Zakoni o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi i o državnoj pomoći u poljoprivredi bi trebalo da uvedu evropska pravila kojima bi se domaći proizvođači dodatno zaštitili i podržali, te ih treba posmatrati kao važan dio sistema zaštite proizvođača, a ne kao zamjenu za organizovano tržište.
To proizilazi iz odgovora načelnika odjeljenja za ekonomske analize i tržište u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Mirsada Spahića u vezi najavljenih zakona u čijoj bi izradi trebalo da učestvuju i predstavnici Privredne komore Crne Gore, prenosi Pobjeda
-Namjera zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi jeste da zaštiti poljoprivredne proizvođače i druge dobavljače hrane od postupanja kupaca koji imaju znatno veću tržišnu i pregovaračku snagu. Zakonom bi trebalo jasno zabraniti prakse kao što su neopravdano dugi rokovi plaćanja, otkazivanje narudžbine kvarljivih proizvoda u posljednjem trenutku, jednostrano mijenjanje ugovorenih uslova, prebacivanje troškova marketinga, skladištenja na dobavljača bez prethodnog dogovora, kao i naplata usluga koje nijesu stvarno pružene. Cilj je da proizvođač unaprijed zna uslove prodaje, rok plaćanja i sve troškove, kao i da postoji nadležni organ kojem može podnijeti prijavu bez straha od poslovne odmazde. Takav pristup zasniva se na evropskim pravilima kojima se štite slabiji učesnici u lancu snabdijevanja poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima – kazao je Spahić Pobjedi upitan o benefitima koje bi ovaj propis trebalo da donese domaćim proizvođačima.
Pravila za finansijsku podršku
Plan resora kojim rukovodi Vladimir Joković je i da se kroz regulisanje pitanja državne pomoći u poljoprivredi, prvi put sistematično urede pravila pod kojim država i opštine mogu pružati finansijsku podršku poljoprivrednim proizvođačima, prerađivačima i ruralnom razvoju.
-Zakonom će se definisati vrste pomoći, prihvatljivi korisnici i troškovi, maksimalni iznosi i intenziteti podrške, način prijavljivanja i odobravanja programa, vođenje evidencija, kumulacija različitih vrsta pomoći, kontrola namjenskog korišćenja sredstava i povraćaj nezakonito ili nenamjenski dodijeljene pomoći. Suština je da državna pomoć više ne bude posmatrana samo kao budžetsko izdvajanje, već kao pravno uređena mjera koja mora imati jasno definisan cilj, opravdanje, korisnike, trajanje i mjerljive rezultate – kazao je Spahić.
To je, kako dodaje, od posebno značaja imajući u vidu da će ulaskom u EU, Crna Gora morati da primjenjuje pravila kojima je državna pomoć, u načelu, ograničena, ali ima jasno precizirane izuzetke u kojima će se moći pružati.
-Jedan od najvažnijih oblika biće de minimis pomoć u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Riječ je o pomoći manjeg iznosa za koju se smatra da, zbog ograničene vrijednosti, nema značajan uticaj na konkurenciju i trgovinu, pa se može dodijeliti bez sprovođenja pune procedure odobravanja državne pomoći. Prema važećoj Uredbi Komisije (EU) broj 1408/2013, nakon izmjena iz 2024. godine, a koja će se implementirati u crnogorsko zakonodastvo, jednom poljoprivrednom preduzeću, odnosno „jednom učesniku na tržištu“ sa svim povezanim društvima, može se dodijeliti najviše 50.000 eura tokom bilo kojeg perioda od tri godine. Istovremeno postoji i maksimalni nacionalni iznos koji država ne smije prekoračiti. De minimis pomoć može biti veoma važna za manje i hitne intervencije, kao što su određene kompenzacije, podrška za nabavku inputa, manja ulaganja ili reagovanje na ograničene tržišne poremećaje. Međutim, ona se ne može koristiti za pomoć čiji se iznos direktno određuje prema količini ili cijeni proizvoda stavljenog na tržište, za izvozne subvencije niti za pomoć uslovljenu korišćenjem domaće robe umjesto uvozne – objašnjava Spahić.
