Članstvo u EU donosi benefite, ali i obaveze

U trenutku nestabilnosti na globalnom nivou, privrednici su sve više zabrinuti za svoje poslovanje, posebno u trenutku približavanja članstvu evropskoj porodici. Najčešće pitanje, posebno kod manjih preduzeća, je da li crnogorska privreda spremna da se suoči sa konkurencijom kolega iz Evrope. U Privrednoj komori, upravo zbog toga, već nekoliko godina rade na pripremi naših kompanija za pristupanje.

Mali biznisi u Crnoj Gori uglavnom su porodična preduzeća, i njima je prema riječima izvršnog direktora Zanatske komore Crne Gore, Borisa Marđonovića, potrebna jasna i konkretna podrška države, što će, tvrdi posebno biti potrebno ulaskom u EU.

„Oni se često bore sa različitim konfuzijama, iako su neki od tih zanatlija visoko školovani. Posebno ih zbunjuje pitanje i primjena Zakona o zanatstvu. Rok za usklađivanje poslovanja sa njim istekao je prije tri mjeseca, i većina zanatlija se, prilagodila novim zakonskim rješenjima. Ipak, problem predstavlja činjenica da pojedini zanati još nijesu uvedeni u Registar zanatstva, zbog čega se čeka na definisanje odgovarajućih kvalifikacija“, ističe Marđonović, naglašavajući da se radi o izuzetno snažnom sektoru crnogorske privrede koji je prije dvije godine ostvario značajan prihod. Skoro 39.000 zanatlija ostvarilo je prihod nepunih šest milijardi eura.

Članstvo u EU donosi obaveze i benefite, pa će privrednici koji žele da opstanu morati da se prilagode evropskim standardima, kazao nam je ekonomski analitičar Davor Dokić.

„Evropska unija uradiće sve da, prije svega, infrastrukturu, koja nam je u dosta slabom stanju, popravi i dovede na nivo koji je primjeren članici Evropske unije, a tržište će samo po sebi regulisati i one kompanije koje se ne budu prilagodile tom načinu poslovanja definitivno će otpasti iz igre“, kaže Dokić.

Crna Gora je uvozno zavisna, a pokrivenost uvoza izvozom je nepunih 13 odsto, naglašava naš sagovornik i upozorava da će taj trend nastaviti i sa članstvom u EU.

„Moraćemo da nađemo način da zaštitimo domaću privredu, to što imamo, i da je stimulišemo. Sad imamo pretpristupne fondove koje, nažalost, koristimo jako loše, ali ćemo imati pristup fondovima Evropske unije koji su mnogo veći. Ko bude osmislio dobre projekte, mislim da će proći jako dobro“. Onima koji ostanu na nivou razvoja od prije 20 do 30 godina ne smiješi se svijetla budućnost“, upozorava Dokić.

Zabrinutost opstanka male privrede raste i nakon problema sa otkupom mlijeka od domaćih farmera, jer prerađivači su imali višak. Pitaju se što će tek biti ulaskom u EU, kada konkurencija bude veća, te da li će država uspjeti da ih zaštiti. U momentu kada svaka zemlja, na razne načine, traži model da zaštiti svoj brend, a potrošači biraju zdravu hranu, naši mljekari su lani bili prinuđeni da prosipaju mlijeko.

Srećom, ovog puta to je izbjegnuto, prerađivači su pristali da uzimaju višak mlijeka od farmera, a trgovci da dobijeni proizvod, jogurt, prodaju po nižim cijenama i tako budu konkurentni, uvoznoj robi. Litar domaćeg jogurta sada košta 0,99 eura, a litar i po 1,49 eura, jer su mljekare i trgovački lanci smanjili svoje marže. Tako će biti samo još desetak dana, a onda?

Proizvođači mlijeka upravo strepe od tog pitanja. Misle da je aktuelna mjera samo „gašenje“ vatre, te da se plaši da će, već tokom ljeta, problem biti isti, jer država mora to riješiti dugoročno i podržati domaće.

„Ne samo podržati finansijski kroz neke benefite pri kupovini stoke ili postrojenja, nego mora zaštiti naše domaće i na zakonit način, jer se time podiže vrijednost, postiže bolja cijena i sprječava zloupotreba na tržištu“, uvjereni su farmeri.

Koliko je značajno sačuvati proizvođače mlijeka govori i podatak da su Pljevaljski sir, Durmitorski skorup i Kolašinski lisnati sir sa oznakom porijekla, zaštićeni brend,. I ne samo u toj oblasti, žig je donio uspjeh i drugim brendiranim proizvodima, kao što su Njeguški pršut, Crnogorski pršut sa geografskom oznakom, Crnogorska goveđa pršuta, Crnogorska stelja, pšenično pivo Čista desetka i Cvijetni med sa oznakom viši kvalitet, te Bamija na ulcinjski način.

Koliko je značajan sistem zaštite potvrđuje podatak da u okruženju, ali i u EU, godinama traju pravne bitke oko prava nad nekim brendovima. Grci su se čak 15 godina sudili sa Dancima oko feta sira i dobili spor. Srbija i Sjeverna Makedonija su u sporu sa Slovenijom oko ajvara koji je zaštićen i u Austriji, a svi susjedi se spore oko toga da li je šljivovica balkanska ili iz Češke.

