Prošle su tri decenije od kada je, uoči jednog predizbornog obećanja, tadašnji premijer Crne Gore poručio sa Cetinja: „Da Oboda nema, gradili bismo novi”. Ubrzo nakon toga, nema ni starog ni novog.
Prvi je propao nakon što je uništen i opljačkan, a novi nije ni počeo. Bivši radnici tog giganta u industriji proizvodnje rashladnih uređaja, sa sjetom se sjećaju dana provedenih u cetinjskoj fabrici. Imali su, kažu, brojne poslovne prostore po ondašnjoj Jugoslaviji, koji su, tvrde prodavani i poklanjani, kao i zemljište i placevi.
Slučaj je stigao i do Vrhovnog državnog tužioca, gdje se, prema njihovim saznanjima, i zadržao u nekoj od ladica.
Skupština Prijestonice Cetinje je tokom 2019. godine, u skladu sa programom razvoja za tu godinu, usvojila Odluku o kupovini dijela imovine Elektroindustrije Obod u stečaju, a procijenjena vrijednost iznosila je 2,5 miliona eura.
Jedini su oni i dostavili ponudu i od tada su se ređali bezuspješni pokušaji prodaje, i propadanje se nadvilo nad fabrikom, što ljudskim nemarom, otimanjem, ali i zubom vremena, fabrika je nestajala pred očima onih koji su je gradili.
Toliko je bila zapuštena da se nije vidio ni spomenih osnivača Oboda, Petra Sinanovića Nagiba.
Nekadašnji gigant, koji je bio motor privrednog razvoja grada pod Lovćenom, ali i države, ostao je u sjećanju samo onih koji su radili, i malobrojnih domaćinstava koja još uvijek čuvaju frižider ili zamrzivač iz perioda velike proizvodnje. Frižideri sa Cetinja nadživjeli su fabriku osnovanu 23. februara 1953. godine.
Na početku su iz pogona izlazili sapuni, paste za cipele, a kasnije je počela proizvodnja fluoroscentnih svjetiljki, a potom frižidera i kombinovanih hladnjaka. Vrlo brzo cetinjska fabrika postala je prepoznatljiv brend, a frižideri su prodavani u svim krajevima Jugoslavije, u 12 evropskih zemalja i u Americi. Deceniju od osnivanja iz fabrike je izašlo trideset hiljada frižidera, što je duplo više u odnosu na godinu ranije.
Obod je imao pogon i u Beranama, u industrijskoj zoni na Rudešu, u kojem je bilo zaposleno i do sto radnika. Zatvoren je 2008. godine, a mašine i oprema otišli su u staro gvožđe. Oni koji se prisjećaju pogona kažu da je oprema bila dobra i žale što je mnogo toga odnijeto iz hala, a ostatak vremenom propao.
„Bili su to dobri pogoni, jer mi smo proizvodili kvalitetne kondezatore za zamrzivače i frižidere. Proizvodi su, uglavnom, odlazili za Italiju, i naša fabrika je godinama uspješno i rentabilno poslovala“, priča nam sada vremešni starac koji je, kaže, u toj fabrici proveo najljepše momačke dane.
Sjeća se svečanosti kada je Obodov pogon u Beranama otvoren 1988. godine, i svi se nadali zamahu industrije. Jedino lijepo što pampti je upoznavanje sa sadašnjom suprugom. U šali kaže, nadživjeli su Obod, a frižider iz tog perioda još radi dobro.
„Pogon je dvije decenije služio kao primjer uspješnog poslovanja. Sve je tu besprekorno funkcionisalo, zahvaljujući modernoj tehnologiji. Svi proizvodi su uglavnom išli za inostranstvo. Imali smo dobre plate, ne pomišljajući da će ova fabrika doživjeti ovako neslavan kraj. Međutim, kasnije je bilo mučno gledati kada su nakon zatvaranja pogona dovedene mašine koje su proizvodne linije odvezle u staro gvožđe. To je prava šteta i za nas radnike i za cijeli kraj“, priča nekadašnji radnik beranskog pogona Oboda, koji je kasnije pretvoren u stovarište građevinskog materijala.
