Vlada Crne Gore ove sedmice bi trebalo da potpiše Memorandum o razumijevanju sa francuskom grupacijom Bouygues, čime bi bio otvoren proces pregovora o projektovanju i izgradnji gotovo 24 kilometra Jadransko-jonskog puta, na dionici od Čeva do petlje Krivošije. Iako memorandum ne znači automatski dodjelu posla, riječ je o prvom ozbiljnom koraku ka mogućem ulasku jednog od najvećih evropskih infrastrukturnih igrača u crnogorske projekte auto-puteva.
Bouygues nije nepoznato ime u evropskoj infrastrukturi. Riječ je o jednoj od najvećih francuskih industrijskih i građevinskih grupacija, sa poslovanjem koje obuhvata građevinu, puteve, energetiku i usluge, telekomunikacije i medije. Kompanija je osnovana 1952. godine, a danas je listirana na berzi u Parizu i dio je francuskog poslovnog vrha, prenosi portal Investitor.
Za Crnu Goru je najvažniji njen građevinski segment — Bouygues Construction i Colas, putarska i infrastrukturna kompanija u sastavu grupe. Upravo ta kombinacija projektovanja, civilnog inženjeringa, tunela, mostova, puteva, koncesija i dugoročnog održavanja čini Bouygues relevantnim za projekte poput Jadransko-jonskog auto-puta.
Grupa sa 56,9 milijardi eura prihoda
Prema finansijskim rezultatima za 2025. godinu, Bouygues grupa ostvarila je 56,9 milijardi eura prihoda. Aktuelni operativni profit iz aktivnosti iznosio je 2,65 milijardi eura, dok je neto dobit pripisana grupi dostigla 1,14 milijardi eura.
Grupa posluje u oko 80 zemalja i zapošljava oko 200.000 ljudi. Samo građevinski biznisi Bouyguesa — Colas, Bouygues Construction i Bouygues Immobilier — godišnje generišu oko 28 milijardi eura prihoda i zapošljavaju oko 97.000 ljudi.
Bouygues Construction, kao ključni dio grupe za velike infrastrukturne i građevinske projekte, posluje u više od 50 zemalja. Njegove aktivnosti obuhvataju zgrade, javne radove, mostove, tunele, podzemne objekte, energetske i industrijske projekte, kao i koncesije.
Za Crnu Goru je posebno značajno to što Bouygues nema profil samo izvođača radova, već kompanije koja često učestvuje u kompleksnijim modelima: projektovanje, izgradnja, finansijsko strukturiranje, koncesioni aranžmani, održavanje i dugoročno upravljanje infrastrukturom.
Hrvatska kao najbliža regionalna referenca
Najvažnija regionalna referenca za Crnu Goru je Hrvatska, gdje je Bouygues bio uključen u dva velika infrastrukturna projekta: Istarski ipsilon i novi terminal Aerodroma Zagreb.
Istarski ipsilon je jedan od najpoznatijih putnih projekata u Hrvatskoj. Riječ je o Y-obliku auto-putske mreže koja povezuje Umag, Rijeku i Pulu, sa oko 100 kilometara puta i desetinama inženjerskih objekata. Bouygues Travaux Publics je na tom projektu radio kroz više faza, uključujući zemljane radove, odvodnju, izgradnju 77 inženjerskih objekata, viadukte i petlje.
Jedna od novijih faza uključivala je i drugi tunelski otvor tunela Učka, izgradnju vijadukta, proširenje dionice na četiri trake i nove naplatne i priključne objekte. Vrijednost tog ugovora bila je 197 miliona eura, uz planirani rok od 42 mjeseca i do 450 radnika na gradilištu u vrhuncu radova.
Za Crnu Goru, koja na dionici Jadransko-jonskog auto-puta kroz zaleđe Boke, Krivošije i Čevo može očekivati zahtjevnu konfiguraciju terena, ova referenca je naročito važna. Bouygues je u Hrvatskoj radio upravo ono što bi moglo biti potrebno i u Crnoj Gori: putnu infrastrukturu kroz osjetljiv prostor, sa tunelima, vijaduktima, zaštitom biodiverziteta i složenom faznom izgradnjom.
Druga važna regionalna referenca je Aerodrom Zagreb. Bouygues Bâtiment International projektovao je i izgradio novi terminal u okviru 30-godišnje koncesije. Terminal ima 66.000 kvadrata, kapacitet do osam miliona putnika godišnje, 30 šaltera za čekiranje i osam izlaza za ukrcavanje. Projekat je uključivao i rekonstrukciju postojećih objekata, a radovi su izvedeni bez prekida aerodromskih operacija.
Hrvatski model pokazuje ono što bi i Crna Gora mogla razmatrati: ulazak velikog infrastrukturnog partnera ne mora značiti samo klasičnu gradnju iz budžeta, već i složeniji model u kojem se kombinuju finansiranje, projektovanje, izgradnja, upravljanje rizikom i dugoročno održavanje.
Veliki svjetski projekti: Od Pariza do Hong Konga
Bouygues ima portfelj koji daleko prevazilazi region. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Bouygues Travaux Publics učestvovao je u jednoj od najzahtjevnijih dionica projekta HS2, najvećeg transportnog infrastrukturnog projekta u toj zemlji. Dionica C1 obuhvata veliki vijadukt Colne Valley dug 3,4 kilometra i dvocijevni tunel Chiltern dug oko 16 kilometara.
