Radnici Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG) organizovali su danas, u trajanju od jednog sata, štrajk upozorenja. Protestno okupljanje bilo je zakazano za 9 ujutro Za to vrijeme željeznički putnički saobraćaj na teritoriji Crne Gore bio je obustavljen.
Oni su dali rok menadžmentu firme do 9. septembra da ispuni njihove zahtjeve. Radnici, naime, traže povećanje zarada od 200 eura sve do potpisivanja novog kolektivnog ugovora, kao i da se taj dokument potpiše i primijeni u najkraćem roku, prenosi Pobjeda.
Predsjednik Jedinstvenog sindikata radnika ŽPCG Miroslav Babović najavio je da će, ukoliko se to ne ispuni, radikalizovati protest.
Potvrdio je da su imali sastanak sa dva člana Odbora direktora ŽPCG-a. Tvrdi da su na osnovu dogovora sa njima sačinili proračune koji su dostavljeni Ministarstvu saobraćaja, na čijem čelu je odnedavno Radoš Zečević (NSD), na uvid.
Iako je tad dogovoreno da im se na zahtjeve odgovori do 17. avgusta, to još uvijek nije urađeno.
Iz tog razloga su oni opet uputili zahtjev o povećanju zarada direktorici preduzeća, na koji se takođe niko iz kompanije nije oglasio.
– Zato smo se odlučili na radikalne mjere, to jest na štrajk upozorenja i jednosatnu obustavu saobraćaja – pojasnio je Babović.
Ponovio je da radnici ŽPCG primaju najmanje zarade u željezničkom sektoru. Napomenuo je da je prosječna zarada 200 eura niža od prosjeka na državnom nivou.
Podsjetimo, pomoć od 200 eura radnicima ove kompanije odobrena je od februara, a onda je smanjena na 100 eura, da bi od plate za jul bila potpuno ukinuta, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo zaposlenih.
Babović se izvinio svim korisnicima usluga ŽPCG i građanima koji koriste voz kao prevozno sredstvo i zamolio za razumijevanje.
Pročitajte još:
– Iza nas je još jedna teška sezona, koju su radnici ŽPCG iznijeli na svojim leđima na nikad težoj i zahtjevnijoj pruzi, sa lošim voznim sredstvima. Ostvarili smo i dobre prihode, takođe zaslugom ovih istih radnika kojima se sada predstavlja da novca za njih nema – rekao je Babović.
Smatra da su njihovi zahtjevi realni.
Ocijenio je da sa prosječnom zaradom od 850 eura i sa potrošačkom korpom na nivou države koja prelazi 2.100 eura, ne može da se preživi i da se izmire osnovne životne potrebe.
