99 najuspješnijih srednjih preduzeća: Rast po svim najvažnijim kriterijumima – neto dobit uvećana za 14 odsto

Srednja preduzeća u Crnoj Gori imaju mnogo veći ekonomski značaj nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu njihovog broja.

To je segment koji predstavlja važnu „sponu“ između izrazito fragmentisane mikro i male privrede i velikih sistema: srednje firme imaju dovoljno zaposlenih, kapitala i organizacionih kapaciteta da mogu da realizuju veće investicije, razvijaju složenije proizvode i usluge, ulaze u lance dobavljača i posluju na regionalnim tržištima. Njihov značaj zato nije prvenstveno u brojnosti, već u produktivnosti, zaposlenosti, investicionom potencijalu i sposobnosti da generišu stabilan rast.

Srednja privredna društva imaju disproporcionalno važnu ulogu jer predstavljaju praktično jedini širi sloj domaćih kompanija koji može da preraste iz lokalnog u regionalni biznis.

Po djelatnostima, ukupna crnogorska poslovna baza najbrojnija je u trgovini, stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima, turizmu i ugostiteljstvu, građevinarstvu, informacijama i komunikacijama, saobraćaju i prerađivačkoj industriji; međutim, kod srednjih preduzeća je veća koncentracija u djelatnostima koje zahtijevaju veći broj zaposlenih i kapitala — trgovini i distribuciji, građevinarstvu, turizmu i hotelijerstvu, prerađivačkoj industriji, saobraćaju/logistici i energetici.

Slika srednje privrede Crne Gore jeste prilično slična obrascu u neposrednom okruženju, ali uz jednu veoma važnu razliku — crnogorsko tržište je mnogo manje i zbog toga je tipično srednje preduzeće relativno značajniji, ali i ranjiviji igrač.

Sličnosti i razlike u odnosu na zemlje regiona

Recimo, u Srbiji je baza srednjih kompanija vezana za znatno razvijeniju industriju – trgovinu, građevinarstvo i poslovne usluge – pri čemu sama struktura srpske privrede pokazuje dominantnu težinu usluga i trgovine, uz veliki industrijski i građevinski segment.

U Bosni i Hercegovini obrazac je sličan: srednja preduzeća se oslanjaju na trgovinu, prerađivačku industriju, građevinarstvo, transport i poslovne usluge, ali je industrijska komponenta izraženija nego u Crnoj Gori.

Hrvatska je, s druge strane, najbliži model po djelatnostima, ali je nekoliko koraka ispred po produktivnosti, kapitalizaciji i međunarodnoj integrisanosti. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuje da su u toj zemlji među najzastupljenijim područjima poslovanja trgovina, prerađivačka industrija, stručne i tehničke djelatnosti, građevinarstvo i smještaj/ugostiteljstvo.

Dakle, strukturna sličnost postoji: sve četiri zemlje imaju veliki uslužni sektor, trgovinu, građevinarstvo i prerađivačku industriju kao ključne nosioce srednje privrede. Razlika je u dubini tih sektora. Crna Gora je više oslonjena na turizam, trgovinu, građevinarstvo i usluge, dok Srbija i BiH imaju širu proizvodnu bazu, a Hrvatska dodatno koristi pristup jedinstvenom tržištu EU, razvijenije lance dobavljača i veći pristup kapitalu.

Zbog toga se crnogorska srednja preduzeća ne mogu posmatrati samo kroz domaće tržište: za njih je regionalizacija poslovanja praktično uslov dugoročnog rasta.

Dobre perspektive, ali treba ih iskoristiti

Perspektive srednjih preduzeća u Crnoj Gori su, stoga, istovremeno veoma dobre i veoma zahtjevne. Dobre su zato što će nekoliko dugoročnih trendova povećavati prostor za rast: infrastrukturne investicije, turizam sa većom dodatom vrijednošću, energetika i obnovljivi izvori, digitalizacija, logistika, građevinarstvo, prehrambena proizvodnja i sve veća potreba za lokalnim dobavljačima.

Posebnu šansu predstavlja približavanje Evropskoj uniji, jer srednje kompanije mogu postati domaći dobavljači većih regionalnih i evropskih sistema — ali samo ako podignu standarde kvaliteta, produktivnost, digitalizaciju i upravljanje. U tom smislu, najveći potencijal nije u tome da Crna Gora dobije još nekoliko stotina srednjih firmi koje će poslovati isključivo na domaćem tržištu, već da postojeće male firme prelaze prag od 50 zaposlenih i postaju regionalno konkurentne srednje kompanije.

Ključna prepreka biće dostupnost finansiranja, nedostatak kvalifikovane radne snage, visoki troškovi poslovanja, zavisnost od sezonske tražnje i relativno malo domaće tržište.

Srednja privreda može postati jedan od najvažnijih kanala kroz koji će se crnogorska ekonomija pomjerati od modela zasnovanog pretežno na potrošnji, turizmu i nekretninama ka produktivnijoj, izvoznije orijentisanoj i otpornijoj ekonomiji.

Ko su prvaci u ovoj veličini preduzeća?

