posebno zanimljiv kada se posmatra ispod ukupnog rezultata.
Hrvatska je dobila 61,6 bodova za adekvatnost prihoda od penzija, 58,3 boda za održivost i 84,2 boda za integritet sistema.
Integritet je daleko najbolje ocijenjeni dio hrvatskog sistema. Ova kategorija obuhvata regulaciju, upravljanje, zaštitu članova, komunikaciju i povjerenje u privatne penzione aranžmane.
S druge strane, održivost je najniže ocijenjeni podindeks Hrvatske. Na ovaj rezultat utiču, između ostalog, demografski trendovi, udio radno sposobnog stanovništva, nivo unaprijed finansirane penzione imovine i sposobnost sistema da dugoročno finansira buduća prava.
Hrvatski penzioni sistem zasniva se na tri stuba: prvom stubu međugeneracijske solidarnosti, obaveznoj individualnoj kapitalizovanoj štednji u drugom stubu i dobrovoljnoj štednji u trećem.
Za osigurana lica koja učestvuju u oba obavezna stuba, 15 posto njihove bruto plate uplaćuje se u prvi stub, a pet posto na lični račun u obaveznom penzionom fondu.
U poređenju s prošlogodišnjim izdanjem indeksa, hrvatska ocjena je niža.
Evropa ima problem sa starenjem stanovništva
Jedan od najvećih izazova nije specifičan samo za Hrvatsku ili južnu Evropu.
Ljudi u prosjeku žive duže i provode više godina u penziji, dok pad stope nataliteta znači da manje ljudi ulazi u radnu dob.
„Jedan od ključnih izazova za penzijske sisteme koji nemaju dovoljno prethodno akumulirane imovine je taj što će se broj penzionera u odnosu na broj radnika značajno povećati u narednim decenijama“, upozorio je Graham Pearce iz Marsha.
U sistemu tekućeg finansiranja, doprinosi današnjih radnika finansiraju današnje penzije. Kada broj penzionera raste brže od broja zaposlenih, povećava se i pritisak na zaposlene i državni budžet.
Zato se u glavnim evropskim ekonomijama vode i diskusije o starosnoj granici za penzionisanje, većoj dodatnoj štednji, finansiranim penzionim planovima i dužem zadržavanju starijih osoba na tržištu rada.
Hoće li Evropljani morati raditi duže?
Izvještaj upozorava da sistemi moraju odgovoriti na povećanje očekivanog životnog vijeka i porast udjela penzionera.
Mogući odgovori uključuju povećanje penzionog pokrića, jačanje finansiranja budućih obaveza, fleksibilniji prelazak s rada u penziju i prilagođavanje starosne granice za penzionisanje dužem i zdravijem životu.
Pročitajte još:
Veći prihodi sistema mogu zahtijevati i veće doprinose ili poreze, ali dio odgovora može biti i veća zaposlenost starijih osoba i šire uključivanje zaposlenih i samozaposlenih u dopunsku penzionu štednju.
Evropska komisija takođe podstiče razvoj dopunskih penzija uz javne sisteme. U septembru je ponovila da demografski pritisci rastu i da bi bez dodatne štednje neki građani mogli doživjeti značajan pad prihoda nakon penzionisanja.
Jedan od modela koje Komisija promoviše je automatsko uključivanje zaposlenih u dopunske penzijske sheme s mogućnošću isključivanja. Takav pristup trebao bi povećati broj ljudi koji gomilaju dodatnu penzijsku štednju tokom svog radnog vijeka.
Za zemlje koje trenutno imaju relativno velikodušne penzije, ali niske ocjene održivosti, izbor postaje sve teži tokom vremena.
Bez prilagođavanja, opcije su uglavnom ograničene na veće prihode putem doprinosa i poreza, duži radni vijek, veći udio unaprijed finansirane penzijske štednje ili promjene budućih penzionih prava.
Zato najbolje ocijenjeni penzioni sistem nije nužno onaj koji danas isplaćuje najviše penzije, već onaj koji istovremeno osigurava adekvatne prihode u starosti, dugoročnu održivost i pouzdano upravljanje sistemom.
