Spoj tradicije i inovacije recept za uspjeh u zaštiti graditeljskog nasljeđa

Ekspanzija gradnje u Crnoj Gori je konstantna i traje već dugi niz godina, svugdje oko nas objekti „niču“ takoreći preko noći i sve izgleda kao veoma brz proces no nije tako pogotovo kad investitori žele kompletan put. Sa druge strane, objektima koji predstavljaju istinsku kulturnu i arhitektonsku vrijednost, od kojih je čitav niz prepoznatljivih simbola gradova Crne Gore, treba i obnova i zaštita potpuno usklađena sa pravilima struke kao i njihovim značajem.

Upravo sav taj krug djelatnosti pokriva preduzeće Restart Ing D.O.O. osnovano 2019. godine u Budvi, privredno društvo čija je primarna djelatnost arhitektura i zaštita graditeljskog nasljeđa – restauracija, konzervacija i istraživanja, dizajn i inženjering.

Tim arhitekata i konzervatora sa iskustvom dužim od tri decenije stoji na raspolaganju svim domaćim i stranim investorima, koji traže arhitekte sa iskustvom a koji teže holističkom pristupu planiranja investicije. 

„Naša sveobuhvatna rešenja pri realizaciji investicije, od samog odabira lokacije preko izrade tehničke dokumentacije do građevinske dozvole, kreiramo prema jedinstvenim potrebama svakog investitora. Naše poznavanje vođenja investicija u zaštićenim područjima kulturnih dobara i zonama Svjetske kulturne baštine UNESCO-a, posebno nas ističu u ovom poslu te nas klijenti najčešće po preporuci angažuju. Kada je riječ o konzervatorskim projektima restauracije, konzervacije, sanacije graditeljskog nasljeđa, odnosno projektima na registrovanim kulturnim dobrima, naručioci su držaoci ili vlasnici predmetnog kulturnog dobra. U većini slučajeva to su državni organi i ustanove kulture (opštine, muzeji, kulturni centri, i sl.)“, objašnjava za portal Biznis.me, Nikolina Ražnatović Mihajlov, m.arh. iz kompanije Restart Ing.

Da je njihov posao kako neophodan tako i kvalitetan govori i širenje poslovanja, oblasti djelovanja ali i širenje stručnog tima koje naša sagovornica ističe kao najveći uspjeh u prethodne dvije godine.

„Širenje oblasti djelovanja kroz poslove na zaštiti graditeljskog nasljeđa uslovilo je širenje stručnog tima pronalaženjem profesionalaca zaspecifične oblasti u procesu rada na kulturnim dobrima, kojom prilikom smo uspostavili saradnju sa dosta sjajnih kolega“, navodi Ražnatović Mihajlov.

Među projektima koje naša sagovornica posebno izdvaja je početak sanacionih radova na kotorskim bedemima koji su izuzetno zahtjevni kako projektantski tako i izvođački. 

„Među njima možemo izdvojiti projekat sanacije položaja Sv. Franja (St. Francis) u Kotoru, koji je realizovan u saradnji sa Opštinom Kotor, uz finansijsku podršku Ambasadorskog fonda SAD za očuvanje kulturne baštine (AFCP), a u okviru kojeg je naša firma bila angažovana kao projektant i izvođač radova. Poseban značaj ovog projekta ogleda se u činjenici da je na međunarodnom konkursu AFCP-a 2022. godineizabran kao najbolje ocijenjeni i jedini podržani projekat iz jugoistočne Evrope, za šta je naša firma dobila i zvanično priznanje Opštine Kotor“, ističe Ražnatović Mihajlov i takođe izdvaja i radove na više objekata Starog grada Bara, Rekonstrukciju bastiona Gavadola, Sahat kule, Južne kapije, Arhiepiskopske palate, i mnogih drugih. 

Kako dodaje, projekat konzervacije i prilagođavanja prostora scene u Starom Baru nagrađen je nagradom BIG SEE Architecture Award 2024. godine u kategoriji javnih i kulturnih objekata i infrastrukture, i priznanjem na 44. Salonu arhitekture u Beogradu.

Koliko su važni projekti na kojima rade, podjednako su važni i uspješno praćenje i prilagođavanje ekonomskim promjenama.