Grupno izuzeće
Naglašava i da će Uredba o grupnom izuzeću u poljoprivredi – ABER, takođe biti inkorporirana u crnogorsko zakonodavstvo, što će omogućiti da određene kategorije pomoći u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim područjima budu unaprijed smatrane usklađenim sa pravilima EU, pod uslovom da nacionalna mjera ispunjava sve propisane kriterijume.
-To znači da za svaku pojedinačnu mjeru nije potrebno prolaziti kroz dugu proceduru pojedinačnog odobravanja Evropske komisije. Kroz Regulativu ABER, koja je na snazi od 1. januara 2023. godine, mogu se uređivati pomoći za ulaganja u poljoprivredna gazdinstva, obnovu proizvodnog potencijala nakon prirodnih nepogoda, nadoknadu štete od nepovoljnih klimatskih događaja, bolesti životinja i štetnih organizama, premije osiguranja, sprječavanje i uklanjanje štete koju pričine zaštićene životinje, komasaciju, savjetodavne usluge, prenos znanja, zamjenu poljoprivrednika tokom odsustva, promotivne mjere, kao i određene pomoći u ruralnim područjima. Za svaku kategoriju unaprijed se određuju prihvatljivi troškovi, maksimalni procenat podrške, uslovi pod kojima nastaje pravo na pomoć i obaveze davaoca pomoći – ukazuje Spahić.
Uredba Evropske komisije tzv. GBER će, kako dodaje, omogućiti da se pod određenim uslovima može koristiti pomoć za preradu i stavljanje poljoprivrednih proizvoda na tržište, kao i za horizontalne mjere poput istraživanja i razvoja, inovacija, obuke zaposlenih, zaštite životne sredine, energetske efikasnosti, konsultantskih usluga za mala i srednja preduzeća i određenih regionalnih ulaganja.
-To je posebno značajno za preduzeća koja se bave preradom mlijeka, mesa, voća, povrća i drugih poljoprivrednih proizvoda. Njima se, u zavisnosti od prirode projekta, pomoć može dodjeljivati za izgradnju i modernizaciju prerađivačkih kapaciteta, energetsku efikasnost, digitalizaciju, inovacije, laboratorije, razvoj novih proizvoda i druge investicije koje nijesu direktno primarna poljoprivredna proizvodnja – kaže Spahić naglašavajući da se i u ovom slučaju pomoć ne može određivati prema količini ili cijeni proizvoda.
U slučaju kada određena mjera prelazi pragove ili ne ispunjava uslove iz de minimis ili uredbi ABER ili GBER, odobravanje eventualne pomoći bi se moralo posebno cijeniti na osnovu Smjernica EU za državnu pomoć, koje podrazumijevaju prethodno odobrenje nadležnog organa, a nakon članstva i Evropske komisije.
-Smjernice koje se primjenjuju od 1. januara 2023. godine obuhvataju, između ostalog, složenije i veće programe pomoći, mjere za upravljanje rizicima i krizama, ulaganja, zaštitu životne sredine i druge intervencije koje se ne mogu automatski izuzeti. Takođe je neophodno uspostaviti centralni registar državne pomoći u poljoprivredi, jer se prilikom svake nove dodjele mora provjeriti koliko je pomoći korisnik već primio, po kojem osnovu i za koje troškove – objašnjava sagovornik Pobjede.
Pravila EU
Pravila EU nalažu da se od 1. januara 2027. godine podaci o poljoprivrednoj de minimis pomoći moraju evidentirati u centralnom registru na nacionalnom nivou ili na nivou EU.
