Bakar je postao novo zlato moderne ekonomije. Metal, koji je decenijama bio gotovo nevidljiva infrastruktura industrijskog razvoja, sada postaje jedan od ključnih resursa digitalnog i elektrifikovanog svijeta. Od električnih mreža i automobila do podatkovnih centara koji pokreću vještačku inteligenciju, gotovo svaka veća tehnološka i energetska promjena povećava potrebu za bakrom. To se najbolje vidi na tržištu, koje u augustu doživljava najviše poremećaja od 2021. godine.
Cijena bakra na Londonskoj berzi metala, referentnom tržištu bakra, iznosila je 14.240 dolara po toni 25. augusta, što je 43,2 posto više od prošlogodišnjeg prosjeka. Prosječna cijena bakra ove godine iznosila je oko 12.850 dolara po toni, što je 29 posto više nego prošle godine, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, prenosi Poslovni.hr.
Ali rekordne cijene nisu samo posljedica povećane potražnje. Bakar je teško nabaviti u obliku koncentrata potrebnog za preradu. Prema analitičarima S&P Globala, ponuda koncentrata biće ograničena u godinama koje dolaze, a do 2036. godine deficit bi mogao dostići oko tri miliona tona.
Trenutni trgovinski rat bakrom između SAD-a i Kine dodatno je podstakao očekivanja da bi Trump mogao uvesti carine na uvoz bakra, što uzrokuje da američki trgovci povećaju svoje već velike zalihe. Kina je takođe povećala uvoz jer se njene topionice suočavaju s nedostatkom koncentrata bakra za preradu. Cijenu i dalje podržava nedostatak ponude izvan SAD-a i izgledi za velike strateške zalihe, prema analitičarima Goldman Sachsa.
Metal za elektrifikaciju
Bakar je, prije svega, metal za elektrifikaciju. Potreban je gotovo svugdje gdje se električna energija treba proizvoditi, prenositi, skladištiti ili koristiti. Njegova visoka električna provodljivost i dobra termička svojstva čine ga nezamjenjivim materijalom u električnim mrežama, električnim vozilima, obnovljivim izvorima energije i sve složenijoj digitalnoj infrastrukturi. Kako se ekonomija sve više oslanja na električnu energiju, raste i potreba za bakrom. To je posebno vidljivo u automobilskoj industriji. U prosjeku, električni automobil zahtijeva oko 83 kilograma bakra, gotovo tri puta više nego automobil s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem. Bakar se koristi u elektromotoru, bateriji, kablovima i drugim dijelovima vozila. Što je više prometa elektrifikovano, to je veća potražnja za ovim metalom.
Velike količine bakra potrebne su i za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Više od 90 posto novih globalnih kapaciteta za proizvodnju električne energije u 2025. godini dolazilo je iz solarne i vjetroelektrane, a obje tehnologije zahtijevaju značajne količine bakra za turbine, pretvarače i priključke na električnu mrežu. Prema procjeni S&P Globala, samo elektroenergetska infrastruktura mogla bi zahtijevati 2,5 puta više bakra u 2040. godini nego danas.
AI otvara novi front potražnje
Ako je elektrifikacija do sada bila glavni pokretač potražnje za bakrom, vještačka inteligencija otvara potpuno novi izvor potrošnje. Bakar igra ključnu ulogu u distribuciji energije unutar podatkovnih centara zbog svoje visoke gustoće i dobrih svojstava otpornosti na vatru, a prelazak na tekuće hlađenje dodatno povećava količinu bakra potrebnu za izgradnju novih podatkovnih centara. Centri podataka sve više troše električnu energiju, a ovaj trend će se dodatno ubrzati razvojem vještačke inteligencije.
Prema analizi S&P Global Market Intelligence, u Sjedinjenim Američkim Državama, podatkovni centri bi do 2030. godine mogli potrošiti 14 posto ukupne potrošnje električne energije, u poređenju s pet posto u 2025. U Irskoj bi njihov udio mogao dostići čak 23 posto. Takav rast potrošnje znači ne samo potrebu za više centara podataka, već i za novom energetskom infrastrukturom koja će ih snabdijevati. Dostupnost električne energije i priključaka na mrežu već postaje jedno od ograničenja za daljnje širenje infrastrukture vještačke inteligencije. Podatkovni centar može se izgraditi za 18 do 24 mjeseca, dok je prosječno vrijeme čekanja na priključak na mrežu u SAD-u između 2018. i 2023. godine bilo četiri godine. Količina bakra potrebna za svaki megavat nove infrastrukture podataka ovisi o tehnologiji i dizajnu sistema, tako da procjene variraju.
U podatkovnim centrima koji nisu povezani s kriptovalutama u SAD-u, trenutno se koriste između 30 i 40 tona bakra po megavatu instaliranog kapaciteta, dok se intenzitet bakra u kineskim centrima podataka za obuku AI modela procjenjuje na oko 47 tona po megavatu. Prema S&P Globalu, potrošnja električne energije u podatkovnim centrima podstaknuta vještačkom inteligencijom i računarstvom u oblaku, mogla bi porasti sa 100 gigavata u 2022. na čak 550 gigavata do 2040. godine. To čini podatkovne centre još jednim glavnim pokretačem potražnje za bakrom.