„Kao i svako registrovano preduzeće u Crnoj Gori, svoje poslovanje prilagođavamo ekonomskim okolnostima i obavezama koje propisuje država. Prethodne dvije godine donijele su određene izazove, ali nastojimo da održimo kontinuitet i stabilnost poslovanja. Naravno, postoje finansijski uspješniji i manje uspješni periodi, ali naš prioritet uvijek ostaje uredno i blagovremeno izmirivanje svih obaveza prema državi i zaposlenima. Nakon toga, raspoloživa sredstva i ostale troškove usklađujemo sa mogućnostima i potrebama firme. Smatramo da su odgovorno finansijsko upravljanje, racionalno planiranje i prilagodljivost ključni za dugoročnu održivost poslovanja“, pojašnjava Ražnatović Mihajlov.

Prilagođavanje ekonomskim tokovima prate i brojni izazovi, a kao jedan od većih izazova u poslovanju naša sagovornica ističe nedostatak kvalifikovane radne snage, naročito na projektima zaštite graditeljskog nasljeđa kako pri izradi tehničke dokumentacije tako i u izvođenju. 

„Na domaćem tržištu smo u deficitu inženjera koji su specijalizovani za oblast graditeljskog nasljeđa, te nam je stalo da uključimo mlade generacije kako bi sticali iskustvo kroz posao. Uvijek smo spremni da obučavamo mlade arhitekte za rad u oblasti nasljeđa, mada imamo utisak da je interesovanje znatno manje nego za savremenu arhitekturu i rad u državnim institucijama. Vjerujemo da je prenošenje znanja i iskustva na obučavanju mlađih kadrova najbolji način da se kvalitetno i stručno obezbeti kvalitetan rad na proučavanju i očuvanju nasljeđa u budućnosti“, ističe naša sagovornica.

Takođe veliki izazov je i nedsotatak majstora koji poznaju tradicionalne vještine i zanate i to u mnogome otežava proces restauracije na kulturnim dobrima. 

„Konzervatorski radovi se dosta razlikuju od izvođenja klasičnih građevinskih objekata jer zahtijevaju poznavanje tradicionalnih materijala i tehnika, a radnika sa takvim iskustvom na tržištu ima malo. Iz tog razloga je gotovo svakog novog radnika potrebno dodatno obučiti, a to radi naš stručni tim arhitekata i konzervatora, uporedo sa vođenjem tekućih projekata“, objašnjava Ražnatović Mihajlov.

Osim radne snage dodatni izazov su svakako uslovi na terenu jer objekti kulturnih dobara, poput bedema, kula i objekata u starim gradovima, često su nepristupačni za građevinsku mehanizaciju, pa se većina radova izvodi ručno. 

„To je fizički zahtjevno za radnike i usporava vrijeme izvođenja. Uz to, kod starih objekata se tokom radova često otkriju novi nalazi koji se moraju dokumentovati a koji se nijesu mogli predvidjeti projektom, pa se rješenja moraju prilagođavati na licu mjesta, uz stalno prisustvo stručnjaka a sve to produžava trajanje izvođenja a smim tim i probija prvobitno usvojene rokove“, dodaje Ražnatović Mihajlov.

Izazovi dolaze i sa finansijske strane odnosno kroz finansiranje ovakvih vrsta projekata. 

„Naši naručioci su uglavnom opštine i ustanove koje se finansiraju iz budžeta države, pa su sredstva opredijeljena za ovu vrstu radova često ograničena. Nepostojanje sistema za plansko i redovno održavanje objekata pod zaštitom dovodi do situacija da se ulaganja vrše kada objekat dodje na samu ivicu egzistencije gde je devastacija u velikoj mjeri a tada su radovi izuzetno složeni i finansijski zahtjevniji“, skreće pažnju naša sagovornica a uz to nadovezuje i zakonodavne izazove.

„Kao arhitekte konzervatori kroz svaki projekat pojedinačno zaštićenih objekata nailazimo i na izazove u zakonodavnim okvirima gdje Zakonodavni okvir u oblasti kulture i kulturnih dobara se u velikoj mjeri nalazi u koliziji sa zakondavnim okvirom oblasti planiranja i izgradnje objekata. Ovakav nesklad dva resora generator je mnogih administrativnih problema prilikom projektovanja i izvođenja radova nad objektima pod zaštitom. Vjerujemo i da bi propisi u oblasti kulture tj. kulturne baštine mogli biti usklađeniji i podsticajniji za firme koje djeluju u ovoj oblasti“, upozorava i podsjeća da neke zemlje imaju podsticajne mjere za ulaganje u kulturnu baštinu kao što su poreske olakštice dok u Crnoj Gori takvih mehanizama nema a bilo ih je prije više od 30 godina kada su radovi u kulturi bili oslobođeni poreza. 

