Evropska unija (EU) je ubrzala renoviranje zgrada kako bi poboljšala energetsku efikasnost od početka pandemije, ali evropski revizori sada kažu da nedostaju uvjerljivi dokazi da je ovo finansiranje zapravo dovelo do uštede energije i ostvarilo vrijednost za poreske obveznike.
Fond za oporavak nakon pandemije obezbijedio je 43 milijarde eura za poboljšanje energetske efikasnosti domaćinstava, prenose Financije.hr.
Izvještaj Evropskog revizorskog suda (ECA) o novcu pokazuje da program finansiranja nije uspio maksimizovati uštede i da njegova implementacija nije pravilno praćena.
„Finansiranje renoviranja domaćinstava trebalo bi ići tamo gdje postoji najveći potencijal za smanjenje potrošnje energije. Ali prečesto vidimo da novac iz Mehanizma za oporavak i otpornost ide tamo gdje ga je najlakše potrošiti, a ne tamo gdje bi imao najveći uticaj“, rekao je član ECA-e Nikolaos Milionis, koji je bio odgovoran za pripremu izvještaja.
Istina je da je došlo do snažnog povećanja investicija u renoviranje kuća, ali program je favorizovao projekte koji donose političke koristi umjesto onih koji zaista vode ka ostvarenju dugoročnih klimatskih ambicija Evrope.
U izvještaju se takođe navodi da fond nije finansirao dubinsku obnovu sve starijeg stambenog fonda, da su složeniji projekti odgođeni i da su metode koje se koriste za mjerenje uštede energije upitne.
Struktura Mehanizma za oporavak i otpornost nenamjerno je potaknula vlade da daju prioritet projektima koji se mogu završiti prije roka kako bi iskoristile novac koji bi potom išao na solarne panele, zamjenu prozora ili modernije bojlere.
Ambicioznije intervencije, poput sveobuhvatne izolacije krovova i zidova ili dubinske obnove zgrada kojima se smanjuje potrošnja energije za više od 60 posto, bile su sporije i obično su odgađane.
Rezultat je, kako upozoravaju revizori, da se aktivnost obnove zgrada povećala, ali to nije dovelo do strukturnih poboljšanja.
Zgrade čine oko 25 posto potrošnje energije u EU.
Ekološke grupe kažu da je EU previše fokusirana na povećanje proizvodnje čiste energije, a nedovoljno na smanjenje njene potrošnje.
Možda najzanimljiviji nalaz revizora leži u načinu na koji se mjeri uspjeh programa.
Brisel ohrabruje države članice da procjene uštede koristeći sertifikate energetske efikasnosti, ali revizori zaključuju da oni nisu osmišljeni za mjerenje stvarne potrošnje, već se oslanjaju na standardne pretpostavke o tome kako građani koriste zgrade, iako se u stvarnosti ponašanje domaćinstava znatno razlikuje. To stvara jaz između teorijske i stvarne potrošnje.
U nekim slučajevima, teorijska potrošnja je višestruko premašivala stvarnu potrošnju, što je dovelo do precjenjivanja ušteda.
Također nije bilo sistematskog praćenja isplativosti. Ni Brisel ni vlade nisu pratili koliko je energije ušteđeno za svaki potrošeni euro.
Pročitajte još:
Stoga su revizori proveli vlastite proračune i pronašli velike razlike između zemalja i programa poticaja.
Istaknuti primjer loše osmišljenog modela je talijanski Superbonus, koji domaćinstvima nadoknađuje do 110 posto troškova renoviranja. To je izazvalo ogromnu potražnju koja je povećala troškove do te mjere da su poreski obveznici ostali s računom od 123 milijarde eura.
Evropska komisija razmatra buduće finansiranje renoviranja zgrada iz novog sedmogodišnjeg budžeta, tako da kritika ECA nije samo retroaktivna.
Revizori upozoravaju da će se iste greške ponavljati ukoliko finansiranje ne postane ciljanije, zasnovano na dokazima i orijentisano na kvalitet.