U Francuskoj, kompanija je uključena u projekte Grand Paris Expressa, jednog od najvećih urbanih transportnih programa u Evropi. Na liniji 15 South, Bouygues Travaux Publics je vodeći član konzorcijuma za više velikih paketa radova, uključujući podzemne dionice, tunele i stanice.
U Aziji, među poznatim referencama nalazi se i most Hong Kong–Zhuhai–Macao, jedan od najprepoznatljivijih infrastrukturnih projekata u tom dijelu svijeta, koji je dio koridora dugog 55 kilometara preko estuarija Biserne rijeke.
U Grčkoj, Bouygues Bâtiment International sa lokalnim partnerom gradi Riviera Tower u Atini, stambeni neboder od 200 metara i 50 spratova, koji treba da postane najviša zgrada u Grčkoj i dio velikog projekta urbane regeneracije Ellinikon.
Najnoviji signal snage građevinskog segmenta stigao je iz Švedske, gdje je konzorcijum u kojem su Bouygues Travaux Publics i Colas Rail izabran za dio projekta East Link, nove željezničke veze južno od Stokholma. Ugovor obuhvata oko 36 kilometara pruge, velike zemljane radove, 28 mostova i tri vijadukta.
Šta Crna Gora može očekivati
Ako pregovori nakon memoranduma budu nastavljeni, Crna Gora od kompanije profila Bouygues može očekivati nekoliko stvari.
Prvo, ozbiljan inženjerski kapacitet. Jadransko-jonski auto-put kroz Crnu Goru nije jednostavan ravničarski projekat, već trasa koja će, zbog konfiguracije terena, gotovo sigurno zahtijevati veliki broj tunela, mostova, vijadukata, potpornih konstrukcija i osjetljivo uklapanje u prostor. Bouygues ima iskustvo upravo sa takvim objektima.
Drugo, evropski pristup projektovanju, bezbjednosti i zaštiti životne sredine. Francuske i velike evropske kompanije obično donose strože procedure, jaču kontrolu kvaliteta, standarde zaštite na radu i veći naglasak na održivost. To ne garantuje automatski ni nižu cijenu ni bržu realizaciju, ali može povećati institucionalni kvalitet projekta.
Treće, mogućnost složenijih finansijskih i ugovornih modela. Bouygues je u Hrvatskoj učestvovao u koncesionim projektima, a u svijetu često radi kroz modele koji kombinuju projektovanje, izgradnju, finansiranje, održavanje i upravljanje. Za Crnu Goru, koja ima ograničen fiskalni prostor i već veliko iskustvo sa skupim autoputskim projektima, upravo će model finansiranja biti jednako važan kao i izbor izvođača.
Četvrto, veće uključivanje domaće operative — ali samo ako država to ugovori. Velike međunarodne kompanije obično rade sa lokalnim podizvođačima, dobavljačima i inženjerima, ali nivo učešća domaćih firmi zavisi od ugovornih uslova, tendera, tehničkih zahtjeva i sposobnosti lokalnog tržišta.
Memorandum nije ugovor
Ipak, najvažnije je napraviti razliku između memoranduma i ugovora. Memorandum o razumijevanju je političko-poslovni okvir i signal namjere. On može otvoriti vrata tehničkim razgovorima, razmjeni podataka, definisanju modela saradnje i eventualnom pregovaranju o projektu, ali sam po sebi ne znači da je posao dodijeljen, da je cijena poznata ili da je finansiranje obezbijeđeno.
Pročitajte još:
Za Crnu Goru će ključna pitanja tek doći: koliko bi projekat koštao, da li bi se radio kroz tender, međudržavni aranžman ili javno-privatno partnerstvo, kako bi se finansirao, ko bi snosio rizik prekoračenja troškova, kakva bi bila uloga Monteputa i domaćih institucija, te koliko bi se brzo mogla pripremiti tehnička dokumentacija.
Prethodna iskustva sa velikim infrastrukturnim projektima pokazuju da se najskuplje greške dešavaju prije početka radova — u fazi projektovanja, ugovaranja, procjene rizika i finansijskog modela. Zato bi ulazak kompanije poput Bouyguesa mogao biti dobra vijest samo ako proces bude transparentan, tehnički utemeljen i finansijski održiv.
Strateški značaj za Jadransko-jonski pravac
Jadransko-jonski auto-put je zamišljen kao međunarodni koridor koji povezuje Srednju Evropu i sjever Italije sa Jonskim poluostrvom, preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Grčke. Kroz Crnu Goru bi trebalo da poveže granicu sa BiH, Grahovo, Čevo, Podgoricu i dalje pravac prema Albaniji, uz djelimično preklapanje sa budućim i postojećim dionicama autoputa Bar–Boljare.
Dionica od Čeva do petlje Krivošije, o kojoj se sada govori, bila bi jedan od prvih konkretnih koraka ka zapadnom dijelu tog koridora. Njena gradnja bi imala značaj ne samo za tranzit, već i za bolju povezanost Boke, Nikšića, Cetinja i centralnog dijela države.
Zato najava memoranduma sa Bouyguesom ima širi značaj od jedne dionice. Ona pokazuje da Vlada pokušava da za ključne infrastrukturne projekte uključi velike evropske kompanije i potencijalno diversifikuje model gradnje, nakon dominantnog kineskog iskustva na prvoj i drugoj dionici autoputa Bar–Boljare.
Međutim, tek će naredni mjeseci pokazati da li je riječ o realnom projektnom partnerstvu ili još jednom memorandumu koji najavljuje velike radove, ali ne obezbjeđuje njihovu stvarnu realizaciju.
