Pravo na čist vazduh, vodu i zemljište su građanima zagarantovana Ustavom Crne Gore, ali sve češće organizuju se protesti jer su ima ta prava ugrožena. Nedavno su mještani Danilovgrada, ispred zgrade ministarstava poljoprivrede i ekologije, održali performans kako bi ukazali na potrebu za tim osnovnim životnim uslovima, jer, kako su istakli, dvije prehrambene kompanije nesavjesnim radom svakodnevno ih izlažu opasnosti i široj zarazi stanovništva.
Najavili su i radikalizaciju protesta ukoliko se njihovi zahtjevi ne ispune. O daljim koracima, za Biznis.me razgovarali smo sa biologom Vukom Ikovićem.
Kaže da godinama od institucija dobijaju obećanja, obilazi se teren, a izostaju rješenja, rokovi i odgovornost. Izričit je da oni više ne traže nova obećanja, već datume i imena onih koji su zaduženi da posao završe.
„Zato smo i izašli ispred zgrade ministarstva. Performans nije bio ni provokacija ni predstava, nego posljednji miran način da pokazemo da ovo nije samo naš već i problme čitave države. Najava radikalizacije nije prijetnja, već poruka da nećemo stati, a što borba bude duže trajala to će funkcionere i državu borba za rijeku Zetu i za otporan grad sve više koštati“, kazao je naš sagovornik.
Danilovgrađani su tražili, između ostalog, da aktuelni zagađivači, kompanije Primato P i Naša farma primjene ekološke propise, a od inspekcija da sprovedu kaznene mjere, ali zvaničnog pomaka nije bilo.
„Od našeg posljednjeg obraćanja nijesmo dobili nijedan odgovor inspekcija, pa ne znamo da li se išta promijenilo na papiru. Minstar ekologije je obećao da će zakazati sastanak sa nama za nedjelju dana, ali od toga nije bilo ništa. Ali, znamo šta vidimo svaki dan na terenu, a to je da se ekocid nastavlja. Rijeka Zeta je ili crna od fekalija, ili crvena od krvi iz Primata P, ili bijela od otpadnih voda iz Mljekare Lazine. To nije incident, to je svakodnevica, to je ekoicid. Ovdje nije riječ o tome da neko nema novac da riješi problem. Primato P ostvaruje prihod od oko 50 miliona eura godišnje, uz to je preko Ministarstva poljoprivrede dobio oko pola miliona eura podrške za unapređenje proizvodnje, a ove godine očekuje pomoć od oko milion eura. Naša farma, u sastavu Volija, samo od farme ima preko osam miliona eura prihoda. Znači, novac postoji ali ne postoji volja“, ističe sagovornik našeg portala Vuk Iković i kaže da je poruka Danilovgrađna jasna.
„Država mora da ih primora da završe posao koji su odavno morali završiti. I sve dok krv ulazi u rijeku, ni novac građana Crne Gore, ni novac građana Evropske unije ne smije se trošiti na pomaganje onima koji vrše ekocid nad rijekom Zetom i našim gradom. Podrška proizvodnji ne može biti nagrada za zagađenje. Iz tog razloga nastavljamo sa bojkotom tj. nećemo kupovati proizvode Primato P i Naša farma“, upozorava Iković i navodi da račun na kraju stiže građanima.
Navodi da milioni odlaze iz Danilovgrada, a mještanima ostaje zagađena rijeka, vazduh i rupe na putevima. Poručio je da tako više neće moći, te da kreću u radikalizaciju.
„Nastavljamo tamo gdje smo stali. Prikupljamo potpise za inicijativu ‘Za rijeku Zetu, za otporan grad’ i uputićemo je nadležnim institucijama. Nastavljamo bojkot proizvoda Primata P i Naše farme, jer je to jedini pritisak koji zagađivač razumije odmah. Pratimo šta institucije rade i po tome podnosimo prijave i žalbe. Krivičnu prijavu protiv Primata P već smo podnijeli, ali nas tužilaštvo do danas nije obavijestilo šta je preduzelo. Ako se ništa ne promijeni, bićemo primorani da pokrenemo postupak protiv države. Dokazi o ekocidu su institucijama na stolu. Ako ćute, odgovornost prelazi na njih. Ako zakon ne važi za zagađivača, važiće za institucije koje ga nijesu primijenile. I da bude jasno, ovo još nije radikalizacija. Ako se ćutanje nastavi, radikalizacija tek počinje“, izričit je naš sagovornik.
