Dok globalne tenzije na Bliskom istoku dodatno pojačavaju neizvjesnost na investicionim tržištima, pitanje je može li Crna Gora u takvim okolnostima prepoznati i iskoristiti svoju razvojnu šansu. Dok Mirza Krnić iz Preokreta upozorava da zemlja ne smije graditi budućnost na megalomanskim projektima i kopiranju tuđih modela, već na održivom korišćenju sopstvenih resursa, Željka Krivokapić-Miićević, ekspertkinja za međunarodni promet investicija i održivi turizam, ocjenjuje da najveća vrijednost Crne Gore leži upravo u njenoj autentičnosti, prirodi, kulturnom nasljeđu i sposobnosti da se pozicionira kao pažljivo vođena, stabilna i prepoznatljiva investiciona destinacija. – prenosi Pobjeda.
Konkurente destinacije
Krnić ocjenjuje da Crna Gora ne može konkurisati destinacijama poput Dubaija kroz model koncentrisanog krupnog kapitala, već kroz razvoj kapilarne ekonomije – jačanjem lokalnih inicijativa, bez obzira na njihovu veličinu.
Prema njegovim riječima, prednost Crne Gore nije u megaprojektima, već u mreži malih, održivih biznisa koji zajedno grade stabilan i otporan ekonomski sistem. Upravo takav pristup, smatra on, može predstavljati odgovor i na promjene u globalnom okruženju.
Krnić ističe da geografski položaj Crne Gore, u srcu Mediterana i Evrope, jeste značajan potencijal koji treba iskoristiti, ali upozorava da bi ta prilika mogla biti propuštena ukoliko se zemlja povede za megalomanskim ambicijama.
Govoreći o političkoj stabilnosti i članstvu u NATO, naglašava da oni mogu biti važan preduslov za dugoročni razvoj i privlačenje investicija, posebno u kontekstu globalnih neizvjesnosti. Ipak, kako dodaje, stabilnost nije trajna kategorija.
– Politička i bezbjednosna stabilnost se pažljivo grade, a još pažljivije održavaju – poručio je Krnić.
On dodaje da ne treba zaboraviti da se svijet mijenja velikom brzinom i da mi u njemu nijesmo učesnici koji mijenjaju globalne tokove.
– U tom smislu nije najbolja strategija upasti u samodovoljnost da smo mi zaštićeni bezbjednosnim kišobranom i da će nam stvari beskrajno ići na ruku u geopolitičkim kretanjima, poput činjenice da zahvaljujući njima imamo šriom otvorena vrata EU. Spoljnopolitička orijentacija Crne Gore treba da prepozna snažna savezništva upravo u tom zapadnom okviru, međutim mnogo toga ne zavisi od nas. Primjera radi, džaba možemo biti najbolji mogući sistem ukoliko bi se dogodila sveopšta nestabilnost u regionu. U tom okruženju je bitno da pružimo svoj doprinos koji je realan i da idemo ka tome da budemo sistem u kome nećemo doći u poziciju da se linije nestabilnosti crtaju preko naše države – poručuje Krnić.
Govoreći o tome u kojim sektorima Crna Gora može biti konkurentnija, Krnić ističe da je pogrešno postavljati megalomanske ciljeve, posebno u energetici.
– U redu je i poželjno da budemo energetski nezavisni u najvećoj mogućoj mjeri, ali je promašen koncept da budemo izvoznici ogromnih količina električne energije, jer bi to značilo uništavanje prirodnih resursa do granice narušavanja održivosti sistema – kazao je on.
Kao realan prostor za konkurentnost vidi sektor usluga, ali samo uz ozbiljnu pripremu države.
– Potrebno je osmisliti i urediti sistem javnih usluga tako da bude digitalizovan i lako razumljiv svakome ko želi da posluje. Trenutno imamo probleme već na bazičnom nivou, poput poreske administracije, a kamoli kod složenijih sistema – naveo je Krnić.