Istu sudbinu doživio je i pogon u Plavu, koji je upošljavao preko sto radnika, a zatvoren zajedno sa pogonom iz Berana. Mašine i oprema su nestali, tvrde naši sagovornici i žale za fabrikom koja je, kažu, hranila stotinu porodica. Zemljište na kojem je bio pogon kupio je privatnik i tu se danas nalaze trgovinski objekti.
Pogon za proizvodnju frižidera u Beranama pretvoren je u fabriku za armaturne mreže. Zvanično je otvorena oktobra 2012. godine, kao investicija koja će, kako je najavljivano na sva zvona, uz podsticajne mjere države i lokalne uprave, trasirati put za otvaranje novih proizvodnih linija u beranskoj opštini. Mještanima ni dan danas nije jasno zašto je fabrika sa, kako se naglašavalo tada, milionskim ulaganjima radila samo nekoliko dana, čime je oživljavanje sjevera Crne Gore bilo samo u riječima, ali ne i djelima.
„Niko zvanično nije objasnio zašto fabrika armaturnih mreža u Beranama nije zaživjela. Nije poznato ni da li su pravosudni organi ispitivali tokove novca koji su pratili realizaciju ovog projekta koji se pokazao kao neuspješan. Nažalost, ovom problematikom niko se nije bavio ni nakon političkih promjena u Crnoj Gori, a svi smo to očekivali“, kazali su nam bivši radnici.
I u razvojnim dokumentima Vlade oživljavanje proizvodnje u Industrijskoj zoni Rudeš naznačeno je kao strateški prioritet za opštinu Berane, uz naznaku da je za tako nešto neophodno stvoriti uslove za privlačenje stranih i domaćih direktnih investicija. Međutim, odgovor na pitanje da li su investitori na odgovarajući način iskoristili podsticajne mjere Vlade Crne Gore za oživljavanje privrede na sjeveru države javnost, uglavnom, nikada nije dobila.
Kritike za neuspjeh pripisivane su privrednicima iz tog kraja, kojima se spočitavalo da se nijesu odvažili da krenu putem preduzetništva i malog i srednjeg biznisa i da je njihov odziv mali, a mnogo vrlo povoljnih sredstva za razvoj biznisa je neupotrijebljeno.
Na Cetinju slična priča. Na prostoru nekadašnjeg giganta Elektroindustrije Obod, koji se prostirao na površini od 130.000m2 sa pratećom infrastrukturom, bilo je prvobitno planirano uspostavljanje različitih kulturnih, umjetničkih, turističkih i privrednih sadržaja sa ciljem privlačenja poznatih brendova i stranih investitora.
Pored kulturnih aktivnosti, cilj je bio i da se kroz realizaciju projekata iz oblasti preduzetničke ekonomije, određenih klastera sitne proizvodnje, biznis inkubatora i drugih sadržaja ekonomskog karaktera, doprinese aktivnom zapošljavanju lokalnog stanovništva.
Od Obodovih frižidera do propalih projekata
Godine su se nizale, a projekti mijenjali tokom izbornih godina. Tako je na Cetinju u novembru 2013. potpisan ugovor o gradnji fabrike čokolade, koja je trebalo da proradi za četiri mjeseca i obezbijedi 53 radna mjesta. Godinu kasnije zvanično je saopšteno da ukrajinski investitor odustaje od projekta. Tako je crnogorsko i evropsko tržište ostalo bez čokolade, kako je glavna predstavnica Montelora u Crnoj Gori, Irena Sekulić, najavljivala da će se praviti crna čokolada, sa dodacima tri različite vrste suvog voća, a na svim proizvodima da će biti utisnut crnogorski grb.
“Moram da kažem da se ne radi o mliječnoj čokoladi, već crnoj čokoladi koja se pravi od kakaa, i u sebi će imati suvu smokvu, šljivu i kajsiju. Radiće se pakovanja od po 3, 6 i 12 čokolada. Želim da istaknem da se radi o prvoj vrsti čokolade tog tipa na našem tržištu”, kazala je tada Sekulovićka.
Zašto su frižideri Oboda dugovječni?
Fabrika Obod predstavila je svoj prvi model godinu nakon osnivanja, na Zagrebačkom velesajmu, kada je počela serijska proizvodnja. Dok sadašnji uređaji traju znatno kraće, ovi su pravljeni da nadžive kupca. Majstor za popravku frižidera dugovječnost tih uređajai objašnjava kao spoj fizike i pametne konstrukcije.
