Crna Gora godinama predstavlja energetiku kao jednu od svojih najvećih razvojnih šansi. Sunce, vjetar i voda trebalo bi da donesu sigurnije snabdijevanje, nove investicije i snažniju ekonomiju. Između prirodnog potencijala i koristi koju građani osjećaju, međutim, i dalje stoje godine pripreme, administrativni postupci i obećanja čiji se konačni učinak tek očekuje.
Ulaganja postoje. Krnovo i Možura proizvode električnu energiju, Gvozd je u maju 2026. pušten u probni rad, a programi Solari donijeli su hiljade krovnih elektrana. Opravdano je, ipak, pitanje da li brzina realizacije, domaće zapošljavanje i ukupni ekonomski efekti odgovaraju potencijalu zemlje i vrijednosti najavljivanih poslova, prenosi Pobjeda.
Osnivanje kompanije, obezbjeđivanje lokacije i potpisivanje sporazuma važne su razvojne faze. Stvarna vrijednost projekta postaje vidljiva kada elektrana počne da proizvodi, domaće firme dobiju poslove, a država i opštine ostvare prihode. Upravo je ta veza između investicionih najava i javne koristi često nedovoljno objašnjena.
UAE i Masdar: od međudržavnog sporazuma do konkretnih projekata
Važno mjesto u novim energetskim planovima zauzima saradnja sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Dvije vlade potpisale su 8. novembra 2025. u Abu Dabiju Sporazum o saradnji u oblasti energetike. Njime su obuhvaćeni obnovljivi izvori, modernizacija infrastrukture, skladištenje energije i tehnologije zelenog vodonika. Zakon o potvrđivanju sporazuma Skupština je, nakon vraćanja na ponovno odlučivanje, ponovo izglasala 19. marta 2026. godine.
Saradnja EPCG sa emiratskom kompanijom Masdar dobila je poseban poslovni okvir. Nakon januarskog dogovora o razmatranju zajedničkog preduzeća, u aprilu 2026. potpisan je sporazum o njegovom formiranju, uz ravnopravne vlasničke udjele od po 50 odsto i predviđeno sjedište u Nikšiću. Partnerstvo obuhvata solarne i vjetroelektrane, hidroenergiju i različite oblike skladištenja električne energije. Masdar pritom već ima investiciono prisustvo u Crnoj Gori kroz ulaganje u Krnovo iz 2018. godine.
Partnerstvo je tokom 2026. dobilo i konkretnije projektne obrise. Prema zvaničnoj objavi UAE, potpisani su sporazumi o zajedničkom razvoju solarnih elektrana Štedim, snage 115 megavata, i Krupac, snage 35 megavata. Dogovoreno je i razmatranje projekata reverzibilnih hidroelektrana ukupne snage veće od 400 megavata. Širi cilj partnerstva jeste razvoj do dva gigavata obnovljivih kapaciteta.
Zato ovu saradnju više nije dovoljno opisivati samo kao opštu najavu interesa. Postoje sporazumi i imenovani projekti. Ipak, cilj od dva gigavata predstavlja razvojnu ambiciju, a potpisani dokumenti sami po sebi ne potvrđuju da su svi kapaciteti finansirani, izgrađeni i priključeni na mrežu.
Za javnost će presudni biti uslovi realizacije: koliko ulaže EPCG, kako se raspodjeljuju rizici i dobit, koje obaveze preuzima država i koliko poslova dobijaju domaće firme. Uz očekivanu proizvodnju potrebno je objaviti rokove, troškove priključenja, način finansiranja i projekcije prihoda. Tek tada će se moći procijeniti stvarna vrijednost ovog partnerstva za građane.
Briska gora kao cijena izgubljenog vremena
Briska gora ostaje jedan od najupečatljivijih primjera raskoraka između najava i rezultata. Solarna elektrana predstavljana je kao investicija vrijedna oko 210 miliona eura, a početak proizvodnje ranije je najavljivan za kraj 2021. godine. Uslijedila su odlaganja i aneksiranje ugovora, da bi Vlada u septembru 2024. poništila odluku o dugoročnom zakupu zemljišta.
Takvi slučajevi pokazuju koliko priprema projekta i pravna sigurnost utiču na njegov ishod. Izgubljeno vrijeme znači odloženu proizvodnju, pripremne troškove i slabljenje povjerenja javnosti. Precizan iznos propuštene koristi zahtijeva posebnu računicu, ali godine zastoja nijesu donijele obećanu energiju i prihode.
Krnovo, s druge strane, potvrđuje da se veliki projekti mogu realizovati uz obezbijeđeno finansiranje i organizovan put do izgradnje. Za vjetropark snage 72 megavata obezbijeđeni su krediti međunarodnih finansijskih institucija.
Gvozd predstavlja novi značajan korak. Objavljena vrijednost prve faze iznosi 82 miliona eura, uz očekivanu godišnju proizvodnju od oko 150 gigavat-sati. Puštanje u probni rad važno je za povećanje domaćih kapaciteta, dok će konačnu ekonomsku ocjenu dati stvarna proizvodnja, troškovi finansiranja i održavanja te ostvareni prihodi.
Velika investicija ne znači i veliki broj radnih mjesta
Možura posebno jasno pokazuje razliku između vrijednosti ulaganja i neposrednog zapošljavanja. Vjetroelektrana snage 46 megavata otvorena je 2019. kao investicija vrijedna 90 miliona eura. Prema podacima navedenim za period do kraja 2025, proizvela je približno 753,5 gigavat-sati, dok je razlika u cijeni isplaćena kroz podsticaje iznosila oko 15 miliona eura. Oba pokazatelja važna su za procjenu javne koristi.
