Evropski referentni gas, holandski TTF, za isporuku u oktobru 2026. godine, dostigao je dnevni maksimum od 70,85 eura po megavat-satu u ponedjeljak, prema podacima ICE-a.
Neizvjesnost oko isporuka LNG-a iz Perzijskog zaliva dodatno je podigla cijene gasa, javlja Euronews, prenosi Poslovni.hr.
U nedjelju su američke snage napale iranske lansere raketa u blizini Ormuskog moreuza, nakon čega je Iran uzvratio ispaljivanjem raketa na američke snage u Jordanu. Eskalacija sukoba prijeti daljnjim poremećajima u izvozu LNG-a, jer oko petine svjetske trgovine LNG-om obično prolazi kroz Ormuski moreuz.
Novi poremećaji dolaze u vrijeme kada su zalihe LNG-a posebno važne za Evropu, koja obnavlja skladišta gasa uoči zime.
Skladišta gasa u Evropskoj uniji bila su 64,7 posto popunjena, prema podacima Gas Infrastructure Europe (GIE), što znači da su zalihe ispod istorijskih nivoa za ovo doba godine.
Visoke tržišne cijene usporile su proces popunjavanja skladišta u brojnim zemljama, što izaziva zabrinutost da Holandija i Njemačka neće uspjeti ispuniti svoje ciljeve skladištenja od 80 posto, odnosno 70 posto do 1. novembra.
Razlog je taj što je razlika između trenutnih i zimskih cijena često bila premala – ili čak negativna – da bi pokrila troškove i rizike skladištenja gasa. Dobavljači obično kupuju gas po nižim cijenama tokom ljeta, skladište ga, a zatim ga prodaju zimi, kada su cijene više.
Niski nivoi skladištenja ne znače nužno da zemlja neće imati dovoljno gasa tokom zime. Međutim, nedovoljne zalihe mogle bi učiniti zemlje EU ranjivijim na volatilnost tržišnih cijena i poremećaje u globalnom snavdjevanju.
Ovo je posebno važno za privredu najveće evropske ekonomije.
„Ako se nedovoljno popunjena skladišta gasa poklope s vrlo hladnom zimom, Njemačka možda više neće moći u potpunosti pokriti svoju uobičajenu potražnju za gasom“, rekao je za Euronews Business Sebastian Heinermann, direktor njemačkog udruženja za skladištenje gasa INES.
„Ako cijene gasa tada porastu iznad nivoa koji industrijski potrošači mogu priuštiti, kompanije će biti prisiljene smanjiti proizvodnju“, dodao je, upozoravajući na potencijal značajne ekonomske štete.
Rizici za snabdijevanje gasom postoje i u Italiji, iako su njeni skladišni kapaciteti među najpotpunije opremljenima u Evropi.
Prošlog četvrtka, QatarEnergy je obavijestio italijansku energetsku kompaniju Edison, jednog od svojih najvećih evropskih kupaca, da je produžio obustavu isporuka LNG-a zbog više sile do početka novembra zbog rata između Sjedinjenih Država i Irana, izvijestio je Reuters.
Edisonov dugoročni ugovor s Katarom obično osigurava gas ekvivalentan oko 10 posto godišnje potrošnje gasa u Italiji. Edison je saopštio da osigurava zamjenske količine i da može ispuniti svoje obaveze prema kupcima.
Evropska unija uvozi relativno malo gasa direktno sa Bliskog istoka. Katar je činio 3,7 posto ukupnog uvoza gasa u EU u 2025. godini. Međutim, poremećaji u Persijskom zalivu mogli bi nastaviti da povećavaju cijene gasa u Evropi.
Analitičari su upozorili da bi dugotrajni poremećaji izvoza LNG-a iz Persijskog zaliva mogli prisiliti evropske kupce da agresivnije konkurišu azijskim kupcima za dostupan gas, što bi dodatno povećalo cijene.
Prema Goldman Sachsu, takva konkurencija za dostupne količine mogla bi privući veleprodajne cijene bliže 100 eura po megavat-satu.
Prošle sedmice, analitičarke Goldman Sachsa, Samantha Dart i Laura Cyr, rekle su u bilješci koju je objavio Bloomberg da bi, u scenariju u kojem se izvoz energije sa Bliskog istoka normalizuje samo postepeno 2027. godine, cijena TTF-a za decembar 2026. vjerovatno morala premašiti 100 eura po megavat-satu.
Ako se trenutni nivoi cijena održe samo kratko vrijeme, porast cijena bi mogao imati ograničen uticaj na račune domaćinstava.
Pročitajte još:
S druge strane, bez jasnih znakova smirivanja napetosti, dugoročniji porast cijena mogao bi se postepeno prenijeti na račune za energiju domaćinstava širom Evrope.
Prema ranijoj procjeni Oxford Economicsa, promjene veleprodajnih cijena u prosjeku se u potpunosti odražavaju na potrošačkim cijenama tek nakon šest mjeseci, iako se brzina prenosa znatno razlikuje među zemljama EU.
Cijene bi mogle reagovati u roku od nekoliko mjeseci u Francuskoj, Italiji i Španiji, dok bi se u Holandiji promjene mogle odraziti gotovo odmah. Međutim, u Njemačkoj i Austriji, cijenama bi moglo trebati gotovo godinu dana da dostignu vrhunac.
Oxford Economics smatra Italiju najizloženijom od glavnih evropskih ekonomija, jer se promjene cijena relativno brzo prenose na potrošače, a zemlja se uveliko oslanja na plin. Istovremeno, njeni skladišni kapaciteti su trenutno među najpopunjenijim u Evropi.