Procjenjuje se da će globalna potražnja za bakrom do 2040. godine biti upola veća nego prošle godine. Mogla bi porasti sa 28,3 miliona tona u 2025. na 42,4 miliona tona. Ali proizvodnja ne prati taj tempo. Očekuje se da će proizvodnja bakra iz rudnika dostići vrhunac od 25,8 miliona tona u 2030. godini, a zatim će pasti na 22 miliona tona do 2040. godine. Prema analitičarima S&P Globala, reciklirani bakar će pokriti samo oko 31 posto ukupne potražnje za 14 godina. Problem nije samo u tome što će svijetu trebati više bakra. Problem je u tome što rudnici ne mogu povećati proizvodnju istim tempom.
U nekoliko zemalja
Svjetska proizvodnja bakra u 2025. godini iznosila je približno 23 miliona tona. Gotovo polovina rudarske proizvodnje koncentrisana je u tri vodeće zemlje, Čileu, Kongu i Peruu. Čile je najveći, s udjelom od 23 posto svjetske proizvodnje. Kina proizvodi oko osam posto, Rusija šest posto, Sjedinjene Američke Države oko četiri posto, a EU samo 3,2 posto, s proizvodnjom unutar EU koncentrisanom u nekoliko zemalja. U EU je najveća proizvodnja bakra u Poljskoj, Bugarskoj, Švedskoj, Španiji, Portugalu i Finskoj, prema podacima Međunarodne grupe za bakar (ICSG).
Ograničena ponuda bakra postaje pitanje ekonomske sigurnosti, a ne samo tržišta sirovina. Sve veća koncentracija proizvodnje i ograničene mogućnosti za brzo otvaranje novih rudnika ohrabruju zemlje širom svijeta da aktivnije osiguravaju vlastito snabdjevanje, a SAD, EU, Kanada i Australija proglasile su bakar kritičnim mineralom.
Paradoks tržišta dodatno se ogleda u kretanju dionica. Na berzama ih ima relativno mnogo, ali nisu ravnomjerno raspoređene. Ekonomski isplative svjetske rezerve bakra iznose oko 980 miliona tona, prema posljednjim procjenama Američkog geološkog zavoda (USGS). Čile ima najveće rezerve, sa približno 180 miliona tona, ili 18,4 posto ukupnih svjetskih rezervi. Australija drži 10,2 posto, sa 100 tona. Peru, Kongo i Rusija drže po oko osam posto rezervi, dok SAD i Kina čine 4,8 posto, odnosno 4,2 posto svjetskih rezervi. Najveće evropske rezerve nalaze se u Poljskoj, koja čini 3,4 posto svjetskih rezervi.
S naglim porastom razlike između cijene bakra za trenutnu i tromjesečnu isporuku, pažnja se sada okreće Kini i pitanju hoće li dio svojih rezervi pustiti na tržište. Dok SAD i Kina pokušavaju osigurati bolji pristup bakru, Evropska unija ostaje u velikoj mjeri ovisna o uvozu. Brisel želi smanjiti svoju ovisnost o Kini, koja čvrsto drži tržište brojnih kritičnih sirovina, čime ugrožava ključne evropske industrije. Međutim, EU se i dalje bori s diverzifikacijom uvoza ključnih sirovina i povećanjem domaće proizvodnje.
Pročitajte još:
U Zakonu o kritičnim sirovinama, koji je stupio na snagu tek 2024. godine, EU je izjavila da do 2030. godine želi zadovoljiti 10% svojih potreba za svakom od svojih strateških sirovina iz vlastitih resursa, 40% svojih potreba za njihovom preradom i 25% svojih potreba recikliranjem. Jedan od ciljeva EU je da se ne oslanja ni na jednu pojedinačnu zemlju izvan svojih granica za više od 65% svojih potreba za bilo kojom strateškom sirovinom.
„Još je dug put do postizanja ovih ciljeva“, upozorio je Evropski revizorski sud (ECA) u februaru ove godine, analizirajući napore EU da osigura dovoljne količine kritičnih sirovina koje je navela u Zakonu o kritičnim sirovinama. U vrijeme kada je zakon usvojen, domaći rudarski kapaciteti za strateške sirovine pokrivali su oko 8% godišnje potrošnje EU, prerada u EU pokrivala je 24% potreba, a evropski kapaciteti za recikliranje samo 12%, saopštio je ECA.
Kasni odgovor
Kasni odgovor Evrope na ovu činjenicu skupo ju je koštao.
„Regulacija kritičnih sirovina uvedena je 25 godina nakon što su druge regije svijeta već počele značajno ulagati u nalazišta. Evropa je bila previše pasivna“, upozorila je Dorota Włoch, izvršna direktorica Eneris Surowce, na Evropskom ekonomskom forumu u Katovicama, Poljska, u aprilu.
Brisel se fokusirao na diverzifikaciju uvoza stvaranjem strateških partnerstava u sektoru sirovina. Ali uprkos 14 partnerstava, Evropski revizorski sud je utvrdio da je između 2020. i 2024. godine uvoz oko polovine analiziranih sirovina zapravo opao.
“Danas opasno ovisimo o nekolicini zemalja izvan EU-a kada je riječ o snabdjevanju tim materijalima. Zato je ključno da EU pojača napore i smanji svoju ranjivost u ovom području”, rekla je Keit Pentus-Rosimannus iz Evropskog revizorskog suda.
Za Evropu je zato pitanje bakra šire od samog snabdjevanja industrije. Ako želi provesti elektrifikaciju, razvijati obnovljive izvore i širiti elektroenergetske mreže, moraće osigurati pristup metalu o kojem sve više ovisi njezina industrijska i energetska transformacija. Ko kontroliše rudnike, preradu, zalihe i lance snabdjevanja bakra, imaće veći utjecaj na cijenu i dostupnost jednog od najvažnijih metala 21. stoljeća.
