Bilo je to sasvim obično jutro, 26. juna 1974. godine, u jednom supermarketu u Ohaju. Kupac je na kasu stavio mali paket žvakaćih guma Wrigley’s Juicy Fruit. Ništa u tom prizoru nije nagoveštavalo revoluciju, osim jednog detalja – kasirka nije ručno ukucala cijenu. Umjesto toga, paket je prošao preko staklenog prozora sa crvenim svjetlom, čuo se kratak „bip“ i transakcija je bila završena. Bio je to prvi proizvod u istoriji skeniran pomoću univerzalnog koda proizvoda (UPC), danas svima poznatog kao barkod.
Ono što danas uzimamo zdravo za gotovo, kao neizostavni dio svake kupovine, rezultat je decenija naučnih eksperimenata, tehnoloških prepreka i, neočekivano, vjerskog skepticizma. Danas se širom svijeta svakodnevno skeniraju milijarde barkodova, a ovaj jednostavni niz crno-bijelih linija postao je nevidljiva kičma globalne ekonomije, prenosi Euronews.
Inspiracija na pijesku Majamija
Priča o barkodu zapravo počinje mnogo prije te junske zore u Ohaju. Još 1949. godine, pronalazač Džo Vudland sjedio je na pijesku plaže u Majamiju, razmišljajući kako da riješi problem sporih redova na kasama. Inspiraciju je pronašao u onome što je već znao – Morzeovoj azbuci.
Dok je prstima povlačio linije po pijesku, Vudland je shvatio da bi, umjesto tačaka i crta koje se koriste u telegrafiji, mogao da koristi vertikalne linije različitih debljina. Njegova prva verzija dizajna bila je kružna – niz koncentričnih krugova koji su podsjećali na metu. Ideja je bila da skener može da očita kod iz bilo kog ugla, bez obzira na to kako je proizvod okrenut. Vudland je prijavio patent 1949. godine, a dobio ga je 1952. godine. Ipak, svijet tada još uvijek nije bio spreman za njegovu viziju.
Čekajući laser: Tehnološki jaz od dvije decenije
Iako je ideja bila genijalna, Vudland se suočio sa problemom koji često prati velike vizionare: tehnologija njegovog vremena nije mogla da prati njegov um. Krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog vijeka nije postojao praktičan način da se takav kod očita. Sistemi za osvjetljavanje i procesiranje informacija bili su preveliki, preskupi i neefikasni.
Bile su potrebne još dvije decenije da se kockice slože. Izum lasera 1960. godine otvorio je potpuno nove mogućnosti za tehnologiju skeniranja, pružajući usko, precizno svijetlo koje je moglo da „razlikuje“ tanke od debelih linija. Istovremeno, razvoj mikroprocesora omogućio je da računari postanu manji i pristupačniji prodavnicama.
Konačno, kružni dizajn, iako vizuelno zanimljiv, pokazao se kao težak za štampanje jer se mastilo često razlivalo. Tada na scenu stupa drugi inženjer IBM-a, Džordž Lorer. On je ponovo dizajnirao kod, dajući mu pravougaoni oblik koji danas poznajemo – niz pruga sa 12 cifara koje kriju informacije o proizvođaču i samom proizvodu.
„Žig zvjeri“ i teorije zavjere
Uprkos očiglednim prednostima koje je barkod doneo – brže kase, precizno vođenje zaliha i manje grešaka, njegov ulazak u prodavnice nije prošao bez otpora. Za dio potrošača, ovaj tehnološki novitet bio je sve samo ne praktičan alat.
Sedamdesetih godina, pojavom barkoda, raširio se talas straha motivisan religijskim tumačenjima. Određene grupe su u nizu crnih linija i brojeva videle „žig zvjeri“ opisan u biblijskoj Knjizi Otkrivenja. Prema biblijskom tekstu, zvijer koja će se uzdići iz zemlje ostaviće znak na čovječanstvu, bez kojeg niko neće moći da „ni kupuje ni prodaje“. Poseban fokus bio je na broju 666, za koji su mnogi teoretičari tvrdili da se krije u svakom barkodu kao tajni kod koji razdvaja sekcije cifara.
Pročitajte još:
Iako su se barkodovi štampali na konzervama graška i paketima žvaka, a ne na čelima ili rukama ljudi, protesti su bili stvarni. Džordž Lorer, čovjek koji je dizajnirao moderni oblik barkoda, godinama je primao pisma gnjevnih ljudi. Jedno od njih bilo je posebno bizarno – stiglo je preporučeno, a pošiljalac je tvrdio da je lično Satana, pitajući Lorera kako se osjeća kao njegov saradnik.
Nasljeđe koje traje
Džordž Lorer preminuo je 2019. godine u 94. godini života. Do kraja života, uprkos tome što mu je bilo pomalo zabavno, bio je umoran od odgovaranja na pitanja o povezanosti barkoda sa brojem 666. Te teorije je uvijek nazivao „smiješnim“, naglašavajući da je u pitanju čista matematika i inženjerska logika namjenjena olakšavanju svakodnevice.
Danas, pedeset godina nakon onog prvog skeniranja u Ohaju, barkod se razvio u QR kodove i RFID tagove, ali originalni UPC dizajn i dalje opstaje. Od malog paketa žvaka na kom se prvi put pojavio, do najskupljih luksuznih automobila, barkod ostaje simbol modernog doba – podsjetnik kako jedna ideja sa pijeska može postati globalni standard, uprkos svim tehnološkim preprekama i urbanim legendama.
