Gasovi i hemikalije koje se oslobađaju paljenjem upotrijebljenih guma su izuzetno toksični za ljudsko zdravlje i veoma štetni po životnu sredinu pa su usvojene izmjene krivičnog zakonika veliki iskorak i mogu značajno doprinijeti rješavanju problema paljenja guma i opasnog otpada, ali same po sebi nijesu dovoljne, kazao je u razgovoru za Biznis.me biolog Vuk Iković.
„Da bi zakon dao rezultat, neophodna je brza i koordinisana saradnja inspekcije, policije, tužilaštva i sudstva. Mora se znati ko izlazi na teren, ko prikuplja dokaze i ko pokreće postupak“, ističe Iković i naglašava da se paljenjem otpada problem ne uklanja, već se pretvara u zagađenje vazduha, zemljišta, vode i zdravlja čovjeka.
Biznis.me: Kakve su reakcije institucija nakon prijavljivanja?
V. Iković: Godinama prijavljujemo iste lokacije, dok reakcija institucija često izostaje ili nas iste te institucije prijavljuju policiji jer snimamo kako otpad gori u njihovm dvorištu. Zato su ove izmjene važan alat, ali će njihov pravi efekat zavisiti od toga da li će se zakon dosljedno primjenjivati na terenu. I sve da imamo čarobni štapić za otpadne gume, bez političke volje nijedno rješenje neće dati rezultat. Spalionice su skup sistem, a Crna Gora je malo tržište za takvu investiciju.
Biznis.me: Koja su jeftinija rješenja?
V. Iković: Postoje jeftinija i održivija rješenja: odvojeno sakupljanje, reciklaža, izvoz guma kao sirovine i njihova prerada u građevinske i druge proizvode. Kontrolisano energetsko korišćenje može biti dio sistema, ali ne bi trebalo da bude prvo rješenje. Prvo moramo urediti sakupljanje i iskoristiti ono što se može reciklirati i ponovo upotrijebiti.
Biznis.me: Zbog Vaših jasnih, kritičkih stavova, kao aktivista u borbi za očuvanje životne sredine, često se meta kritika, ali i privođenja. Da li je danas situacija bolja, razumiju li donosioci odluka ekološki aktivizam drugačije ili ga i dalje doživljavaju kao političko pitanje?
V. Iković: Nije rijetkost da sam i sam više puta završavao u policiji zbog aktivizma, od ukazivanja na protivzakonito korišćenje državne imovine do zaštite građana i prirode od zagađenja. Ipak, mislim da smo kao društvo napravili određeni pomak. Danas mnogo više ljudi pita zašto institucije ne rade posao za koji su plaćene i zašto problemi godinama ostaju neriješeni. To je važno, jer promjene počinju onda kada građani traže odgovornost.
Problem je što se kritika i dalje često doživljava kao napad, umjesto kao upozorenje i prilika da se problem riješi. Kada nema rezultata, najlakše je diskreditovati onoga ko na problem ukazuje, ali nijedan napad na mene nije riješio problem tj. spaljivanje guma, vodosnabdijevanje niti očistio Zetu. Kritika nije ni politički hir ni lični sukob, jer kad je riječ o zagađenju, to je moralno, zdravstveno i ekološko pitanje. Institucije bi, ističe, aktiviste trebalo da vide kao saradnike i korektiv, a ne kao protivnike.
Biznis.me. Kako komentarišete nedavno pokrenuti program usitnjavanja guma i njihov izvoz u Srbiju. Osim ekološkog, očekuje se i finansijska dobit?
V. Iković: Problem je jednostavan: građani i preduzetnici će gume donositi na Deponiju ako za njihovo odlaganje ne moraju dodatno da plaćaju. Ako neko već donosi sirovinu od koje Deponija može imati finansijsku korist, najmanje što uprava može da uradi jeste da tu sirovinu preuzme bez naknade. Danas vulkanizer za predaju jedne tone otpadnih guma opštinskom preduzeću mora da plati oko 200 eura. Po istom osnovu građani moraju da plate vulkanizeru da gume ostanu ko njega. Time se, zarad male naknade, neodgovorni dodatno podstiču da gume bacaju ili pale.
