Njemačka razmatra penzionu reformu koja bi punu penziju učinila ovisnom o 45 godina uplate doprinosa, što bi moglo podstaći radnike s univerzitetskim obrazovanjem da rade do 75. godine.
U debati o reformi njemačkog penzionog sistema pojavio se predlog da puna penzija više ne bi bila vezana za određenu dob, već za 45 godina uplaćenih doprinosa. U praksi, ova jednostavna ideja mogla bi značiti da bi neki akademski obrazovani radnici mogli u punu penziju otići tek sa 75 godina, piše portal Mojevrijeme.hr.
Prijedlog je iznio ekonomista Jens Südekum, lični savjetnik njemačkog ministra finansija Larsa Klingbeila. Prema toj ideji, osoba koja je počela raditi sa 18 godina mogla bi se penzionisati bez odbitaka sa 63 godine nakon 45 godina uplate doprinosa u penzioni sistem. Međutim, neko ko je počeo raditi sa 30 godina, zbog dugog perioda studiranja i kasnijeg ulaska na tržište rada, mogao bi dobiti punu penziju tek sa 75 godina.
Duži rad se već nagrađuje
Südekum smatra da trenutni sistem nije dovoljno pravedan prema onima koji su rano počeli raditi i decenijama uplaćivali doprinose. On pita zašto bi neko ko je počeo raditi sa 30 godina mogao da se penzioniše sa istih 67 godina kao i neko ko je počeo raditi kao tinejdžer. Ovo, smatra on, ignoriše stvarnu dužinu radnog vijeka.
Međutim, Institut za njemačku ekonomiju u Kölnu, poznatiji kao IW, odbacuje takvu logiku. Njihov stručnjak Jochen Pimpertz upozorava da njemački sistem već nagrađuje duži rad. Penzije se obračunavaju prema bodovima: oni koji rade duže i zarađuju više akumuliraju više bodova i dobijaju veću penziju.
Prema podacima njemačkog penzijskog osiguranja, osiguranici sa najmanje 45 godina uplate doprinosa primaju u prosjeku 26 posto veću penziju od onih sa između 35 i 44 godine staža. Za nove penzionere u 2024. godini, ova razlika je bila još veća i iznosila je oko trećine.
Visokoobrazovani ljudi teško akumuliraju 45 godina
Poseban problem s priedlogom se vidi upravo kod onih koji su studirali. Ako je redovna starosna granica za penzionisanje oko 66 ili 67 godina, visokoobrazovana osoba teško može akumulirati 45 godina doprinosa. IW navodi ilustrativan primjer: inženjer bi morao steći diplomu sa 21 godinom da bi akumulirao punih 45 godina staža do redovne starosne granice za penzionisanje. Za mnoge karijere, ovo je jednostavno nerealno.
U praksi, ovo bi sistem pretvorilo u neku vrstu „akademske penzije sa 75 godina“, iako se formalno ne bi tako zvala. Radnici koji su ranije ušli na tržište rada bili bi u boljem položaju, dok bi oni s dužim obrazovanjem morali raditi znatno duže ako bi željeli izbjeći odbitke.
Stariji radnici ne bi mogli popuniti praznine
Kritičari takođe upozoravaju na tranzicijski problem. Radnici s višedecenijskim stažem planirali su svoju penziju prema važećim pravilima. Takođe su vezali privatnu štednju, dopunsku penzijsku štednju, radne planove i životne odluke za istu starosnu granicu. Ako bi se pravila naglo promijenila i pune penzije bile vezane za broj godina uplate doprinosa, stariji zaposleni ne bi imali dovoljno vremena da nadoknade praznine u svom radnom stažu.
Pročitajte još:
Dodatni problem bi bili ugovori o radu. U Njemačkoj mnogi ugovori propisuju da radni odnos prestaje kada se dostigne redovna starosna granica za penzionisanje. Ako bi puna starosna granica za penzionisanje zavisila od individualnog broja godina uplate doprinosa, poslodavci i zaposleni bi morali u svakom slučaju provjeriti kada osoba zapravo može da se penzioniše bez smanjenja.
Problem je demografija
IW kaže da se glavni problem penzionog sistema ne može riješiti prebacivanjem tereta sa jedne grupe radnika na drugu. Njemačka, kao i mnoge druge evropske zemlje, ima sve nepovoljniji odnos zaposlenih i penzionera. Sve manje osiguranih osoba finansira sve veći broj penzija.
Stoga, tvrde ekonomisti, debata o tome da li visokoobrazovani ljudi trebaju raditi duže od drugih ne rješava fundamentalni problem. Penzioni fond se neće stabilizovati samo zato što su prava unutar generacije drugačije raspoređena. Pitanje koje se ne postavlja je: može li se održati trenutni nivo penzija ako ljudi ne rade duže?
IW smatra da bi politika trebala prestati stvarati sve složenije modele i javno reći ono što se najčešće izbjegava u diskusijama o penzijama: ili će svi morati raditi duže, ili će penzije biti niže.
