Dolaskom hladnijih dana raste interesovanje građana za nabavku ogrijeva, a pelet je i ove godine među energentima za koje vlada veliko interesovanje.
Prije nekoliko godina tona peleta koštala je oko 180 eura, posljednjih godinu-dvije cijene su bilježile značajne oscilacije, pa je dostizao i do 400 eura po toni, zbog čega je država početkom septembra uvela ograničenje maloprodajne cijene.
Sada je problem drugačiji. Kupci ne mogu doći do peleta, a prodavci ga izvoze.
Nakon brojnih primjedbi građana da je cijena peleta znatno skuplja u odnosu na početak godine, a posebno na nekoliko zima ranije, te da do peleta teško dolaze, Vlada je kroz inspekcijski nadzor kontrolisala proizvođače peleta i sa njima dogovorila korigovanje cijene kako bi sačuvali budžet korisnika, a sa druge strane omogućili nesmetano poslovanje. Ipak, oni koji pelet koriste za ogrijev tvrde da do njega teško dolaze, i da ih proizvođači uslovljavaju većom cijenom transporta.
Potražnja tog energenta posebno brine mještane sjevera Crne Gore, gdje se on najviše proizvodi, a kod kojih je zima, za razliku od ostalih djelova države, davno zakucala na vrata. U trenutku kada su mnoge životne namirnice poskupile, naši sagovornici su uvjereni da je riječ o vještačkom izazivanju nestašice peleta, kako bi imali razlog da povećaju cijene. Jelena iz Podgorice se, kaže, iz više razloga odlučila na grijanje peletom, da je brzo zažalila jer to nije nikad bilo jeftino.
„Ulaganje i prelazak na pelet sa grijanja na drva, podrazumijevalo je veliko ulaganje. Šporet, koji smo do tada koristili, prodali smo i kupili namjensku peć, radijatore i ostale tehničke uslove da bi grijanje počelo. Mislila sam da, osim što neću imati fizički zamor da unosim drva, biće jeftinije i čistije. Rado bi se sada vratila na drva jer kad sam promijenila način grijanja, metar cijepanih drva bio je 90 eura, ove zime isto ili deset eura skuplje zavisno od grada do grada, dok je tona peleta sa 150, prošle zime bila i do 400 eura. Sad je vlada donijela mjeru ograničenja cijene, ali peleta niđe na tržištu“, žali se naša sagovornica koja očekuje od Vlade da zabrani izvoz.
„Da mi je ova pamet nikad šporet na drva ne bi izbacila iz kuće. Moj ‘smederevac’ je bio čudo, grijali smo se, spremala ručak, sušila veš i svi bili oko vatre. Nijesam brinula oće li biti struje ili ne, za razliku od ove peći koja zavisi od struje“, požalila nam se Jelena koja već razmišlja kako da prezimi, a u sred novembra teško može promijeniti način grijanja.
„Prije dva dana kupio sam dvije klime i grijaću kuću od 70 kvadrata tako. Moji prijatelji kažu da im je proračun potrošnje jeftiniji od mojeg na pelet. Još da me neko uslovljava sa kupovinom za sopstveni novac i ucjenjuje, ne pristajem“, kaže naš sugrađanin Marko, nezadovoljan što je Vlada dozvolila da proizvođači peleta koji, tvrdi, imaju višestruku zaradu, upravljaju i uslovljavaju tržište.
Iz resornog ministarstva tvrde da je tona peleta u Crnoj Gori i dalje najjeftinija od svih evropskih država.
Uprkos tome, upozorili su proizvođače da će, ukoliko ne zadovolje potrebe domaćeg tržišta zabraniti njegov izvoz. O tome će se izjasniti Ministarstvo ekonomskog razvoja koje je zaduženo za unutrašnju i spoljnu trgovinu, ukoliko se situacija ne stabilizuje.
Podsjećamo, cijena peleta krenula je uzlaznom putanjom prije četiri godine kada je tona sa prethodnih 160 eura, zavisno od klase, u martu 2022. godine dostigla iznos od 220 eura, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije prodavan i do 400 eura, koliko je dostizao i u oktobru prošle godine.

Da bi spriječila nekontrolisano „divljanje“ cijena, Vlada je prije dva mjeseca donijela odluku o ograničavanju maloprodajnih cijena peleta za klasu A2 najviše 250 eura po toni, a klasu A1 najviše 270 eura. Te cijene uključuju PDV, a mjera važi do 30.juna 2027. godine.
To što je Vlada svojom mjerom ograničila skok cijena peleta, proizvođači su riješili na drugi način. Svoju računicu vide u izvozu, pa i ovako malo tržište na tom energentu, oko 30 odsto, ostavljaju bez snabdijevanja. Zbog toga su prije dvadesetak dana građani, u panici, počeli da prijavljuju da do peleta ne mogu doći, ili ne mogu kupiti dovoljnu količinu za zimu. Nadaju se da će mjera zabrane izvoza i ograničenja cijene, spasiti domaće tržište.
Crna Gora je prije šest godina proizvela oko 87 hiljada tona peleta, a izvezla 69 hiljada. Domaća potrošnja bila je oko 19 hiljada tona, pa su proizvođači, dvije godine kasnije navodili da imaju velike troškove proizvodnje što ih uslovljava na rast.
