Prosječne plate u Evropi i dalje se drastično razlikuju, a najnoviji podaci OECD-a pokazuju da je jaz između najplaćenijih i najslabije plaćenih zemalja i dalje ogroman – čak i kada se u obzir uzme kupovna moć. Prema izvještaju Taxing Wages 2026, koji je analizirao Euronews Business, prosječne godišnje bruto zarade u 2025. godini u 27 evropskih zemalja kreću se od 18.590 eura u Turskoj do 107.487 eura u Švajcarskoj.
Švajcarska je jedina evropska zemlja u kojoj prosječna bruto godišnja plata prelazi 100.000 eura, čime ubjedljivo predvodi listu najplaćenijih ekonomija kontinenta, prenosi portal nvestitor.
Na drugom mjestu je Island, sa prosječnom godišnjom bruto zaradom od 85.950 eura, dok je Luksemburg lider Evropske unije, sa 77.844 eura, što ga svrstava na treće mjesto ukupne evropske liste.
Prvih pet zaokružuju Danska sa 71.961 euro i Holandija sa 69.028 eura, dok je Norveška vrlo blizu, sa prosječnom bruto zaradom od 68.420 eura.
Među pet najvećih evropskih ekonomija, najbolje stoji Njemačka, gdje prosječna bruto godišnja plata iznosi 66.700 eura. Odmah iza nje je Ujedinjeno Kraljevstvo sa 65.340 eura.
Razlika u odnosu na ostale velike ekonomije je, međutim, značajna. U Francuskoj prosječna bruto zarada iznosi 45.964 eura, u Italiji 36.594 eura, a u Španiji 32.678 eura. To znači da su prosječne plate u Njemačkoj i Velikoj Britaniji više nego dvostruko veće nego u Španiji.
Iznad granice od 50.000 eura nalaze se i Austrija sa 63.054 eura, Belgija sa 62.348 eura, Irska sa 60.258 eura, Finska sa 55.462 eura i Švedska sa 50.338 eura.
Devet zemalja EU ispod 30.000 eura
Na drugom kraju evropske liste nalaze se uglavnom zemlje istočne i južne Evrope.
Najnižu prosječnu bruto godišnju platu među zemljama EU obuhvaćenim analizom ima Slovačka, sa 19.590 eura. Ukupno devet od 22 članice EU koje su uključene u izvještaj nalazi se ispod praga od 30.000 eura.
Ispod 25.000 eura su Mađarska sa 21.257 eura, Letonija sa 21.321 euro, Češka sa 23.685 eura, Portugal sa 24.254 eura i Poljska sa 24.490 eura.
Nešto iznad tog nivoa, ali i dalje ispod 30.000 eura, nalaze se Estonija sa 25.603 eura, Grčka sa 26.563 eura i Litvanija sa 28.474 eura.
Nominalni podaci jasno pokazuju da sjeverna i zapadna Evropa dominiraju vrhom liste, dok su zemlje južne i istočne Evrope uglavnom koncentrisane pri dnu.
Zašto su plate toliko različite?
Stručnjaci Međunarodne organizacije rada, koji su govorili za Euronews Business, navode da razlike u platama među evropskim zemljama najviše zavise od tri faktora: produktivnosti i strukture ekonomije, institucija tržišta rada i troškova života.
Zemlje koje imaju razvijene sektore visoke dodate vrijednosti, poput finansija, tehnologije i naprednih poslovnih usluga, po pravilu isplaćuju veće plate. Važnu ulogu imaju i snažni sindikati, kolektivno pregovaranje i razvijeniji sistemi zaštite radnika.
Istovremeno, viši troškovi života u bogatijim zemljama guraju nominalne zarade naviše, zbog čega sama bruto plata ne daje uvijek potpunu sliku o stvarnom životnom standardu.
Kupovna moć mijenja sliku
Kada se plate uporede prema paritetu kupovne moći, razlike među evropskim zemljama se smanjuju, ali ne nestaju.
Paritet kupovne moći pokazuje koliko novca zaista vrijedi u različitim zemljama, odnosno koliko roba i usluga radnik može da kupi za svoju platu. U ovoj analizi korišćeni su podaci izraženi u američkim dolarima, jer euro podaci za paritet kupovne moći još nijesu objavljeni.
Prema tom pokazatelju, prosječne godišnje bruto plate kreću se od 38.118 dolara u Slovačkoj do 106.532 dolara u Švajcarskoj.
U vrhu su i Njemačka sa 93.985 dolara, Luksemburg sa 93.203 dolara i Holandija sa 92.905 dolara. Sve tri zemlje prema kupovnoj moći prelaze prag od 90.000 dolara.
Pročitajte još:
Slijede Danska sa 88.454 dolara i Norveška sa 87.722 dolara.
Kod pet najvećih evropskih ekonomija redosljed ostaje isti kao kod nominalnih plata, ali se razlike mijenjaju. Ujedinjeno Kraljevstvo prema kupovnoj moći iznosi 82.329 dolara, Francuska 67.273 dolara, Italija 60.503 dolara, a Španija 57.517 dolara.
Turska i Njemačka najviše napreduju prema kupovnoj moći
Kada se uporede nominalne plate i plate prilagođene kupovnoj moći, najveći skok bilježi Turska, koja sa posljednjeg mjesta nominalne liste skače za devet pozicija, na 18. mjesto.
Značajan rast bilježi i Njemačka, koja prema kupovnoj moći napreduje za pet mjesta – sa sedme na drugu poziciju.
Najveći pad imaju Island, koji sa druge pozicije pada na devetu, i Estonija, koja se sa 20. spušta na 25. mjesto.
OECD napominje da se procjene prosječnih zarada odnose na zaposlene sa punim radnim vremenom u odabranim sektorima, uglavnom u privatnom dijelu ekonomije. Obuhvaćeni su sektori poput industrije, građevinarstva, trgovine, transporta, finansija i poslovnih usluga, dok su iz analize isključeni poljoprivreda, javna uprava, obrazovanje i zdravstvo.
Važno je i da bruto zarade ne pokazuju koliko novca radnicima zaista ostaje nakon poreza i doprinosa. Poreska opterećenja značajno se razlikuju širom Evrope, pa neto plate u pojedinim zemljama mogu dati drugačiju sliku od bruto iznosa.
