Cijena galona običnog benzina u Sjedinjenim Državama porasla je za 31 cent (0,26 eura) u protekloj sedmici, dostigavši u srijedu prosječnih 4,54 dolara (3,86 eura) po galonu, što je porast od 52 posto u odnosu na prije rata s Iranom, prema AAA. – prenose Financije.hr.
Glavni razlog zašto vozači plaćaju više na pumpama je taj što je rat doveo do toga da su tankeri za naftu ostali u blizini Hormuškog moreuza, uskog prolaza kroz koji prolazi petina svjetske sirove nafte.
U Sjedinjenim Državama, cijene nafte činile su oko 51 posto cijene galona benzina u 2025. godini, prema Upravi za energetske informacije. Manje nafte na tržištu znači više cijene nafte i benzina.
Efektivno zatvaranje Hormuškog moreuza od strane Irana tokom rata uzrokovalo je najveći poremećaj u snabdijevanju u istoriji tržišta nafte, prema Međunarodnoj agenciji za energiju, zbog čega su cijene nafte početkom aprila porasle na 112 dolara po barelu.
Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), savezni i državni porezi doprinose cijeni nafte sa oko 17 posto, troškovi rafiniranja i profit sa 14 posto, a distribucija i marketing sa 17 posto. U nekim državama, poput Kalifornije, viši porezi i troškovi rafiniranja guraju cijene benzina znatno iznad nacionalnog prosjeka.
Rob Smith, globalni direktor maloprodaje goriva u S&P Global Energy, rekao je da će cijene rasti i da će im trebati više vremena da se vrate u normalu, što duže Hormuški moreuz ostane zatvoren za plovidbu.
„Čak i ako postoji istinsko i trajno rješenje sukoba, uz dogovor da obje strane ostanu otvorene za Hormuški moreuz, i dalje će trebati mjeseci, ako ne i duže, da se vrate na predratne nivoe“, rekao je Smith.
Pročitajte još:
Ali pitanje je zašto količina nafte proizvedene u Sjedinjenim Državama nije dovoljna da nadoknadi manjak. Sjedinjene Države izvoze više nafte nego što uvoze. Glavni razlog leži u tehnološkoj neusklađenosti između onoga što se crpi iz zemlje i načina na koji su rafinerije prvobitno izgrađene.
Prema podacima Američkog udruženja proizvođača goriva i petrohemije (AFPM), gotovo 70 odsto američkih rafinerija opremljeno je za preradu teške, „kisele“ sirove nafte. Nasuprot tome, većina nafte proizvedene u SAD-u, koja dolazi iz škriljevca, je laka, „slatka“ sirova nafta.
Samo 60 odsto nafte prerađene u američkim rafinerijama dolazi iz domaćih naftnih polja. Da bi opstale i koristile svoje kapacitete, rafinerije su i dalje prisiljene uvoziti značajne količine teže sirove nafte iz inostranstva.
AFPM procjenjuje da bi modernizacija domaćih rafinerija zahtijevala milijarde dolara investicija. Dodatni problem je što bi takve intervencije zahtijevale privremeno zatvaranje rafinerija, što bi obično rezultiralo višim cijenama benzina na tržištu.