Kaže, da za razliku od modernih uređaja koji pažnju kupaca pjene po dizajnu, često i boji, kod starijih modela je „trih“ dugovječnosti što je kod kombinovanih, zamrzivač smješten na vrhu, što je primjena principa prirodne konvekcije vazduha, dok je kod modernih, zamrzivač na dnu uređaja.
„Po zakonima fizike, hladan vazduh je gušći i teži od toplog, pa se prirodno spušta ka dnu frižidera, dok se topliji vazduh podiže prema hladnoj površini isparivača na vrhu. Zbog toga starim hladnjacima uopšte nije bio potreban ventilator za cirkulaciju vazduha, niti složeni elektronski senzori i kanali kakve imaju današnji uređaji. Znatno manji broj pokretnih i elektronskih komponenata značio je i drastično manju šansu za kvar“, objašnjava za Biznis.me majstor Slavko koji i dan danas popravlja te uređaje i kaže da su bolji od današnjih kod kojih je napretkom tehnologije i uvođenjem ventilatora, proizvođači više nisu bili vezani za prirodno strujanje vazduha.
Objašnjava da je zamrzivač premješten na dno prvenstveno zbog svježine namirnica koje se češće koriste tokom dana, pa je „praktičnije“ da budu u visini očiju kako se korisnici ne bi stalno saginjali.
„Iako raspored sa zamrzivačem na vrhu danas mnogima djeluje staromodno, on je i dalje najefikasniji po pitanju potrošnje energije. Svjetski programi su izračunali da frižideri sa zamrzivačem na vrhu troše od 10 do 25 odsto manje električne energije u odnosu na modele gdje je zamrzivač na dnu. Klasični raspored starog jugoslovenskog frižidera nije bio nikakav mit, već vrhunski primjer funkcionalnog inženjeringa koji je i danas izuzetno racionalan izbor“, objašnjava naš sagovornik.
Od čokolade je ostao samo gorak ukus neuspjelog projekta, zapošljavanja radnika i promocije Crne Gore u EU sa još jednim brednom- crnom čokoladom.
Hale Oboda nijesu bile nafačne ni još jednom projektu iz 2020. godine, kada je Prijestonica Cetinje zaključila ugovor o zakupu nepokretnosti sa podgoričkom firmom Montenegro Bio Science, koja je zastupnik konzorcijuma koji sačinjavaju preduzeće Eviana Health Corporation iz Toronta, Montenegro Bio Science i nikšićki Ramel o zakupu imovine cetinjske fabrike na tri decenije za proizvodnju industrijske konoplje i ekstrakcijom ulja CBD iz njenog cvijeta.
Planirana investicija od 10 miliona eura, sa 100 radnika nije zaživjela jer je lokalni parlament godinu kasnije, u maju 2021. godine raskinuo ugovor sa konzorcijumom zbog neizvršavanja ugovora i nemogućnosti finansiranja projekta. Od svega je ostala samo tužba pred Privrednim sudom koju je pokrenula kanadska kompanija protiv druga dva člana konzorcijuma tvrdeći da su je prevarili i traži odštetu od 200.000 eura.
Prije dvije godine, na više od šest hiljada kvadratnih metara otvorena je fabrika za proizvodnju montažnih eko kućica i krovnih sistema kompanije Sferihome iz Podgorice, u kojoj je tada zaposleno 25 radnika sa namjerom da se stvori okruženje koje će ohrabriti investitore i pružiti šansu svakom pojedincu da nadje svoje mjesto u procesu razvoja Prijestonice.
Pročitajte još:
Ugovor o zakupu hala na 10 godina nedavno je potpisan u Prijestonici Cetinje, čime su stvoreni uslovi za nova investiciona ulaganja, zapošljavanje lokalnog stanovništva i ostvarivanje ekonomskih benefita za Cetinje. Ugovor je potpisan na deset godina, ali je ukrajinska firma imala probleme sa prenosom opreme potrebne za početak proizvodnje u nekadašnjim halama Gornjeg Oboda. U jednom dijelu hala nalazi se preduzeće za registraciju automobila.
