Solana „Bajo Sekulić“ iz Ulcinja već dvije decenije nalazi se u stečaju, a preduzeće nakon obustavljanja proizvodnje soli nema prihoda iz kojih bi moglo izmiriti dugovanja. Zato bi izglasavanje Zakona u Skupštini Crne Gore riješilo njihova očekivanja i konačno počela isplatila potraživanja.
Nadu da bi to moglo da se realizuje brzo dao je poslanik Ilir Čapuni koji je Zakon o obeštećenju radnika Solane predao u skupštinsku proceduru. Tim dokumentom traži se rješavanje višegodišnjeg problema neisplaćenih potraživanja iz 2009. i 2010. godine za 146 bivših zaposlenih.
„Svaki euro smo zaradil svojim znojem na poljima soli, a vrijednost dugovanog novca sada je znatno niža u odnosu na taj period. Ali, sada više ne možemo upoređivati već je cilj da nam se isplati“, kazao je za Biznis.me bivši radnik Solane, Saša Mitrović.
Prisjeća se priča starijih kolega, i perioda dok je on radio, kako je poslovao nekadašnji gigant i bred industrije soli.
Prvi bazeni ulcinjske solane izgrađeni su između 1926. i 1934. godine i od tada berba soli tekla je planiranom dinamikom. Do 2013. godine, kada je bila i posljednja berba soli, ulcinjska Solana samo dva puta nije realizovala sakupljanje bijelih kristala, i to: 1943. godine zbog rata i 1964. godine kada su kiše istopile već prikupljenu so. Prije trinaest godina uslijedilo je masovno otpuštanje radnika i zatvaraje fabrike. Tome je prethodio programirani stečaj 2005. godine, a osam godina kasnije uveden je klasični stečaj.
Taman toliko traje radnička borba za naplatu zarađenog, pa bi nakon više od deceniju bivši radnici solane „Bajo Sekulić“ mogli konačno dobiti novac koji čekaju.
Bivše radnike, iako istrošene psihički i finansijski od čekanja pravde, obradovala je vijest da je njihov sugrađanin, Ilir Čapuni, iskoristio svoju političku funkciju i predao Skupštini prijedlog zakona kojim je predviđeno da se iz državnog budžeta izdvoji 950 hiljada eura za obeštećenje zaposlenih čija su potraživanja priznata u stečajnom postupku a nijesu namirena zbog prestanka proizvodnje i neriješenih imovinskih odnosa.
Predviđeno je da se isplata izvrši u 24 mjesečne rate.
„Nadamo se da će naša borba dobiti epilog, a posebno nakon inicijative, prije par dana, da se Zakon stavi u proceduru. Očekujem 10-15 dana da ta tačka dođe na dnevni red i da se napokon to riješi“, istakao je Mitrović.
Podsjetio je da se neisplaćene zarade odnose na potraživanja iz 2009. i 2010. godine , a novac čeka 146 bivših zaposlenih.
„Iznosi koje bivši radnici potražuju značajno se razlikuju. Pojedini čekaju svega nekoliko stotina eura, dok drugi očekuju znatno više.Prije dvije godine nas 60 radnika, bivših zaposlenih, dobili smo po 2.700 eura,to je bila zasluga stečajnog upravnika Miloša Popovića, koji nam je pomogao da Fond rada isplati po 2.700, a da se za taj iznos umanje naša potraživanja. Na osnovu naše male analize 20 odsto radnika, od tih 146, dobiće 80 odsto novca, to su ti koji su ranije pošli. Njima se duguje manji iznos, gotovo simbolični, od 135 do 400 eura. To u ovom slučaju znači da će oni biti isplaćeni. Mi ćemo tražiti da se isplati taj iznos u cjelni, jer nemoguće je 135 eura podijeliti na 24 rate, pa ćemo tražiti da se da se ovi mali iznosi isplate iz dva-tri puta.“
I njegov kolega Agim Cuca, počeo je kao mladić da radi na poljima Soli, a sada umjesto prikupljanja bijelih kristala, na prostoru nekadašnje fabrike čuva biodiverzitet Solane.
„Sa 18 godina počeo sam da radim u Solani „Bajo Sekulić“ i na tim poljima sam i danas, ali drugim poslom. Angažovan sam od strane Nacionalnih parkova, koji su prvi ugovor o zakupu ovog prostora potpisali 2016, godine kako bi se sačuvala zaštita biodivirziteta“, ispričao nam je Agim.
Vijest da će, konačno, dobiti davno zarađeno znači mu, ali svjestan je, kaže, da ta vrijednost novca, tada i danas nije ista.
Pročitajte još:
„Taj novac sam ja zaradio prije 20 godina. Ako danas čekamo deset ili šest hiljada tada je bilo 20 hiljada, možda i više, ali naravno da to nama znači“, ističe Agim i upozorava da Nacionalni parkovi Crne Gore nijesu potpisali novi ugovor sa stečajnom upravom, a radnici kako kaže već tri mjeseca rade bez zarada.I on je jedan od njih.
„Ovo je treći mjesec bez plate da radimo“, naglašava naš sagovornik i ističe da je održavanje pumpnih stanica značajno je za ovaj prostor.
Pumpe izbacuju višak vode sa terena i kada je potrebno dovode morsku vodu . Prekid njihovog rada mogao bi da ugrozi uslove nophodne za održavanje biodiverziteta.
Rješenje za dugoročno upravljanje solanom očekuje se od zajedničkog preduzeća koje su osnovali Opština Ulcinj i Vlada Crne Gore.Iako je osnivanje formalno pokrenuto preduzeće još nije počelo da funkcioniše.
