Evropska unija mijenja svoju politiku prema industriji čipova. Nakon što je prvi Evropski zakon o čipovima stimulirao izgradnju proizvodnih kapaciteta i mobilizirao više od 53 milijarde eura javnih i privatnih investicija, novi prijedlog nastoji riješiti drugi dio problema – kako stvoriti dovoljnu potražnju za čipovima razvijenim i proizvedenim u Evropi.
Prijedlog Zakona o čipovima 2.0 razmatrali su ministri država članica odgovorni za unutrašnje tržište i industriju na Vijeću za konkurentnost u četvrtak. Zemlje su uglavnom podržale ciljeve prijedloga, uz zahtjev da Evropa uskladi smanjenje strateške ovisnosti s otvorenim tržištem i saradnjom s pouzdanim međunarodnim partnerima, prenose Financije.hr.
Prvi Evropski zakon o čipovima stupio je na snagu 2023. godine, nakon što su poremećaji uzrokovani pandemijom pokazali koliko su automobilska, elektronička i druge evropske industrije ovisne o proizvođačima iz Azije i SAD-a. Prema dokumentu Vijeća EU, dosadašnja implementacija rezultirala je s više od 53 milijarde eura javnih i privatnih investicija, pet pilot tehnoloških linija i mrežom nacionalnih centara ekspertize.
Komisija takođe procjenjuje da su ove investicije direktno i indirektno stvorile oko 46.000 radnih mjesta. Međutim, ovisnost o dobavljačima izvan Unije ostaje visoka, posebno u proizvodnji najnaprednijih čipova i njihovom dizajnu. Vrijednost evropske potrošnje poluprovodnika u 2025. godini dostigla je 41,1 milijardu eura, ili 10,5 posto svjetskih isporuka, dok se većina proizvodnje i dalje odvija izvan Evrope.
Forum potražnje
Razlika između prvog i drugog zakona je upravo u tome što je prvi bio usmjeren uglavnom na ponudu i izgradnju proizvodnih kapaciteta, dok Zakon o čipovima 2.0 daje veći značaj potražnji i tržišnoj primjeni evropskih tehnologija.
Komisija predlaže osnivanje foruma potražnje i takozvanih Akceleratora potražnje, koji bi povezali proizvođače čipova s automobilskom, obrambenom, energetskom i drugim industrijama koje ih koriste. Javne nabavke u kritičnim sektorima trebale bi više uzeti u obzir evropsku dodanu vrijednost, radna mjesta i znanje stvoreno u Uniji, pri čemu bi dio potražnje dolazio iz podatkovnih centara, pružatelja usluga u oblaku i budućih evropskih gigafabrika vještačke inteligencije.
Predviđene su i brže autorizacije za strateška ulaganja, s maksimalnim periodom od 12 mjeseci, kao i državna pomoć za pionirske projekte duž cijelog lanca vrijednosti, od sirovina do pakovanja čipova. Poseban prioritet bi se dao naprednim proizvodnim pogonima, čipovima vještačke inteligencije i projektima koji povezuju istraživanje s komercijalnom proizvodnjom.
Za sektore izložene čestim poremećajima, poput automobilske industrije, prijedlog predviđa širi skup dobavljača. Planirana je i dobrovoljna platforma na kojoj bi kompanije mogle razmjenjivati podatke o lancu snabdijevanja, pravovremeno identifikovati kritične zavisnosti i pripremiti se za moguće nestašice.
Evropa neće ostvariti svoje tržišne ciljeve
Pritisak na Evropu u međuvremenu raste. Komisija očekuje da će globalno tržište poluprovodnika do 2030. godine vrijediti 1,37 biliona eura, a očekuje se da će komponente povezane s vještačkom inteligencijom generisati oko 70 posto rasta.
Pročitajte još:
Međutim, dosadašnji rezultati pokazuju obim jaza. Evropski revizorski sud je prošle godine zaključio da je malo vjerovatno da će EU ostvariti svoj cilj da do 2030. godine drži 20 posto globalnog lanca vrijednosti čipova. U to vrijeme, njen udio je procijenjen na samo 11,7 posto. Revizori su upozorili da će ishod, pored evropskih programa, zavisiti i od investicija država članica i privatnog sektora, dostupnosti sirovina i stručnosti, te cijene energije.
Irski ministar za preduzetništvo Peter Burke, koji je predsjedavao jučerašnjom debatom, rekao je da investicije više nisu dovoljne ako Evropa ostane ovisna o čipovima proizvedenim negdje drugdje. U globalnoj utrci u vještačkoj inteligenciji i naprednim tehnologijama, Evropa, rekao je, mora postati lider, a ne kupac.
Zakon o čipovima 2.0 još uvijek je u zakonodavnom procesu. Prema planu Vijeća, države članice i Evropski parlament trebali bi postići dogovor o toj regulativi do drugog kvartala 2027. godine.