Rješenje vidim da komunalno preduzeće besplatno preuzima otpadne gume od vulkanizera, a vulkanizer od građana. Taj lanac bi izgledao ovako: Građanin je zamijenio gumu, ne plaća njeno odlaganje, Deponija dobija sirovinu za preradu ili izvoz, a priroda ostaje bez otpada.
Biznis.me: Da li su u slučaju nelegalnog odlaganja najviše „targetirane“ vulkanizerske radnje, i je li teško utvrditi ko to radi?
V. Iković: Vulkanizerske radnje jesu važna karika u sistemu, jer se kod njih otpadne gume najčešće prvo prikupljaju, ali problem i rješenje se ne može svesti samo na njih.
Institucije mogu znatno lakše utvrditi tok otpadnih guma ako uvedu jasnu evidenciju preuzimanja, ovlaste komunalna preduzeća da ih redovno sakupljaju i spriječe prodaju metalne žice bez dokaza o porijeklu. Upravo ta žica često ukazuje na spaljivanje guma radi izdvajanja metala. Dakle, nije riječ o problemu koji je nemoguće riješiti, već o tome da li postoji volja da se povežu inspekcija, komunalna preduzeća, policija i sudstvo. Kada sistem funkcioniše, moguće je pratiti gdje gume nastaju, ko ih preuzima i gdje završavaju.
Biznis.me: Koji je grad po tome najviše pogođen?
V. Iković: Najviše su pogođeni gradovi sa najvećim brojem stanovnika i najintenzivnijim prometom ljudi i robe, jer veći obim saobraćaja znači i veću potrošnju, a samim tim i veću količinu otpadnih guma. Zato je ključno uspostaviti sistem koji prati koliko je guma uvezeno, gdje su prodate, ko ih je preuzeo nakon upotrebe i gdje su završile. Kada postoje evidencija, odgovornost i kontrola toka otpada, ovaj problem se može riješiti u veoma kratkom roku. To nije izmišljanje novog modela. Takav sistem je već predviđen zakonom. Nedostaje samo politička volja da se on primijeni u praksi, kroz rad institucija, a ne kroz konferencije za medije.
Biznis.me: Kakve su posljedice paljenja guma po ljudsko zdravlje i životnu sredinu?
V. Iković: Paljenje guma ozbiljno ugrožava i zdravlje ljudi i životnu sredinu. Dim sadrži opasne čestice koje izazvaju otežano disanje, pad funkcije pluća, genetičke promjene ipovećan rizik od različitih oboljenja, uključujući kancer. Ovo je sve dokazano brojnim višegodišnjim naučnim istraživanjima. Posljedice trpi i priroda. Dim stresira životinje, slabi njihov imuni sistem i otežava ishranu i kretanje. Posebno su ugroženi insekti od kojih zavisi oprašivanje biljaka, a samim tim i proizvodnja hrane jer bez oprašivanja nema dovoljno voća i povrća. Čestice koje ostaju nakon paljenja završavaju i u zemljištu i vodi. To je posebno važno na Ćemovskom polju, ispod kojeg se nalaze značajne podzemne vode.
Sve što ispustimo u vazduh ili ostavimo na tlu na kraju se vraća kroz vodu, hranu i zdravlje ljudi. Zato zaštita građana podrazumijeva i razumijevanje prirodnih procesa. Gume se mogu zbrinuti bezbjedno, ali samo kroz organizovano sakupljanje, skladištenje, reciklažu i kontrolisani tretman. Crna Gora nema deponiju za opasni otpad, a ni Glavni grad nema odgovarajući centar za njegov tretman. To su preduslovi za posebni i opasni otpad. Ukoliko to ne postoji posljedice neće snositi samo ova, već i generacije poslije nas.
Biznis.me: Da li je teško utvrditi ko baca gume?