On dodaje da je ključni preduslov i puna vladavina prava, koja bi obezbijedila pouzdan i predvidiv ambijent za investitore.
– Ljudi koji dolaze u Crnu Goru radi razvoja biznisa moraju jasno znati koje su njihove obaveze prema državi i obratno – istakao je.
Krnić naglašava da Crna Gora ne treba da se nadmeće sa modelima koji joj nijesu prirodni, već da razvija sopstveni pristup zasnovan na realnim prednostima.
– Ne mislim da tržište nekretnina treba da bude temelj našeg razvoja. Cijene će, usljed geopolitičkih kretanja i naše geografije, vjerovatno rasti i bez toga. Ono što nas izdvaja jeste obilje pitke vode – resursa koji je, za razliku od Crne Gore, u Dubaiju veliki izazov – rekao je Krnić.
Smatra da nije poenta da rasprodamo sve resurse, već da ove koje imamo koristimo na održiv način i da u njihovom korišćenju stičemo vještine i time dodajemo novu vrijedsnot koju bismo naplaćivali i tako gradimo sistem. Sve ostalo je put u neodrživost.
– Naša prednost je pririoda i geografska pozicija. Kad posložimo ovako stvari onda je jasno da kod vlasti često postoji ideja da kopiramo tuđe modele, ispuštajući prednosti koje imamo, a projektujući one koje nemamo. Kao da gradimo kuću na pijesku, a ne na stijeni – da se poslužim metaforom jednog svjetskog državnika. Ukoliko želimo biti hub onda moramo ulagati u obrazovanje, moramo redefinisati kompletnu viziju razvoja i posvetiti se tom konceptu i izvjesno bismo u određenom periodu ostvarili solidne rezuzltate. Ali bez vizije i posvećenosti to je još jedna od priča koje smo imali u nekoliko navrata, od toga da ćemo postati Monako, pa sve do posljednjih obećanja da ćemo biti maltene bolji od Luksemburga – ističe Krnić za Pobjedu.
Investiciona vrijednost
Ipak, kako naglašava Željka Krivokapić-Milićević, prava investiciona vrijednost Crne Gore ne počinje u statistikama.
– Ova zemlja nije prazan prostor za gradnju, već gust sloj prirode, istorije, arhitekture, gastronomije i mentaliteta koji se ne može vještački proizvesti. U vremenu kada se globalni kapital povlači iz prezasićenih i nepredvidivih tržišta, investitori sve pažljivije biraju gdje će ulagati. Sve manje traže kratkoročan profit, a sve više stabilnost, jasan identitet i prostor koji može da raste bez uništavanja sopstvene suštine. Crna Gora se upravo danas nalazi na toj prelomnoj tački – više nije neprimijećena, ali još nije ni potrošena. Međunarodni monetarni fond bilježi rast od oko tri odsto i otpornost ekonomije na višestruke šokove, dok Centralna banka ističe da je zemlja od oktobra 2025. operativno ušla u SEPA prostor, čime se dodatno približila evropskom finansijskom tržištu – objašnjava Krivokapić-Milićević.
Ona smatra da je vrijeme da se Crna Gora prestane posmatrati kao „mala turistička zemlja“.
– Na globalnom tržištu raste vrijednost destinacija koje nijesu ogromne, ali jesu posebne i očuvane. Ozbiljan kapital više ne traži samo brzinu, već smisao i dugoročnu poziciju – kaže ona.
Primjeri poput Slovenije, Kostarike i Butana pokazuju isti obrazac – premium vrijednost ne nastaje iz masovnosti, već iz pažljivo čuvane autentičnosti.
Crna Gora, dodaje, već ima temelje takvog modela: stabilan rast, evropski pravac, NATO okvir bezbjednosti i turizam koji nosi značajan dio ekonomije. Ipak, ključna prednost je nešto dublje – autentičnost prostora.
– Kotor nije vrijedan zato što je skup, već zato što je neponovljiv. Durmitor nije vrijedan samo zbog fotografija, već zato što je stvarna prirodna sila i dio svjetske baštine – naglašava ona.
