Njemačka sada posjeduje druge najveće rezerve zlata na svijetu, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država – više od 3.350 tona zlatnih poluga, čija se tržišna vrijednost procjenjuje na nevjerovatnih 440 milijardi eura.
Ove zlatne rezerve su direktno naslijeđe poslijeratnog „ekonomskog čuda“, perioda u kojem je tadašnja Zapadna Njemačka pretvorila svoja potraživanja u zlatne poluge unutar Bretton Woods sistema kroz ogromne trgovinske suficite. Zlato je tada služilo kao ultimativni dokaz snage njemačke marke i njene nezavisnosti od političkih pritisaka, narativ koji se nastavio i danas, uprkos uvođenju eura, prenosi Poslovni.hr.
Ali vremena se mijenjaju, a s njima i pritisci na nacionalne budžete, što postavlja pitanje da li zlato treba zauvijek ostati zaključano u trezorima dok se zemlja suočava s potrebom za masovnim investicijama i finansijskom stabilizacijom.
Neki njemački političari zagovaraju prodaju određene količine zlata kako bi se omogućile hitne intervencije u njemačkoj ekonomiji. Ovaj potez bi rasteretio domaćinstva i kompanije pogođene inflacijom i finansirao strateške projekte koji su ključni za dugoročnu konkurentnost njemačke industrije.
S druge strane, Bundesbank ostaje nepokolebljiva u svojoj odbrani zlatnih rezervi, tretirajući ih kao svetinju koja se ne smije dirati osim u slučaju potpunog kolapsa monetarnog sistema. Za centralne bankare zlato nije obična imovina, već posljednje sredstvo protiv finansijske destabilizacije i geopolitičkih rizika.
Debatu o njemačkim zlatnim rezervama dodatno komplikuje činjenica da se trećina ovog bogatstva i dalje nalazi izvan granica zemlje, u američkim trezorima u New Yorku, što kod nekih njemačkih političara izaziva sumnje u stvarnu kontrolu nad nacionalnim bogatstvom u slučaju globalnog sukoba ili prekida transatlantskih veza.
Pročitajte još:
„U svakom slučaju, Njemačka ne bi bila prva od velikih ekonomija koja bi posegnula za zlatnim rezervama kako bi stabilizovala budžet. Rusija i Turska su to već učinile ranije ove godine, prodavši zajedno više od 25 tona“, kaže Saša Ivanović, vlasnik i predsjednik Zlatnog centra iz Hrvatske.
I dok se tržište nosi s kratkoročnim oscilacijama i medijskim naslovima, pametni kapital tiho teče prema fizičkom zlatu jer prepoznaje da će se, kada se završi institucionalna rasprodaja, cijena neminovno vratiti na svoje prirodne nivoe. Dovoljno je pogledati bilo koji dugoročni grafikon kretanja cijene zlata, koji pokazuje da, uprkos kratkoročnim fluktuacijama, cijena zlata raste na dugi rok.
„Zlato koje Njemačka ili bilo koja druga velika sila eventualno pusti u opticaj neće nestati, već će završiti u rukama novih ekonomskih sila ili privatnih investitora koji razumiju da je ovo trenutak preraspodjele bogatstva u kojem se određuje ko će biti pobjednik sljedećeg ekonomskog ciklusa“, zaključuje Ivanović.