Naša sagovornica posebno upozorava da se danas konzervatorsko – restauratorska djelatnost tretira kao i građevinarstvo, a jasno je da je dobrobit sasvim različita pa i u finansijskom smislu. 

„Cilj bi trebalo da nam bude zajednički, a to je da se graditeljsko nasljeđe što bolje sačuva, uz podršku sa više nivoa. Danas se kulturna dobra uglavnom posmatraju kroz ekonomski efekat i koliko ona “zarađuju” ali im se za održavanje pruža mali procenat pa je pitanje do kad?“, ističe Ražnatović Mihajlov.

Ipak, uprkos veoma teškim izazovima, u ovom preduzeću ne popuštaju i, štaviše, ostvaruju rast a sve zahvaljujući jasno definisanoj strategiji kojom dominira svijest o značaju kulturnog nasljeđa naše zemlje.

„Kada je riječ o rastu našeg poslovanja, prvenstveno smo usmjereni na podizanje svijesti o značaju očuvanja i zaštite graditeljskog nasljeđa, kao dijela kulturne baštine Crne Gore, ali i van državne teritorije. Upoznavanjem donosioca odluka sa značajem, potencijalom i raznim mogućnostima koje kulturno nasljeđe nosi sa sobom, podstičemo i kreiranje prostora za ulaganja u nove projekte u ovom domenu. Uvek smo dostupni za pružanje stručne pomoći, konsultativne usluge i upoznavanje budućih investitora o mogućnostima razvoja na polju kulturnog nasljeđa Crne Gore“, otkriva naša sagovornica.

Pored toga, bitno je i biti vidljiv a kako bi građane upoznali sa radovima u oblasti graditeljskog nasljeđa, na društvenim mrežama redovno informišu javnost o projektima na kojima rade i podsjećaju da je briga o nasljeđu koje nam je povjereno na čuvanje zajednička odgovornost.

„Dio našeg tima se i akademski bavi temama zaštite i konzervacije, pa podržavamo predstavljanje naših projekata na naučnim skupovima i konferencijama, kako domaćim tako i međunarodnim. Objavljujemo stručne i naučne radove u renomiranim stranim i nacionalnim časopisima a učestvujemo i na akreditovanim konkursima. Razmjena znanja i iskustava na naučnim skupovima predstavlja važan segment za razvoj našeg poslovanja.“, kaže Ražnatović Mihajlov i ističe da im cilj nije samo da unaprijede sopstveno poslovanje i afirmišu stručnost firme, već i da doprinesu većem razumijevanju značaja podrške onima koji se bave ovom djelatnošću, kao i brige o kulturnom nasljeđu uopšte.

Ovako značajan posao koji se obavlja uz pratnju brojnih prepreka i izazove a uprkos tome iz svakog novog projekta firma i tim izlaze snažniji svakako jeste razlog za ponos, a posebno se ponose i na svoj tim i na to što iza svega stoji, kako naglašava, mala i porodična firma, u kojoj različite generacije rade zajedno i međusobno se dopunjuju.

„Stariji članovi tima doprinose svojim znanjem i iskustvom kroz profesionalan pristup stečen na poslovima konzervacije i restauracije kroz projekte i na sprovođenju mjera zaštite na terenu skoro 40 godina. Oni su garancija kvaliteta i sigurnosti u donošenju odluka, naročito kada su u pitanju osjetljivi objekti kulturne baštine. Mlađi članovi tima donose nove ideje i savremen pogled na struku. Oni nas podržavaju u primjeni digitalnih tehnologija, u promociji naših projekata i u komunikaciji sa javnošću, kao i u svim pitanjima u kojima je potrebno pratiti savremene trendove. Na taj način jedni druge nadograđujemo: iskustvo daje pravac, a nova znanja daju zamah. Vjerujemo da je upravo ta kombinacija tradicije i inovacije ono što nas izdvaja i omogućava nam da zaštitu nasljeđa obrađujemo na visokom nivou, a da pritom ostanemo savremeni“, zaključuje Ražnatović Mihajlov.