Hrvatska ima 52 zaštićena proizvoda

Izlazak na jedinstveno evropsko tržište dugotrajan je proces koji zahtijeva značajna prilagođavanja, naglašava i hrvatski stručnjak za EU fondove Krešimir Budiša. Iako je Hrvatska članica Evropske unije već 13 godina, njihova privreda se još usklađuje sa standardima tržišta na kojem posluje više od 25 miliona preduzeća.

„Iz neke svoje lokalne sredine izlazite u situaciju da zaista nema carina, nema granica, nema ničega. Mogu doći drugi, mogu raditi slobodnije, mogu ići van, gdje neki vaši rade slobodnije, ali u svakom slučaju jedna veća sloboda donosi korist privredi, pogotovo privredi Crne Gore, koja je mala država. To je mogućnost da učestvuje na jednoj velikoj sceni i možda nekim firmama omogući da razviju velike priče“, kazao je Budiša.

Hrvatska ima ukupno 52 zaštićena poljoprivredna i prehrambena proizvoda na nivou Europske unije, a 14. april označen je kao Dan autohtonih proizvoda. Registrirano je i 18 oznaka vina, te šest oznaka zemlje porijekla za jaka alkoholna pića, što je Hrvatsku uvrstilo među prepoznatljive gastronomske zemlje EU.

Iz njihove Privredne komore kažu da je sve počelo od Krčkog pršuta, koji je upisan prije 11 godina, čime je i pokrenut sistav zaštite domaćih proizvoda na evropskom nivou. Za njim se krenuli da se nižu proizvodi , poput, Slavonskog kulena, Paškog sira i Istarskog pršuta, koji ostvaruju veću tržišnu vrijednost zahvaljujući oznakama kvaliteta.

Država je za proizvođače pokrenula trogodišnji program pomoći vrijedan 4,2 miliona eura, odnosno 1,4 miliona eura godišnje, s ciljem ublažavanja rasta troškova i očuvanja proizvodnje. Zaštićeni proizvodi u Hrvatskoj postaju važan izvozni i turistički adut Hrvatske, ali i test konkurentnosti domaće proizvodnje.

Uprkos tome i u Hrvatskoj ostaje ključno pitanje hoće li proizvođači uz rast troškova i konkurenciju uspjeti dugoročno zadržati proizvodnju i iskoristiti potencijal koji im sistem zaštite donosi.

Njena robna razmjena na godišnjem nivou, samo u 2024. godini bila je 240 miliona eura. S druge strane, investicije iz Hrvatske u Crnu Goru u periodu 2018–2024. dostigle su oko 64 miliona eura, što potvrđuje kontinuirano interesovanje hrvatskih kompanija za naše tržište.

Da je tako potvrđuje i prisustvo brojnih međunarodnih kompanija, uključujući i renomirane hrvatske investitore koji su već prepoznali Crnu Goru kao atraktivno tržište za ulaganja.

Prema podacima Privredne komore Crne Gore, prošle godine je hrvatski izvoz u Crnu Goru iznosio 417,4 miliona eura, te je zabilježeno povećanje od 11,8 odsto u odnosu na 2024. godinu. Najznačajniji izvozni proizvodi bila su naftna ulja i srodni proizvodi, uključujući i otpadna ulja u visini 93,5 miliona eura što čini 22,4 odsto ukupnog izvoza.

Na drugom mjestu su plovila za sport i rekreaciju, uključujući jahte, brodice na vesla i kanue, u iznosu 45,7 miliona eura odnosno 10,9 odsto ukupnog izvoza. Među značajnije proizvode ubrajaju se i različite vrste cementa, žive životinje osobito goveda, te čokolada i srodni proizvodi.

U 2025. godine hrvatski uvoz iz Crne Gore iznosio je 6,5 miliona eura, te je zabilježen pad od 29,3 odsto u odnosu na prethodnu godinu, kad je uvezeno 9,2 miliona vrijednosti roba iz Crne Gore.

Uprkos izazovima preduzeća se „rađaju“

Prema podacima Eurostata, EU je prošle godine imala više od 33 miliona aktivnih preduzeća, od čega je 3,5 miliona novootvorenih, dok je 2,8 miliona ugašeno. To znači da je stopa novih biznisa iznosila 10,5 odsto, a ugašenih 8,5 odsto. Ti podaci pokazuju da se evropsko poslovanje i dalje širi uprkos izazovima.

Najviše preduzeća otvareno je u Litvaniji (19,6 odsto), potom slijede Malta, Portugalija, Estonija i Francuska, sa stopama iznad 14 odsto.

Najniže stope registrovane su u Austriji, Danskoj, Italiji, Švedskoj, Belgiji, Njemačkoj i Grčkoj, gdje je manje od devet odsto novih biznisa nastalo prošle godine.

Najniža stopa gašenja firmi zabilježena je u Mađarskoj (2,6 odsto), dok je najviša u Estoniji – čak 27,5 odsto. Iznad 15 odsto bile su i Irska, Bugarska i Litvanija, dok su se Grčka, Holandija, Austrija i Hrvatska našle među zemljama s najmanje ugašenih firmi.