Projekat 99 najuspješnijih, koji portal Biznis.me sprovodi u saradnji sa regionalnom bonitetnom kućom CompanyWall, i ove godine rangirao je najbolje predastavnike domaćih srednjih privrednih društava.

Posmatrano zbirno, 99 najuspješnijih srednjih preduzeća u Crnoj Gori generisalo je ukupno 2.097.880.715 eura prihoda, te ostvarilo 200.930.703 eura neto dobiti, sa 10.011 zaposlenih, i prosječnom dodatom vrijednošću po zaposlenom od 47.291 euro.

Sve navedene vrijednosti porasle su u odnosu na prethodno listiranje, prije godinu dana. Najznačajniji pomak uočan je pak kod rasta neto dobiti, koja je na godišnjem nivou uvećana za oko 14 procenata.

Ovakav rast predstavlja prijatno iznenađenje, za razliku od zbirnih rezultata koje su postigla velika preduzeća.

Među rangiranim preduzećima, po ukupnim prihodima izdvaja se Hifa Oil, ujedno i prvoplasirana kompanija na listi – sa 57.428.372 eura. Najveći dobitaš je Poliex, sa 15.366.698 eura, dok je najveću dodatu vrijednost po zaposlenom imala kompanija Terna Crna Gora, 645.895 eura na 13 zaposlenih.

Za Hifa Oil CG 2025. je bila uspješna prije svega zbog snažnog obima poslovanja i dobro postavljene pozicije na tržištu naftnih derivata. Kompanija je, prema podacima iz finansijskih izvještaja koje nam je dostavila bonitetna kuća CompanyWall, ostvarila 57,43 miliona eura prihoda i 1,317 miliona eura neto dobiti, uz prosječno 105 zaposlenih.

Njena prednost proizlazi iz kombinacije veleprodaje i maloprodaje: Hifa Oil CG distribuira dizel, benzin, TNG, bitumen i druge energente, dok kroz devet benzinskih stanica ima i direktan pristup krajnjim potrošačima. U tom smislu, uspjeh Hifa Oila u 2025. nije bio rezultat nekog naglog skoka profitne marže, koja je iznosila oko 2,35 odsto, već prije svega velikog obrta, stabilne potražnje za energentima, razvijene distributivne infrastrukture i sposobnosti da se posluje na relativno malom, ali prometnom crnogorskom tržištu.

Kod Poliexa je priča potpuno drugačija i mnogo izraženija: 2025. je bila godina izuzetno snažnog rasta profitabilnosti. Beranska kompanija, specijalizovana za proizvodnju eksploziva, inicijalnih sistema i hemijskih proizvoda, ostvarila je 30,38 miliona eura prihoda i čak 15,36 miliona eura neto dobiti. U odnosu na 2024, kada je neto dobit iznosila 4,27 miliona eura, riječ je o višestrukom povećanju profitabilnosti.

Ključ uspjeha treba tražiti u specifičnosti tržišta na kojem Poliex posluje: kompanija je pozicionirana u namjenskoj industriji i proizvodnji specijalizovanih hemijskih proizvoda, a istovremeno je 2025. nastavila da ulaže u nove proizvodne kapacitete, istraživanje i razvoj i tehnološko unapređenje. Sama kompanija je kraj 2025. opisala kao jednu od najuspješnijih godina u svojoj istoriji, uz realizaciju projekata novih pogona i jačanje međunarodne saradnje.

Dodatno, tokom 2025. pokrenute su aktivnosti povezane sa proizvodnjom amonijum-perhlorata, što pokazuje nastojanje da se proizvodni portfelj proširi i da se iskoristi rastuća međunarodna tražnja za odbrambenim i energetskim komponentama.

Metodologija

Prema računovodstvenoj definiciji koja je u našoj zemlji usklađena sa standardima Evropske unije, kroz Zakon o računovodstvu i Zakon o privrednim društvima, srednja preduzeća su ona koja imaju manje od 250 zaposlenih, ostvaruju ukupan godišnji prihod do 40 miliona eura ili imaju ukupnu godišnju bilansnu sumu (aktivu) do 20 miliona eura. Da bi se preduzeće klasifikovalo kao srednje, mora da ispunjava najmanje dva od tri navedena kriterijuma na dan bilansa, i to u dvije uzastopne poslovne godine.

Iz našeg godišnjeg rangiranja automatski su ispale firme koje su u likvidaciji, neaktivne ili u predstečajnom postupku, ili čiji neto dug (razlika između kratkoročnih obaveza i obrtne imovine) prevazilazi petostruku vrijednost EBITDA. Od rangiranih privrednih subjekata za našu jednačinu uspješnosti uzeti su ukupni prihodi, dobit, međugodišnji rast prihoda i dobiti, dodata vrijednost po zaposlenom, zaduženost, a njima su potom dodate različite ponderske vrijednosti, u cilju dobijanja najobjektivnije liste najuspješnijih.

Nabrojani parametri su potom uvršteni u posebnu matematičku formulu, gdje je svakom od njih dodijeljena različita ponderska vrijednost po važnosti. Primjera radi, kriterijum dodate vrijednosti po zaposlenom imao je najjači ponder, pa potom dobit i rast dobiti, a zatim prihodi i rast prihoda.