-Za proizvođače će najveći značaj zakona biti u tome što će unaprijed znati na koje oblike podrške mogu računati i pod kojim uslovima. Za državu će značiti veću pravnu sigurnost prilikom kreiranja Agrobudžeta, ali i manje prostora za ad hoc mjere koje nijesu dovoljno obrazložene ili koje mogu narušiti konkurenciju. Cilj nije smanjenje podrške poljoprivredi, već stvaranje sistema u kojem se može dodjeljivati više kvalitetno usmjerene pomoći, uz jasna pravila, kontrolu i usklađenost sa budućim obavezama Crne Gore kao članice EU – navodi Spahić.
Na pitanje Pobjede da li će ovi propisi dovesti do toga da se riješi problem plasmana na koji se poljoprivrednici često žale, Spahić navodi njihov položaj može značajno unaprijediti, ali da neće riješiti svaki problem plasmana.
-Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama može spriječiti da se teret tržišnog rizika jednostrano prebacuje na proizvođača i obezbijediti ravnopravnije ugovaranje sa trgovačkim lancima i prerađivačima. Zakon o državnoj pomoći može omogućiti jasnije i brže mjere podrške kada za njih postoje ekonomski i pravni razlozi. Međutim, nijedan zakon ne može garantovati prodaju proizvoda za koji ne postoji dovoljna tražnja, niti država može trajno preuzimati tržišnu funkciju. Za stabilan plasman neophodni su ugovorena proizvodnja, udruživanje proizvođača, planiranje količina i rokova dospijeća, razvoj skladišnih i prerađivačkih kapaciteta, standardizovan kvalitet i pouzdano snabdijevanje kupaca. Zato ove propise treba posmatrati kao važan dio sistema zaštite proizvođača, a ne kao zamjenu za organizovano tržište – ukazuje Spahić.
Pročitajte još:
Upitan da li će se ovim propisima uticati na povećanje proizvodnje i konkurentnosti domaćih proizvoda, Spahić navodi da povećanje proizvodnje nije cilj po svaku cijenu, već stvaranje sigurnijeg poslovnog ambijenta.
-Proizvođač će lakše donositi odluku o ulaganju i povećanju proizvodnje ukoliko zna da će ugovoreni uslovi biti poštovani, da će roba biti plaćena u razumnom roku i da mu kupac neće naknadno nametati nepredviđene troškove. Zakon o državnoj pomoći može dodatno usmjeriti podršku prema investicijama u savremenu opremu, skladištenje, preradu, digitalizaciju, osiguranje proizvodnje, unapređenje kvaliteta, zaštitu životne sredine i udruživanje proizvođača. Takva ulaganja mogu smanjiti troškove po jedinici proizvoda, produžiti period prodaje i omogućiti domaćim proizvođačima da ponude veće i ujednačenije količine. Ipak, povećanje proizvodnje mora biti povezano sa realnom tražnjom. U suprotnom, veća proizvodnja bez prethodno obezbijeđenog tržišta može samo povećati višak i pritisak na cijene – zaključuje Spahić.
Ulaskom u EU podrška poljoprivredi neće prestati
Mirsad Spahić ocjenjuje da su oni proizvođači koji su koristili IPARD sredstva, koji posluju sa registrovanim otkupljivačima ili već primjenjuju zahtjevnije standarde, relativno dobro pripremljeni za ulazak u Evropsku uniju.
-Ipak, značajan broj malih gazdinstava još nema dovoljno informacija o promjenama koje članstvo donosi. Ulaskom u EU podrška poljoprivredi neće prestati, već će se u najvećoj mjeri sprovoditi kroz pravila Zajedničke poljoprivredne politike. Poljoprivrednici će moći da računaju na direktna plaćanja, pojedine oblike podrške povezane sa proizvodnjom, ekološke šeme, podršku mladim i malim poljoprivrednicima, mjere ruralnog razvoja, investicione grantove i određene tržišne mjere – kazao je Spahić.