V. Iković: Nije teško ako sistem funkcioniše i ako postoji evidencija o tome koliko je guma ušlo na tržište, ko ih je prodao, ko ih je preuzeo i gdje su završile. Ako takve evidencije nema, onda je utvrđivanje odgovornosti znatno teže. Problem je i što zagađen vazduh ne boli odmah. On je tihi zagađivač, pa njegove posljedice često primijetimo tek nakon dužeg vremena, kao što pušač zbog problema sa plućima najčešće završi kod ljekara tek poslije nekolike godine izloženosti dimu.
Biznis.me: Kakve su kazne bile do sada za počinioce?
V. Iković: Suština nije samo u visini kazne, već u njenoj stalnoj i dosljednoj primjeni. Sporadične i neujednačene kazne ne odvraćaju počinioce, naprotiv, stvaraju utisak da se rizik isplati. Zato je važno da svaka institucija uradi svoj dio posla, od evidencije i inspekcijskog nadzora do policije i tužilaštva. Ako sistem reaguje na vrijeme, u mnogim slučajevima nećemo ni doći do krivičnog postupka, jer će paljenje guma biti spriječeno prije nego što nastane šteta.
Institut za javno zdravlje i ministarstvo upozoravaju na opasnost od paljenja guma
Da kontrola auto servisa i vulkanizerskih radnji može dati dobar rezultat pokazuje prošlogodišnja akcija kada je novoformirani organ Direktorat za inspekcijski nadzor samo u jednom mjesecu kod 192 inspekcijska nadzora auto-servisa i vulkanizerskih radnji pronašao 10,8 hiljada otpadnih guma.
Tada je subjektima nadzora ukazano da otpadne gume treba da predaju sakupljaču koji ima dozvolu Agencije za zaštitu životne sredine za sakupljanje te vrsta otpada, kao i da su oni postupili po ukazima. Iz resornog ministarstva su saopštili da su ti konkretni i mjerljivi rezultati snažan podstrek intenzivnoj i kontinuiranoj borbi protiv ekološkog kriminala i očuvanju prirodnih resursa, budući da je odlaganje i paljenje otpadnih guma u prirodi.
Pročitajte još:
Iz Instituta za javno zdravlje upozoravaju da se paljenjem guma stvara čitav dijapazon zagađivača.
„Svi ovi zagađivači mogu uzrokovati značajne kratkoročne i dugoročne zdravstvene efekte. Važno je i znati da u prosjeku jedna guma sagori za 50 minuta što dovoljno govori o stepenu zagađenja koje se oslobađa paljenjem. U zavisnosti od dužine i stepena izloženosti, efekti po zdravlje mogu varitati od iritacije kože, očiju i sluznice, negativnog efekata na organe za disanje, centralni nervni sistem pa sve do nastajanje tumora. Nadalje, dokazano je da nekontrolirano sagorijevanje guma može imati višestruko veće štetno djelovanje u odnosu na sagorijevanje drveta ili uglja u kontrolisanim uslovima“, upozoravaju iz Instituta za javno zdravlje i izdvajaju ugrožene kategorije stanovništva, u prvom redu djecu.
„Osim djece, starijih ljudi i pojedinaca koji su ranjiviji na štetne hemikalije koje se oslobađaju paljenjem guma u odnosu na opšte stanovištvo. Žene koje doje mogu preko masti u mlijeku prenijeti štetne hemikalije koje udišu na dijete, te djeca tokom dojenja mogu biit izložena većim koncentracijama zagađivača nego u bilo kojem drugom razdoblju u životu“, navode iz IJZ i upozoravaju da zagađenje životne sredine nastaje putem zagađivanja svih puteva prenosa – vazduha, vode i zemljišta.
Važno je znati da se prema procjenama stučnjaka spaljivanjem gume oslobađa značajna količina ulja te se spaljianjem oko 100 guma oslobodi oko 25 litara ulja koji može zagaditi životnu sredinu ako se adekvatno ne sanira.