„Naši zahtjevi nijesu ni radikalni ni neobični. Tražimo ono što nam po zakonu i po Ustavu već pripada, a to je siguran prostor za život i zdrava životna sredina. Tražimo da prestane zagađenje vode, vazduha i zemljišta u Danilovgradu, jer ovdje ljudi žive, rade i podižu djecu, a ne borave privremeno dok neko ne završi posao“, istakao je Iković.
Navodi četiri konkretne stvari koje zahtjevaju da budu ispoštovane.
„Prvo, da uređaji za tretman otpadnih voda počnu da rade tamo gdje su već ugrađeni, jer uređaj koji stoji isključen ne štiti nikoga. Drugo, da se uređaji ugrade tamo gdje ih uopšte nema, jer ne može biti da neko posluje i zarađuje, a da trošak prečišćavanja svog otpada prebacuje na rijeku Zetu i na građane. Treće, da se izvrši nadoknada štete koja je već nastala, i po ljude i po životnu sredinu, jer princip ‘zagađivač plaća’ nije naša izmišljotina nego obaveza koju je Crna Gora davno preuzela. I četvrto, da Park prirode Rijeka Zeta konačno dobije službu zaštite, jer bez ljudi na terenu zaštićeno područje ostaje samo riječ na mapi, a mi ostajemo bez još jednog alata kojim bismo branili rijeku, grad i sopstveno zdravlje“, naglasio je Iković..
Danilovgrađani su, tvrdi, ljuti i strpljenje im je pri kraju. Na tribinama i zborovima sve češće se čuje da treba blokirati ulice. Ljudi otvoreno govore da će sami zapušiti tu cijev, pa neka se izliva tamo odakle dolazi.
Oni to ne govore iz obijesti, nego zato što godinama gledaju kako institucije ćute, a rijeka svaki dan mijenja boju. Građani su se, kaže, organizovali i stali iza sebe jer, tvrdi, rukovodstvo ih ne čuje i ne stoji ispred njih, ni pored njih.
„Ono što se najviše ponavlja jeste osjećaj izigranosti. Danilovgrađani žele da se ponose time što žive u parku prirode, jer malo ko u Evropi ima rijeku kakvu mi imamo. Umjesto toga, sve više ljudi shvata da su taoci u sopstvenom gradu i zarobljenici u sopstvenim kućama, jer zbog smrada ne mogu ni prozor da otvore ni dijete da puste na rijeku“, objašnjava Vuk Iković.
On ističe da raspoloženje na terenu nije više ni molba ni zahtjev, nego ultimatum i upozorava da ako institucije nastave da ćute, ljude niko neće moći da drži kod kuće. Poziva građane da i dalje bojkotuku trgovinu u tim objektima, sve dok traje zagađenje. Tek kada rijeka prestane pjeniti i mijenjati boju, svaki kupac nek sam odluč đe će trošiti svoj novac.
Pročitajte još:
Upitan da objasni zašto se dešavaju propusti u tim kompanijama, da li je do tehnologije ili stručnosti lica koja održavaju uređaje vode, Iković objašnjava da te firme nemaju stručna lica koja bi održavala tu tehnologiju, tj sistem za otpadne vode, koji zbog toga najčešće ne radi.
„Uređaj nije ukras, on je mašina i traži čovjeka koji zna da ga vodi, redovan servis i novac za rezervne djelove. Uzmite običan primjer. Kada kupite automobil, morate da ga održavate i da uredno idete kod majstora, inače vam stane nasred puta. Isto pravilo važi i ovdje, samo što posljedica ne stane na putu nego završi u rijeci Zeti. Razlog što se to ne radi nije neznanje, nego račun. Njima je svaki euro na prvom mjestu, a danas im je jeftinije da vrše ekocid nego da budu odgovorni“, ističe sagovornik Biznis.me, uvjeren da će na kraju morati da plate kaznu, prvo svojoj državi, potom Evropii, i na kraju će morati da vrati novac koji je dobio iz evropskih fondova, i to sa kamatom..
Do tada najveća šteta je ona koja se ne može platiti nikakvom kaznom, a to su otrovana rijeka i ugroženo javno zdravlje ljudi koji žive u dolini Zete.