Kompanija Možura Wind Park imala je, prema dostupnim poslovnim podacima, prosječno tri zaposlena u 2024. godini. U 2025. ostvarila je oko 12 miliona eura prihoda i 1,4 miliona eura neto dobiti, dok broj zaposlenih za tu godinu nije pouzdano utvrđen.
Neposredna zaposlenost ne obuhvata nužno radnike spoljnih firmi angažovanih na održavanju, obezbjeđenju i drugim poslovima. Ipak, ove brojke pokazuju zašto privremena radna mjesta tokom gradnje treba jasno odvojiti od trajne zaposlenosti nakon početka proizvodnje.
Savremene elektrane su automatizovane nove čak i pod upravljanjem AI i mogu stvarati značajnu vrijednost sa malim brojem zaposlenih. Zbog toga njihov razvojni doprinos treba mjeriti i kroz proizvodnju, poreze, domaće nabavke i sigurnost snabdijevanja. Teško je, međutim, očekivati da same zamijene industrijske pogone koji zapošljavaju stotine ljudi ili zaustave iseljavanje.
Prihod kompanije nije isto što i doprinos domaćem bruto domaćem proizvodu, kao što ni njena dobit nije prihod državnog budžeta. Potpuna slika zahtijeva podatke o novcu koji ostaje u zemlji kroz zarade, poreze, zakup i domaće dobavljače, zajedno sa podsticajima i troškovima koje projekat stvara sistemu.
Solari i domaća proizvodnja: korist bliža građanima
Programi Solari nude model u kojem korist može biti neposrednije vidljiva. Prema podacima izvođača iz septembra 2026, postavljeno je više od 11.000 krovnih elektrana ukupne snage oko 110 megavata.
Domaćinstva i preduzeća tako mogu dio potrošnje pokriti sopstvenom proizvodnjom. Kolika će biti stvarna ušteda zavisi od cijene sistema, otplate, održavanja, proizvodnje i uslova obračuna energije.
Za domaću ekonomiju posebno je važno povezivanje energetskih ulaganja sa proizvodnjom u zemlji. Izrada konstrukcija u Željezari za solarne elektrane na Kapinom polju primjer je mogućnosti da dio investicione vrijednosti ostane domaćim preduzećima. Za tu lokaciju u septembru 2026. objavljena je fazna izgradnja kapaciteta ukupne snage oko 40 megavata. Kapacitet u izgradnji, ipak, treba jasno odvojiti od onog koji je priključen i proizvodi struju.
Puni efekti solarne elektrane Bogetići takođe se tek očekuju. Za projekat je objavljeno izdavanje građevinske dozvole, dok investitor najavljuje početak rada 2028. i uključivanje baterijskog skladištenja. Pouzdan javni podatak o budućem broju stalnih zaposlenih nije utvrđen. Projekat prate i protivljenja Crkve ali i opština što je veliki izazov.
Baterije mogu povećati korisnost solarne proizvodnje pomjeranjem isporuke dijela energije u druge sate. Njihova ekonomska vrijednost zavisiće od izvedenog sistema, troškova i tržišnih uslova.
Isti kriterijum treba primijeniti na najavu Renexije i Sistem-MNE o ulaganjima od približno 1,2 milijarde eura. Memorandum predstavlja poslovnu namjeru, dok procjena njene ostvarivosti zahtijeva pojedinačne projekte, raspodjelu ulaganja i potvrdu finansiranja. Podatak da je Sistem-MNE u 2025. imao prosječno devet zaposlenih opisuje postojeću kompaniju, a ne buduću zaposlenost na najavljenim projektima.
Mreža i postojeće elektrane dio su iste računice
Energetski razvoj zavisi i od mreže. CEDIS je za digitalizaciju distributivnog sistema i pametna brojila ugovorio finansiranje do 35 miliona eura, a krajem 2025. objavljen je tender za prvu fazu sistema daljinskog nadzora i upravljanja.
Pročitajte još:
Efekti takvih ulaganja trebalo bi da se pokažu kroz brže otkrivanje kvarova, manje prekida i efikasniji rad. Za građane i privredu to može biti jednako važno kao izgradnja novih elektrana.
Posebno treba posmatrati rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja, za koju je objavljen iznos od oko 70 miliona eura. Riječ je o ulaganju u nastavak rada i ekološko unapređenje postojećeg izvora. Ono samo po sebi ne obezbjeđuje zamjenu za proizvodnju iz uglja.
Crnoj Gori zato je potreban javni pregled energetskih investicija koji jasno odvaja najavljeno, finansijski ugovoreno, izgrađeno i pušteno u rad. Uz svaki veliki projekat trebalo bi objavljivati proizvodnju, privremena i trajna radna mjesta, domaće nabavke, poreze, podsticaje i troškove koje preuzima elektroenergetski sistem.
Sporazumi sa UAE i partnerstvo sa Masdarom proširuju razvojne mogućnosti. Njihov uspjeh, kao i uspjeh ostalih energetskih ulaganja, mjeriće se ostvarenim rezultatima. Građanima su potrebni pouzdanije snabdijevanje, održivi javni prihodi, poslovi za domaća preduzeća i korist koju mogu da prepoznaju u sopstvenom životu.