Iskustvo Dubaija, kako kaže, donosi važne lekcije.
– Dubai pokazuje što mogu vizija, disciplina i marketing. To je tržište koje funkcioniše brzo, efikasno i bez čekanja – objašnjava ona.
Ipak, upozorava da takav model ima i drugu stranu – visoku konkurenciju i konstantan pritisak.
– To je kapitalizam u ubrzanom režimu. Aktivno tržište, ali i nemilosrdno – dodaje.
Povratak u Crnu Goru, kaže, donosi drugačiji osjećaj vrijednosti.
– Ovdje more i planina nijesu kulisa za nekretninu, već dio životne logike zemlje. To je ogromna razlika – kaže Krivokapić- Milićević dodajući da Crna Gora treba da uči od Dubaija – ali da ne smije kopirati njegov identitet.
Suprotno uvriježenom mišljenju, smatra da održivost u Crnoj Gori više nije samo deklarativna.
Primjeri poput Luštice Bay, Porto Montenegra i Portonovog pokazuju da ozbiljan kapital može ići ruku pod ruku sa odgovornim razvojem. Ovi projekti sve više integrišu međunarodne ekološke standarde, ESG principe i održivo upravljanje prostorom.
– Istovremeno, investicije u energetiku, poput vjetroelektrane Krnovo, potvrđuju da Crna Gora nije zanimljiva samo turističkom kapitalu, već i infrastrukturnim i zelenim projektima. Podaci pokazuju i širu sliku: desetine turističkih objekata već imaju međunarodne sertifikate održivosti, dok su kroz UNDP programe podržani brojni projekti energetske efikasnosti – kazala je Krivokapić-Milićević.
Ona naglašava da Crna Gora mora napustiti ideju jednog univerzalnog investicionog modela.
– Obala ostaje prostor luksuza i nautike, dok jug ima potencijal za solarne projekte i održivi turizam. Sjever, s druge strane, može biti ključ budućeg razvoja – kroz planinski turizam, wellness koncepte i obnovu ruralnih cjelina. Crna Gora ne treba jednog investitora za sve, već mrežu različitih investicionih identiteta – ističe ona dodajući da najveći rizik vidi u kratkoročnom pristupu razvoju.
– Ako sopstvenu posebnost pretvorimo u robu kratkog daha, izgubićemo i vrijednost i identitet – upozorava.
Kotor navodi kao ključni primjer – njegova vrijednost nije u novoj gradnji, već u očuvanom smislu mjesta koji UNESCO štiti.
Pročitajte još:
Zato zagovara model razvoja zasnovan na ograničenju, dugoročnom zakupu i strogim pravilima gradnje.
Najveći investicioni potencijal vidi tamo gdje se danas najmanje ulaže – u zaleđu, selima i sjeveru.
– Budućnost nije samo na obali. Ona je u obnovi onoga što je iznutra vrijedno, a spolja još nedovoljno prepoznato – kaže ona.
Primjeri Pulje i Istre pokazuju da se premium identitet može graditi kroz gastronomiju, tradiciju i autentično iskustvo, a ne samo kroz velike projekte.
Veličina tržišta, smatra, nije ograničenje.
– Malo tržište nije slabost ako zna što želi da bude. Tada postaje prednost – omogućava kontrolu, selekciju i jasan brend. Uz sve jaču integraciju sa evropskim tržištem, Crna Gora može biti mala, ali ozbiljna investiciona destinacija – naglašava Krivokapić-Milićević.
Posebnu vrijednost vidi u onome što se ne mjeri brojevima.
– Ovdje je čovjek još važan. Postoji odnos, postoji domaćinstvo, postoji ritam života koji nije potpuno izgubljen. U vremenu globalnog ubrzanja, upravo taj „polako“ pristup postaje luksuz – zaključuje Krivokapić-Milićević za Pobjedu.
