Dok Sjedinjene Američke Države i Iran pokušavaju da dogovore kako trajno ponovo otvoriti Hormuški moreuz i obnoviti protok bliskoistočne nafte, naredni veliki potez na tržištu mogao bi zavisiti od zemlje koja u tim pregovorima ne učestvuje: Kine.
Kina, drugi najveći potrošač sirove nafte na svijetu, povukla je niz poteza kako bi očuvala snabdijevanje u trenutku kada je rat u Iranu prekinuo pristup za više od 11 miliona barela nafte dnevno. Smanjenjem uvoza, oslanjanjem na ogromne zalihe i većom upotrebom čiste energije, Peking je uspio da ublaži posljedice viših cijena na domaćem tržištu — ako već ne i da ih potpuno neutrališe. Ti potezi osjetili su se i na globalnom tržištu, prenosi portal Investitor.
Nakon više od tri mjeseca rata, dio analitičara predviđao je da bi cijena nafte ove godine mogla skočiti i do 200 dolara po barelu. Međutim, iako su ukupni procijenjeni gubici u ponudi premašili milijardu barela, cijene sirove nafte ostale su relativno obuzdane. Mnogi analitičari upravo Kinu vide kao jedan od ključnih razloga.
„Kina je ovdje odigrala kritičnu ulogu u amortizovanju šoka za ostatak Azije, a time i za globalnu ekonomiju“, kazao je Daan Walter, direktor u energetskom think tanku Ember.
Brent, globalna referentna cijena nafte, u ponedjeljak je pao ispod 78 dolara po barelu, pod uticajem očekivanja da bi Ormuski moreuz — kroz koji prolazi petina svjetske nafte — uskoro mogao ponovo normalno funkcionisati. Prije američkih i izraelskih napada na Iran, Brent se trgovao ispod 70 dolara po barelu, dok je početkom maja dostigao četvorogodišnji maksimum od 114 dolara.
Kako energetski uticaj Kine raste, analitičari ocjenjuju da će kineska politika i potrošački obrasci biti presudni za tržište, bez obzira na to koliko brzo Hormuški moreuz bude ponovo otvoren.
Kineska „nevidljiva ruka“
Analitičari Societe Generalea naveli su u nedavnom izvještaju da je gubitak od sedam odsto globalne ponude sirove nafte tokom arapskog embarga 1973. godine doveo do rasta cijene nafte od 134 odsto. Sada, međutim, cijene nijesu skočile ni približno toliko, iako je rat u Iranu pogodio oko 14 odsto globalne ponude.
Glavni razlog za tu razliku, prema njihovoj ocjeni, jeste Kina — „nevidljiva ruka koja ponovo balansira tržište“. Peking je, naime, uspio da smanji uvoz nafte za oko tri miliona barela dnevno, što je količina gotovo jednaka ukupnoj potražnji Japana za sirovom naftom.
Kina je potrošnju mogla značajno da smanji iz više razloga. Prije rata, Peking je povećavao rezervne zalihe sirove nafte, koristeći jeftine isporuke sankcionisane nafte iz Rusije i Irana, navodi Janiv Shah, potpredsjednik za tržišta nafte u konsultantskoj kući Rystad Energy.
Prema procjenama analitičara, Kina sada ima više od milijardu barela nafte u komercijalnim i strateškim rezervama, koje je počela da koristi u maju.
„Kina je ranije postavljala donju granicu cijenama“, rekao je Shah. „Ove godine taj obrazac se preokrenuo.“
Vlada je, takođe, ograničila izvoz rafinisanih proizvoda poput dizela i benzina kako bi obezbijedila domaće snabdijevanje. To je smanjilo motivaciju kineskih rafinerija da kupuju sirovu naftu na globalnom tržištu, jer su se suočile sa nižim maržama i ograničenim pristupom inostranim tržištima.
Istovremeno, kineski bum električnih vozila smanjio je potrebu zemlje za fosilnim gorivima. Otprilike svaki drugi novi putnički automobil prodat u Kini danas spada u vozila na novu energiju. Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju, kineski vozni park električnih vozila prošle godine smanjio je potrošnju nafte za oko milion barela dnevno.
„To je bio izvanredan ventil za globalno tržište sirove nafte“, rekao je David Fishman, direktor u Lantau Groupu, koji se specijalizovao za kineski energetski i elektroenergetski sektor.
Ipak, iako će povišene cijene vjerovatno nastaviti da prigušuju potražnju potrošača i rafinerija, kineska sposobnost da ublažava globalni šok u ponudi ima svoja ograničenja — prije svega zavisi od toga koliko dugo može održavati zalihe goriva.
„Ono što se ne može održavati vječno jesu zalihe sirove nafte“, rekao je Fishman. „Ako cijene oslabe, očekivao bih da prvo ponovo počnu da pune rezerve.“
Od nestašice do viška ponude?
Nakon mjeseci straha od posljedica najveće naftne krize u istoriji, Međunarodna agencija za energiju sada upozorava da bi ponovno otvaranje Hormuškog moreuza moglo naredne godine izazvati višak ponude na tržištu.
U mjesečnom izvještaju objavljenom u srijedu, IEA je prognozirala da će rast ponude naredne godine nadmašiti rast potražnje za 4,7 miliona barela dnevno, jer se proizvodnja sirove nafte na Bliskom istoku vraća na normalne nivoe.
„To bi tržištu moglo donijeti dobrodošao predah i priliku za obnavljanje iscrpljenih zaliha ili izgradnju novih strateških rezervi, dok zemlje preispituju svoje energetske strategije i politike kao odgovor na krizu“, navela je IEA.
Pročitajte još:
Iako se očekuje da će globalna potražnja za naftom naredne godine rasti, nedavna nestabilnost dodatno je podstakla interesovanje za obnovljive izvore energije, što bi dugoročno moglo smanjiti potrošnju sirove nafte. Kina, globalni lider u električnim vozilima, baterijama i solarnoj tehnologiji, u martu je zabilježila rekordan izvoz proizvoda čiste energetske tehnologije, nakon početka rata u Iranu.
„Ubrzanje elektrifikacije dobija na zamahu“, rekao je Cosimo Ries, analitičar Trivium China koji prati energetiku i automobilsku industriju. „Vidjećemo kako će se pregovori SAD-a i Irana odvijati, ali šire gledano, ovo bi mogao biti veliki trenutak za globalnu dekarbonizaciju.“
Muyu Xu, viša analitičarka za sirovu naftu u platformi Kpler, kaže da bi višak ponude mogao stići već narednog mjeseca. Ako se Ormuski moreuz brzo otvori, to bi značilo da se oko 100 miliona barela blokirane nafte vraća na tržište.
Istovremeno, Iran će vjerovatno agresivno povećati sopstvenu proizvodnju, posebno ako američke sankcije budu ukinute. Ali to bi moglo učiniti iransku naftu manje privlačnom za Kinu, koja ju je kupovala uz popust upravo zato što Iran, pod sankcijama, nije imao mnogo drugih načina da je proda.
Xu, međutim, dodaje da su mnoge zemlje već pokrile potrebe za sirovom naftom za ljeto, pa bi Kina ponovo mogla postati ključna za uspostavljanje ravnoteže na tržištu.
„Ovo je potpuno drugačija slika nego prije samo dva mjeseca“, rekla je Xu. „Zemlja koja sada ima kapacitet da apsorbuje višak ponude jeste Kina. Ali pitanje je: šta Kina želi da kupi?“
