Bivšim radnicima Solane „Bajo Sekulić“ iz Ulcinja, nakon dvije sedmice blokade saobraćajnice Ulcinj-Bar, policija je zabranila dalje okupljanje. Predstavnik Sindikata, bivši radnik, Saša Mitrović, za Biznis.me je kazao da je to vid gušenja sindikalnih prava u borbi za „golu“ egzistenciju.
„Protest je bio jedini način da skrenemo pažnju na sebe, kad već drugačije ovako niko za nas neće da čuje“, kazao je Mitrović napominjući da im stečajna uprava duguje oko 900.000 eura na ime neisplaćenih zarada i doprinose za oko pet i po godina staža.
Radnici Solane bili su aktivni u svojim zahtjevima i minulih godina. Tako su zimus održali sastanke u Skupštini Crne Gore i resornim Ministarstvima no, od toga, tvrdi, vajde nije bilo, istako je naš sagovornik napominjući da stečaj traje 21 godinu, onaj klasični 15 godina, a potraživanja, uvjeren je Mitrović, u nekoj ladici čekaju rješenje.
Naš sagovornik se pita, što treba da se desi da u Vladi shvate da su oni živi, mada ima i onih koji više nijesu, a plaši se da će takvih biti dosta jer se iscrpljuju psihički i fizički.
„Mi smo ljudi koji sada imaju po 60 i kusur godina. Prinuđeni smo da radimo razne fizičke poslove, uprkos bolestima svih nas ponaosob. Familije moramo izdržavati…“, naglašava i pita se do kad će izdržati.
Mitrović ističe da radnici ne žele nikom da prave problem, ali da su prinuđeni na radikalizaciju mirnih protestnih okupljanja, koja su im ugušena.
Podsjećamo, Odluku o blokadi saobraćajnica radnici su jednoglasno donijeli tačno prije godinu, na zboru povodom 20 godina od uvođenja reorganizovanog stečaja u najstarijem ulcinjskom preduzeću. Isto su učinili i ove godine, ali je trajalo kratko, jer su ih iz Uprave policije obavijestili da je zabranjeno okupljanje.
Život na rate
Bivši radnici Solane dio svojih potraživanja, zadnji put, primili su u martu prošle godine i od tada ni centa, iako je na računu firme pred novu godinu, tvrdi sindikalni predstavnik, bilo oko 40 hiljada eura, koje je stečajni upravnik namijenio za isplatu radnicima kao dio potraživanja.
„Ni od toga ništa, jer je odlukom sudskih izvršitelja, taj iznos skinut sa računa u korist nasljednika bivše, sada pokojne izvršne direktorice Solane, a sve na osnovu sudske odluke kojom je tužena Solana, i mora da isplati nasljednicima ukupno 120.000 eura”, kazao je Mitrović.
Naglašava da su radnici zatečeni odlukom suda, za koju su kasno saznali.
“U vrijeme bivšeg menadžmenta,iz hangara je 2010. godine nestalo oko 30.000 tona soli, nakon čega je uprava smijenjena, pa mi nije jasno kako se nekom može nadoknaditi šteta, ako je on prije toga napravio mnogo veću“, objašnjava MItrović, uvjeren da je presuda donijeta na osnovu falsifikovanih odluka Odbora direktora.
Svoje navode potkrepljuje time što im, uprkos insistiranju, stečajni upravnik nije dostavio ni presudu,ni žalbu.
Upitan da li će uključiti tužilaštvo, Mitrović je kazao da ne ne očekuju reakcije tužilaštva i suda, jer kao i do sada što se tiče Solane Ulcinj, „ništa nijesu uradili kako valja.“ On podsjetća na ukupan dug od četiri i po miliona eura, u što su uključena i potraživanja radnika.
“Da ima volje, sve se to moglo riješiti. Mi radnici smo spremni da se to riješi na civilizovan način, jer za državu to nije velika cifra, i uostalom poglavlje 27 za pristup EU, Crna Gora ne može zatvoriti dok u cjelosti ne riješi pitanje Solane”, naglasio je Mitrović.
Nadao se, kaže, da će nakon razgovora, sa novim stečajnim sudijom Ivanom Kovačevićem i stečajnim upravnikom Milošem Popovićem, njihovi problemi biti riješeni.
„Uprkos volji obje strane, rješenje se ne vidi, jer sve zavisi od dužine trajanja sudskog postupka s obzirom da je imovina Solane u katastru upisana na ime države. To otvara staro pitanje ko će upravljati Solanom, jer ne može biti formirano novo, dok se ne riješi pitanje starog preduzeća“, objašnjava Mitrović i podsjeća da su Vlada i Opština Ulcinj, suvlasnici novog preduzeća u formiranju. Da bi novo krenulo, prvo se mora ugasiti ili likvidirati staro preduzeće, a to se može uraditi pod uslovom da se izmire svi dugovi i izađe iz stečaja.
„Svemu tome prethodi isplata duga akcionarima koji su većinski vlasnici preduzeča u stečaju“ istakao je Mitrović.
„Stečajna uprava ima problem i sa žiro-računom, koji je na više od 100.000 eura blokiran zbog pravosnažne sudske presude Osnovnog suda u Baru. Predložili smo prodaju dijela imovine kako bi izmirili naša potraživanja, s obzirom da smo mi povjerioci prvog reda“, kazao je Mitrović navodeći da radnici imaju saznanje da je završen Statut novog preduzeća koje će umjesto Nacionalnih parkova upravljati Solanom, ali da oni neće dozvoliti da u krug fabrike uđe novi menadžment dok se njima ne izmire potraživanja.
I solane u regionu pred brojnim izazovima
I u Hrvatskoj je posljednjih decenija nastala velika promjena u strukturi tržišta soli. Iako su solane u Ninu, Stonu i Pagu simboli vjekovne proizvodnje, domaća industrija se suočava se s ozbiljnim izazovima – od nedostatka kapaciteta i visoke cijene proizvodnje do sve snažnijeg pritiska uvozne soli iz jeftinijih tržišta, ocjena je analitičara.
Prije desetak godina Hrvatska je godišnje uvozila oko 100 hiljada tona soli, dok je domaća proizvodnja iznosila tek 20 hiljada tona. Statistika pokazuje je da je taj nesrazmjer još veći, zbog povećane potražnje za industrijskom soli, posebno onom za posipanje cesta i hemijsku industriju koje domaći proizvođači ne mogu ponuditi u dovoljnim količinama.
Zbog toga je porastao uvoz iz zemalja poput Tunisa, Alžira, Maroka, Egipta, ali i evropskih država: Poljske, Austrije i Slovenije. Glavni razlog je konkurencija u cijeni, jer su troškovi proizvodnje u solanama na Mediteranu i sjevernoj Africi znatno niži, sa kojima se hrvatske solane ne mogu takmičati u masovnoj proizvodnji i globalnim razmjerama.
Pročitajte još:
Prema dostupnim podacima, Evropska unija godišnje proizvede oko 60 miliona tona soli, od čega je samo tri odsto morska so, dok preostalih 97 odsto čini kamena so dobijena rudarenjem.
I dok je domaća proizvodnja bazirana na morskoj soli, koja se dobije isparavanjem morske vode u plitkim bazenima solana, procesom koji zavisi od toplih klimatskih uslova i dugim sušnim periodima, kamena so se dobija iz podzemnih naslaga soli, a zemlje poput Njemačke, Poljske, Austrije i Rumunije imaju značajne rezerve takve soli, što omogućava masovnu proizvodnju i snabdijevanje tržišta.
