Low-cost avio-kompanije iz godine u godinu šire mrežu linija širom Evrope, ali istovremeno sve češće zatvaraju baze i premještaju avione sa aerodroma na kojima im poslovna računica više ne odgovara.
Wizz Air je ove godine zatvorio bazu u Beču. Ryanair je najavio zatvaranje baze u Berlinu, a prethodnih godina povukao je bazirane avione i iz Frankfurta, Diseldorfa i Štutgarta. Sličnih primjera ima i na drugim evropskim tržištima, prenosi portal Kamatica.
Razlozi nisu uvijek isti, ali se jedan faktor često ponavlja – troškovi.
Za low-cost kompanije, čiji poslovni model zavisi od vrlo niskih troškova po putniku, izbor aerodroma nije samo pitanje broja potencijalnih putnika i atraktivnosti destinacije. Aerodromske naknade, zemaljsko opsluživanje, kontrola letenja, ali i cijena snabdjevanja gorivom ulaze u računicu koja odlučuje gdje će avion biti baziran.
Wizz Air je, na primjer, odluku o zatvaranju baze u Beču obrazložio značajnim rastom aerodromskih naknada, poreza i troškova zemaljskog opsluživanja. Ryanair je prilikom najave zatvaranja baze u Berlinu saopštio da će svojih sedam aviona prebaciti na aerodrome sa nižim troškovima.
Drugim riječima, avion koji danas leti iz jednog grada relativno lako sutra može biti premješten tamo gdje kompanija za isti kapacitet vidi bolju računicu.
Međutim, ovakve odluke danas treba posmatrati i u kontekstu šire situacije u evropskoj avio-industriji.
Međunarodno udruženje za vazdušni saobraćaj (IATA) tokom 2026. godine značajno je smanjilo procjenu profitabilnosti sektora i upozorilo da će globalna neto dobit avio-kompanija pasti sa 45 milijardi dolara u 2025. na oko 23 milijarde dolara u 2026. godini.
Istovremeno, profitna marža industrije trebalo bi da bude gotovo prepolovljena, sa 4,2 na svega 2 odsto.
Ključni razlog je rast troškova goriva. Prema procjenama IATA-e, prosječna cijena avio-goriva u 2026. godini mogla bi da dostigne 152 dolara po barelu, naspram oko 90 dolara godinu ranije. Samo po tom osnovu, troškovi industrije mogli bi da porastu za dodatnih 100 milijardi dolara.
Posljedice se već vide u finansijskim rezultatima najvećih evropskih prevoznika.
Ryanair je u objavi rezultata za prvi kvartal fiskalne 2027. godine saopštio da je profit kompanije pao za 34 odsto, dok su operativni troškovi porasli za 11 procenata, pri čemu su veći troškovi goriva navedeni kao jedan od glavnih razloga.
Kompanija je istovremeno poručila da će nastaviti da raspoređuje kapacitete prema tržištima i bazama koje nude najbolju ekonomsku računicu. Sličan pritisak na profitabilnost vidljiv je i kod Wizz Aira.
U periodu od aprila do juna 2026. godine kompanija je zabilježila neto gubitak od 198,2 miliona eura, u poređenju sa profitom od 38,4 miliona eura u istom periodu prethodne godine. Ukupni operativni rashodi porasli su za 20,7 odsto, a troškovi goriva za 39,4 odsto.
U tom kontekstu, postavlja se pitanje da li je regulatorni okvir jedini razlog zbog kojeg Wizz Air razmatra zatvaranje baze u Beogradu, ili na takvu odluku utiču i finansijski rezultati kompanije i potreba da kapacitete preusmjeri na tržišta koja smatra poslovno atraktivnijim.
U takvom okruženju čak i relativno mala povećanja troškova mogu imati značajan uticaj na odluke o tome gdje će avioni biti bazirani i koje će linije ostati u saobraćaju. Low-cost prevoznici danas mnogo agresivnije nego ranije preispituju profitabilnost svake pojedinačne baze, a konkurencija među aerodromima za privlačenje njihovih kapaciteta postaje sve izraženija.
U susjednoj Srbiji su u fokusu dva različita slučaja. Wizz Air je najavio mogućnost povlačenja baznih operacija ukoliko se regulatorni okvir ne promjeni, dok je Ryanair odluku o obustavi operacija povezao sa pitanjima snabdjevanja gorivom. Iako su povodi različiti, oba primjera pokazuju koliko low-cost prevoznici svoje prisustvo na pojedinim tržištima prilagođavaju sopstvenom poslovnom modelu i procjeni isplativosti operacija.
Pročitajte još:
U isto vrijeme, mijenjaju se i pojedini troškovi poslovanja na domaćem tržištu. Naknada za gorivo na beogradskom aerodromu povećana je u septembru 2025. sa 4,9 na 5,1 dolar po toni, dok je za septembar 2026. planirano novo povećanje, na 5,3 dolara po toni.
Novo povećanje dolazi u godini u kojoj je pitanje snabdjevanja energentima dodatno opterećeno neizvjesnošću u vezi sa sankcijama NIS-u, kompaniji koja ima važnu ulogu u snabdjevanju avio-gorivom na aerodromima u Beogradu i Nišu.
U takvim okolnostima postavlja se pitanje opravdanosti dodatnog povećanja troškova povezanih sa snabdjevanjem gorivom, posebno u trenutku kada avio-kompanije već posluju u uslovima značajno viših cijena goriva i pojačanih finansijskih pritisaka.
Iskustva sa drugih evropskih tržišta pokazuju koliko je low-cost segment osjetljiv na ukupnu cijenu poslovanja na jednom aerodromu.
