Crna Gora se do sada nije profilisala kao startup destinacija u pravom smislu te riječi, ali inicijative poput SEE UP Acceleratora pokazuju da se prave prvi ozbiljni pomaci ka stvaranju regionalnog inovacionog ekosistema. Ipak, kako za Pobjedu ocjenjuje Dušan Obradović, izvršni direktor i jedan od osnivača akceleratora za startape SEE UP, niko ne gradi ekosistem preko noći.
SEE UP Accelerator je program za podršku i ubrzani razvoj startapa (mladih inovativnih kompanija) koji žele da izađu na tržište, povećaju prihode i prošire poslovanje na međunarodni nivo. – prenosi Pobjeda.
– Ono što se dešava kroz SEE UP nije završena priča, već prvi ozbiljan pokušaj da se stvori kontinuitet – da ne ostane na jednom događaju, jednom fondu ili jednoj kohorti – kaže Obradović.
Prema njegovim riječima, razlika između pojedinačnog iskoraka i sistema mjeri se onim što ostaje nakon događaja – investitorskom mrežom, mentorskim sistemom, pravnim okvirom, međunarodnim partnerima i stalnim prilivom projekata kroz akceleraciju.
SEE UP, kako ističe, gradi globalnu platformu koja Crnu Goru povezuje sa Švajcarskom, Londonom, Šangajem i Astanom, a uspjeh ne mjeri brojem događaja, već brojem startapa koji generišu prihod i izlaze na globalno tržište.
– Sistem nastaje onog trenutka kada se pojedinačni iskoraci prestanu slaviti, a rezultati počnu mjeriti – poručuje Obradović.
Dolazak startapa iz Švajcarske, Italije, Velike Britanije i SAD u Tivat, prema njegovoj ocjeni, jeste snažan međunarodni signal, ali sam signal nije strategija.
– Percepcija se ne mijenja jednim samitom, već kontinuitetom – time što ljudi koji dođu ovdje pronađu razlog da se vrate – navodi Obradović.
Za investitore Crna Gora postaje zanimljiva onda kada shvate da ovdje mogu pristupiti regionalnim talentima, globalnim partnerima i strukturisanoj mreži prilika, bez korporativnih barijera koje postoje u većim centrima. Kapitalizovati takvu percepciju, kako kaže, znači pretvoriti dolazak u konkretan dogovor – od umrežavanja ka ugovorima, od interesa ka investicijama.
Govoreći o regionu Zapadnog Balkana, koji se često opisuje kao prostor velikog potencijala, Obradović ističe da problem nije nedostatak inovacija, već nedostatak komercijalizacije.
– Imamo kvalitetne ideje i ljude, ali nemamo dovoljno strukture koja ih vodi do tržišta. Kapital danas postoji – globalno ga ima više nego ikad – ali kapital ne ulazi u ideje, ulazi u dokaz – objašnjava on.
Investitor, kako kaže, kada pogleda startap iz regiona često vidi zanimljiv proizvod, ali ne vidi jasno ko ga kupuje, kako se distribuira i kako se skalira.
– Dokle god osnivači vjeruju da je posao završen kada je proizvod gotov, investicije će ostati oprezne – dodaje Obradović.
Najčešći razlog zbog kojeg SEE UP odlučuje da ne investira u neki tim, prema njegovim riječima, nije loš proizvod, već nerazumijevanje razlike između gradnje proizvoda i gradnje biznisa.
– Kada pitate osnivača ko je njegov prvi plaćeni kupac, kolika je cijena akvizicije, kroz koji kanal distribuira i koliko realno može da naplati – i on nema konkretan odgovor, tu se razgovor završava. Ideja bez komercijalne validacije za nas nije investiciona prilika, to je istraživački projekat – kaže Obradović.
On naglašava da SEE UP ne finansira potencijal, već dokaz.
Startapi sa Balkana, smatra Obradović, tehnički mogu da se mjere sa bilo kime u svijetu. Inženjerski kapacitet i kreativnost nijesu upitni, ali problem je, kako kaže, način razmišljanja.
– Lokalni mindset znači da osnivač gradi za tržište koje poznaje; globalni mindset znači da od prvog dana gradi za tržište koje tek treba da osvoji – navodi on.
Crna Gora, prema njegovoj ocjeni, ima šansu da postane relevantan regionalni centar za inovacije, istraživanje i razvoj, ali postoji i realan rizik da ostane samo atraktivna destinacija za događaje.
– Događaji su vidljivi, fotogenični, donose kratkoročnu pažnju, ali ne ostavljaju infrastrukturu – upozorava Obradović.
Da bi Crna Gora postala stvarni centar za istraživanje i razvoj, potrebne su dugoročna poreska i regulatorna politika koja privlači tehnološke kompanije, povezanost univerziteta sa industrijom, rezidencijalni programi za strane osnivače i ozbiljna domaća ulaganja u ljudski kapital.
– Crna Gora ima geografsku i kulturnu prednost – mala je, fleksibilna i može brzo da donosi odluke. Ako tu prednost iskoristi strateški, može postati regionalni hub. Ako ne, ostaće prelijepa pozornica na kojoj se dešavaju tuđe priče – ocjenjuje Obradović.
Kada je riječ o investicionim odlukama, on navodi da su kvalitet tima, veličina tržišta i sposobnost egzekucije neophodni, ali da upravo egzekucija pravi razliku.
– Kvalitetan tim bez egzekucije je samo dobra biografija. Veliko tržište bez egzekucije je samo dobra teza. Egzekucija – sposobnost da tim iz nedjelje u nedjelju pomjera metriku, zatvara kupce, skalira distribuciju – to je ono što se ne može glumiti i što investitoru daje sigurnost – kaže Obradović.
Pročitajte još:
Kao primjere navodi Uber, Airbnb i Stripe, ističući da njihov uspjeh nije bio samo u ideji, već u sposobnosti da je sprovedu na globalnom nivou.
Zato je, kako zaključuje, ključna promjena koju Crna Gora i region moraju napraviti kulturološki pomak – od slavljenja ideja ka slavljenju prihoda.
– Region mora da prestane da slavi ideje, a počne da slavi prihode. Dokle god je najglasnija priča o tome ko je pokrenuo startap, a ne ko je prvi prodao, izašao na tržište ili donio povrat investitorima – nećemo se pomjeriti sa mape potencijala na mapu relevantnosti – poručuje Obradović.
Upravo zato, dodaje, SEE UP ne gradi samo akcelerator, već način razmišljanja.
– Startap nije ideja, već sposobnost da tu ideju pretvoriš u prihod – zaključuje Obradović.
Šta investitori zaista traže od startapa?
Da bi startap iz Crne Gore ili regiona privukao investiciju, nije dovoljno imati dobru ideju ili tehnološki napredan proizvod. Kako ističe Dušan
Obradović, investitori danas traže jasan dokaz da biznis može da funkcioniše na tržištu.
Ključni elementi na koje investitori obraćaju pažnju su: Prvi plaćeni kupci – dokaz da proizvod ima realnu tržišnu vrijednost; Jasan model prihoda – kako kompanija zarađuje i koliko može da naplati: Kanali distribucije – na koji način dolazi do korisnika i koliko je taj proces skalabilan; Trošak akvizicije kupaca – koliko košta dolazak do svakog novog klijenta; Sposobnost egzekucije – da tim kontinuirano isporučuje rezultate i raste.
– Kapital ne ulazi u ideje, ulazi u dokaz. Investitor ne finansira nadu, već biznis koji već pokazuje da može da funkcioniše – poručuje Obradović.