Ipak, proizvodnja je nastavila da raste, sa 107.040 hiljada tona u 2024. na 118.685 u prošloj godini.
Zabrana izvoza peleta još nije zvanična
Iako su iz resornog ministarstva kojim rukovodi Vladimir Joković najavljivali da će Vlada zvanično donijeti odluku o zabrani izvoza peleta, zbog nedovoljne količine za domaće tržište, do toga još nije došlo. Podsjećamo, takvu mjeru Joković je najavio 4. novembra, da bi samo osam dana kasnije, 12. novembra ponovio da će tražiti zabranu ako se proizvođači ne budu pridržavali dogovora o cijeni i snabdijevanju tržišta. Građani su sada na klackalici između očekivanja stabilizacije cijene i snabdijevanja tržišta peletom od strane domaćih proizvođača, do usvajanja odluke o zabrani izvoza ukoliko se neizvjesnost kupovine tog ogrijeva nastavi.
Crna Gora snabdijeva Kosovo peletom
Dok u Crnoj Gori cijena tone peleta, nakon limitiranja cijene, iznosi oko 270 eura, u Srbiji je od 360 do 410 eura, a u BIH za direktnu nabavku od proizvođača, potrebno je izdvojiti 325 eura. Tona peleta u Hrvatskoj košta 430 eura za A1 klasu, dok je druga jeftinija za 20 eura. U Sloveniji je najskuplje, do 530 eura po toni.
I dok sezona grijanja uveliko teče situacija od zemlje do zemlje različita. Crna Gora ima relativno nisku cijenu u poređenju sa regionom, ali se suočava sa nestašicom.
Proizvođači sa tim energentom snabdijevaju područje Kosova, gdje se tona kupuje i do 400 eura. Prema podacima kosovske carine o uvozu iz Crne Gore pokazuju da je za deset mjeseci iz naše zemlje izvezeno 11 i po hiljada tona peleta, a vrijednost uvezene robe iznosi 2,88 miliona eura. Iako nije zvanično potvrdjeno carinskom evidencijom, gradjani su prijavili da jedna velika fabrika sa sjevera prema Kosovu svakodnevno isporuči oko 75 tona peleta.
No, Crna Gora ne izvozi samo pelet prema Kosovu, tu su i Sjeverna Makedonija, Albanija, Srbija, Njemačka, Italija, pa čak i Kina. Tako je, recimo, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, prije dvije godine od izvoza na Kosovo prihodovano skoro 15 miliona eura, duplo manje od Sjeverne Makedonije, nešto manje od Albanije, skoro sedam miliona eura, a od Njemačke tri puta manje. Podaci pokazuju da je i dalje dominantno izvozno tržište Kosova na koje otpada oko 35 odsto izvoza.
Dok građani brinu da na vrijeme obezbijede ogrijev, ostaje pitanje da li će domaće tržište imati dovoljno peleta, hoće li cijene ostati u okvirima koje je propisala država. Od odgovora na to pitanje zavisiće i koliko će predstojeća zima biti finansijski zahtjevna za brojna domaćinstva.
I oni koji se griju na drva strahuju kako će kupovati drva, jer se veliki dio naših šuma izvozi, što legalno, a više nelegalnim putevima.
Pročitajte još:
Vlada još nije donijela nacrt zakona o prometu drveta i proizvoda od drveta, od kojeg se očekuje strožija kontrola porijekla drveta i elektronsko praćenje prometa. Nadaju se da će zahtjevi evropske uredbe EUDR, doprinijeti utvrđivanju da li je proizvodnja od drveta povezana sa krčenjem ili degradacijom šuma.
Podsjećamo da se Zakon o šumama primjenjuje skoro dvije godine, ali novo preduzeće Crna Gora šume još nije počelo da radi.
Vlada je ljetos donijela odluku da osnuje preduzeće, a minulog mjeseca izabrana Skupština i usvojeni Poslovnik o radu Skupštine i Statut preduzeća. Namjera je da predzeće preuzme nadležnosti i gazduje šumama u državnoj svojini uz napuštanje koncesionog modela, ali bi se bavili i gajenjem šuma, sječom, proizvodnjom i prodajom drvnih i nedrvnih šumskih proizvoda, izgradnje i održavanja infrastrukture. Ipak, situacija se već u startu komplikovala jer većina radnika iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima, neće da pređe u novo šumarsko preduzeće Crna Gora šume.
Već godinu čeka se podjela šumarskih nadležnosti , kroz krovni Zakon o šumama, ali do toga do danas nije došlo jer Zakon još nije primjenjiv.
U najavi je još jedna, treća, promjena zakona jer se dosadašnjim privrednici i sektor drvoprerade ne mogu dogovoriti da koriste šume po ugovorima koje su već potpisali, a prošle godine je, podsjećamo, zbog blokade doznake stabala, bila zaustavljena sječa i prodaja drveta u privatnim šumama. Zbog toga je prošle godine bilo i više protesta, a kako će početi naredna godina brzo će se „rasplesti“ jer pojedini predstavnici vlasti predlažu nove izmjene Zakona o šumama, kojim bi se ti poslovi do početka 2027. godine opet vratili Upravi. Kako je do kraja godine ostalo samo mjesec i po neuzvjesno je da li će se to i riješiti.















